Što radi kad je nitko ne gleda, upitali su novinari prije dvije godine njemačkog lista Süddeutsche Zeitung Annalenu Baerbock, jednu od dvoje predsjednika stranke Zelenih. Ona nije tipična političarka, pa ni forma intervjua nije mogla biti takva. Umjesto riječima, odgovori su bili pretočeni u fotografije pa je na novinarsko pitanje odgovorila tako što je zagrizla u čokoladu. Je li ikad vozila SUV, pitali su dalje. Annalena se na fotografiji – odgovoru mršti.
Slovi kao jaka, no otkud crpi snagu? Tu sjeda na pod, prekriži noge i podigne crtež obitelji, onako kako bi ga nacrtala djeca – mama, tata i dvoje mališana. Jesu li Zeleni uskogrudni? Zavali se u stolac, u prepoznatljivoj crnoj kožnoj jakni, noge u crnim štiklama stavi na stol i puše balone od sapunice. Kad je došlo ključno pitanje, može li se zamisliti da jednog dana postane kancelarka, napravila je stoj na rukama s raširenim nogama.
Dvije godine poslije, u nešto smirenijem izdanju, 19. travnja, izišla je na pozornicu u Berlinu s Robertom Habeckom, drugim predsjednikom stranke čiji statut nalaže da je vode žena i muškarac. Habeck je istupio i najavio da će Baerbock, “nabrijana, fokusirana, snažne volje” biti kandidatkinja Zelene stranke za nasljednicu Angele Merkel na dužnosti kancelarke. Inače bi se prolomio aplauz, no dvorana u kojoj je najavljena kandidatura bila je zbog pandemije prazna. No to nije bilo jedino što je u tom trenutku izgledalo pomaknuto i nestvarno. Njemački Zeleni nikada nisu imali kandidata za kancelara, a sada, kad je došlo vrijeme za to, i logično bi bilo da je to mjesto otišlo Habecku, starijem i iskusnijem političaru. Baerbock je, kad je preuzela stranku, bila gotovo nepoznata u nacionalnoj politici, ali je s 40 godina izgradila reputaciju oštre i jake političarke koja odrađuje posao.
Rodila se iste godine kad su osnovani Zeleni
No vremena se mijenjaju, kako bi rekao Bob Dylan. Zeleni su s 8,9 posto glasova na izborima 2018. došli na sadašnjih 21 posto, koliko im daju ankete. Kad se k tome doda kriza Kršćansko-demokratske unije (CDU) Angele Merkel, uvelike načeta pandemijom, ideja da Zeleni oforme većinu u Bundestagu i dobiju kancelarku i nije više nezamisliva. Baerbock je rođena 1980., iste godine kad i stranka Zelenih: oni su osnovani 13. siječnja, ona je svijet ugledala 15. prosinca. Njezino odrastanje bila je mješavina hipi pokreta i građanstva, između polja šećerne repe i nogometnih igrališta s dvije sestre u staroj seoskoj kući u Schulenburgu, selu u blizini Hannovera u sjeverozapadnoj državi Donja Saska.
Roditelji, otac, inženjer strojarstva, i majka, socijalna pedagoginja, vodili su djecu na prosvjede protiv postavljanja raketa za administracije Ronalda Reagana i protiv odlagališta nuklearnog otpada u Gorlebenu. Gađali su nas vodenim topovima, prisjetila se Baerbock. Ali bi nakon toga otišli kući i pojeli kolač koji je mama ispekla. I da, tadašnji kancelar CDU-a Helmut Kohl bio je bauk u kućanstvu Baerbock.
To balansiranje između krajnosti – bilo kad stoji na rukama, bilo tijekom odrastanja – ključno je i za uspon na vrh stranke, ali će biti i iznimno važno ako postane kancelaraka. U jednom je već uspjela – uravnotežila je dvije stranačke frakcije, svoje pragmatičare, nazvane “realo” i one idealističnije i radikalnije, “fundi”. Da bi postala kancelarka, morat će zadržati svoje ljevičarske postulate, no istovremeno privući centrističke glasače CDU-a. I konačno, postane li kancelarka, morat će uravnotežiti ekološke ideale s realnom politikom, piše u svom profilu njemačke političarke novinar i urednik Jeremy Cliffe. Balansiranje je dobro izvježbala u školi, gdje se natjecala u trampolinu, gimnastičkoj disciplini u kojoj je triput osvajala broncu na nacionalnim šampionatima i koju nerijetko uspoređuje s politikom jer “nikad ne znaš hoćeš li doskočiti na noge ili na glavu”. Sa 16 godina je u sklopu programa razmjene otišla na Floridu, ali kako u prvo vrijeme nije najbolje govorila engleski, zahvaljujući nogometu uklopila se u društvo.
Nogomet je prava stvar
– Na nogometnom terenu nije važno možete li se izraziti jezikom ili ne, važnije je koliko dobro izvodite korner. I zato je sport za mene ostao središnje društveno pitanje jer je nevjerojatno važan za koheziju među ljudima – smatra Annalena Baerbock u još jednoj od sportskih metafora.
U Hamburgu je studirala politiku i pravo, a prva joj je ambicija bila da će jednog dana postati ratna reporterka, no ta se želja promijenila kad je 2005. magistrirala međunarodno pravo na London School of Economics. I poslije je znatan dio svoje političke karijere usmjerila prema međunarodnim odnosima zauzimajući centrističku liniju kad je riječ o obrani i zalažući se za jaču zajedničku vanjsku politiku EU. Ma koliko to nerviralo neke tradicionalne glasače Zelenih, stranka je lani usvojila program u kojem opisuje NATO kao “nezamjenjiv” dio europske sigurnosti i podržava proširenje EU obrambene suradnje iako je Baerbock rekla da cilj saveza da sve članice potroše najmanje 2 posto BDP-a na obranu “nije stvarno korisno”. Nedavno je pozvala na “zajedničku i snažnu vanjsku politiku”, a Zeleni su bili kritičniji prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i drugim autoritarnim vođama od mnogih u njemačkom mainstreamu.
– Ako glas Njemačke u vanjskoj politici ne uspije – bilo da se radi o napetostima u Ukrajini, bilo o odnosu prema Rusiji, bilo s obzirom na projekt Sjeverni tok 2 – tada će Europa biti uništena – rekla je ovoga tjedna.
Takav bi stav Zelene pomalo neugodno uklopio u jednu moguću postizbornu koaliciju, sa socijaldemokratima i ljevičarima Die Linkea, koji su zauzeli mekši stav prema Rusiji. No ta 2005. godina, osim što ju je oblikovala u vezi s vanjskom politikom, bila je i godina kad se formalno učlanila u Zelenu stranku, ali i kad je Angela Merkel postala kancelarka. Bila je to i godina koju je Baerbock provela u vezi na daljinu s menadžerom i politologom Danielom Holefleischom. Par se upoznao tijekom prakse u Brandenburgu, a danas imaju dvije kćeri, rođene 2011. i 2015. godine, te žive u Potsdamu u kombinaciji tradicionalne građanske obitelji i one lijevih stavova.
Primjerice, svake godine pohađaju božićnu misu iako se ne smatraju vjernicima jer im je ideja zajedništva izuzetno važna. Ta 2005. bila je ključna za Baerbock zbog još jednog razloga – formalno se uključila u stranku Zelenih. Stranka je nastala iz studentskog pokreta Zapadne Njemačke iz 1968. i “nove ljevice” – postmaterijalističke orijentacije, ekološki svjesnih slobodnjaka. Osnovana je u Zapadnoj Njemačkoj 1980. iz niza razloga, posebno pacifizma i protivljenja nuklearnoj energiji. Istaknute ličnosti u ranim danima bile su Petra Kelly, aktivistica koja je vodila kampanju za Roberta Kennedyja u SAD-u, i Joschka Fischer. Prva mjesta u Bundestagu stranka je osigurala 1983. godine. Vrijeme kad se Baerbock pridružila Zelenima bilo je prijelomno – spajajući se 1993. s Alijansom 90, proizvodom starog istočnonjemačkog pokreta za građanska prava, Zeleni su moderirali neke od svojih pozicija, a 1998. godine formirali su “crveno-zelenu” vladu s Gerhardom Schröderom.
No ključni trenutak zbio se 1999. godine kada je Fischer, kao ministar vanjskih poslova, nagovorio burnu stranačku konferenciju u Bielefeldu da podrže najprije raspoređivanje njemačkih snaga na područjima nekog sukoba od 1945. godine, i to u NATO-ovoj kampanji protiv Slobodana Miloševića i protiv etničkog čišćenja na Kosovu. Bila je to prekretnica: dokaz o evoluciji Zelenih od prosvjedne stranke u silu pred kojom su teški izbori koji dolaze s moći. Odmah nakon magisterija na LSE, Baerbock je počela raditi za Elisabeth Schroeder, zelenu europarlamentarku. Kolege iz Bruxellesa i Strasbourga sjećaju je se kao dosta povučenu i zatvorenu, no ubrzo se pokazala kao dobar organizator, izvrsno je govorila engleski i preuzimala bi inicijativu.
Otamo se sa suprugom preselila u Berlin, gdje je od 2008. savjetovala Zelene u Bundestagu o vanjskim i sigurnosnim politikama. Tamo se odmah uklopila u kliku. U Berlinu se ispreplela cijela mreža moći ljudi iz Donje Saske koji su u Berlin došli kao studenti ili tamo počeli raditi nakon studija. Bilo tko je mogao pronaći politički kružok i uklopiti se u njega, posebice ako je bio vezan za medije ili Zelene. Baerbock i Holefleisch bili su dobar par, uronjen u politiku. Suprug, i sam u politici Zelenih od djetinjstva, radio je u središtu stranke i krug ljudi u kojim su se kretali sastojao se od članova stranke, njezinih zastupnika, think-tankova, nevladinih organizacija i medija. Uz stalan posao, postala je i glasnogovornica za stranačku europsku skupinu, a potom se natjecala i preuzela stranački ogranak u Brandenburgu.
Mogla bi surađivati s CDU-om
U Bundestag je i ušla 2013. kao zastupnica Brandenburga, pa se obitelj preselila u Potsdam. Savjesna i ambiciozna, tako su je opisivale tadašnji kolege, dok ju je Ulrich Schulte, veteran Zelenih, usporedio s Hermionom Granger iz knjiga o Harryju Potteru. Postala je parlamentarna glasnogovornica Zelenih za klimatsku politiku upravo u trenutku kad se ta tema pojavila na nacionalnom dnevnom redu – i kritizirala vladu zbog nespremnosti da zatvori elektrane na ugljen istovremeno započinjući dugogodišnji angažman s rudarima u Lausitzu, ugljenom bogatom kraju u istočnom Brandenburgu.
Uz gromoglasan pljesak na konferenciji Zelenih 2015., optužila je ministre koji su podržavali korištenje ugljena da “nisu samo iznevjerili klimu već i radnike”. Tad su počele kolati nagađanja da bi mogla preuzeti stranku. Njezin status zvijezde u usponu potvrđen je kada je bila jedan od pregovarača stranke u dogovorima o formiranju koalicije s CDU/CSU i konzervativno-liberalnim Slobodnim demokratima (FDP). Sudionici i iz CDU/CSU i iz Zelenih bili su iznenađeni koliko dobro mogu razgovarati o razlikama i mogućim kompromisima; FDP je bio taj koji je minirao pregovore. Njemačka je tako završila s još jednom velikom koalicijom CDU/ CSU-SPD, ali neuspjeli pregovori razotkrili su važne događaje. Zeleni su sada bili u koaliciji s CDU-om u tri vlade saveznih država i bilo je jasno da su sposobni formirati zajednički “crno-zeleni” program i na saveznoj razini. Kretali su se prema političkom centru koji se pod Merkel – na primjer u svom liberalnom odgovoru na izbjegličku krizu 2015. godine – također kretao prema istoj točki.
Zeleni su bili pred izborom novog vodstva – muškarca i žene koji ravnopravno dijele tu funkciju. Robert Habeck bio je očiti favorit – romanopisac, filozof i prevoditelj, komunicirao je jasnim, emotivnim jezikom i utjelovio crno-zeleni duh vremena. No Baerbock je navodno rekla: “J...ga, idem na to” i bacila se u utrku objavljujući kandidaturu dan prije Habeckove. Konačni rezultat na unutarstranačkim izborima bio je 81 posto za njega, dok je za nju glasovalo 64 posto članova. Habeck i Baerbock predstavljaju snažan liderski tim sa zajedničkim ciljem: preuzeti centar njemačke politike i društva. Njihova ciljna skupina više nisu tradicionalni glasači Zelenih, već društvo u cjelini. Koriste inkluzivan jezik, a njegov dio je korištenje riječi “Heimat”, domovina, što je emotivan termin povezan s njemačkom desnicom, ali koji su prilagodili progresivnoj politici, piše Jeremy Cliffe.
U početku je Baerbock bila mlađi partner, ali se to s vremenom promijenilo. Stranka se počela identificirati s njom, rasla je i u anketama, posebno zbog spremnosti da vodi kampanju i izvan tradicionalnih zona udobnosti zelenih, ali i zbog njezine radikalne mantre te imidža majke djece školske dobi. Već 2018. Baerbock je bila druga političarka po nastupima u večernjim političkim emisijama, godinu poslije postala je kraljica talk showova. Na reizborima za vodstvo stranke dobila je nevjerojatnih 97 posto podrške, puno više od Habecka. No tada je, kao i u prošlosti, njezina umreženost odigrala važnu ulogu. Za razliku od svog protukandidata, imala je osobnu, političku i parlamentarnu infrastrukturu u Berlinu. No Baerbock je imala podršku još u jednoj osobi – kancelarki Angeli Merkel.
Dobro su poznati njihovi privatni razgovori kad bi je Merkel odvela u stranu i s njom razgovarala daleko od ušiju drugih, što je otvorilo pitanje smatra li nju kancelarka na odlasku nasljednicom onoga što radi u svojoj stranci CDU-u. Baerbock, zasad, neće odbaciti takav imidž. Iako joj nedostaje iskustva u izvršnoj vlasti, što su do sada svi kancelari imali, dobro se bavi detaljima, dobro ljudi na nju reagiraju i disciplinirana je, gotovo čelična. Sve to, kao i činjenica da je mlada žena koja je u srazu sa starijim muškarcima, daje joj prednost. U svom govoru predstavila je kandidaturu kao ponudu i poziv njemačkim građanima da vodi bogatu i jaku državu prema boljoj budućnosti. Govorila je o okolišu, što je zadatak generacije, ali i o temama kao što s obrazovanje, socijalna skrb i javne službe. Zemlja treba novi početak, upozorila je, ali bila je i potpuno sigurna u njemačke vrijednosti i snagu: “Njemačka ima toliko potencijala. Izumili smo automobil i bicikl... Razvili smo cjepivo za vrlo malo vremena.”
Kandidatura Baerbock bit će potvrđena na predizbornoj konferenciji stranke od 11. do 13. lipnja. Tamo će članovi dovršiti Zeleni manifest za izbore koji zadire u dosadašnji teritorij drugih stranaka. Glavne točke uključuju 500 milijardi eura ulaganja u zelenu infrastrukturu i industriju, ubrzano postizanje klimatskih ciljeva, veće poreze na dohodak i digitalne tvrtke, lakši put naturalizacije za migrante te novu fiskalnu reformu i integraciju u EU, čvrstu liniju prema Rusiji i Kini, jake transatlantske veze i mogućnost upotrebe vojne sile u humanitarne svrhe. Njezin glavni suparnik za mjesto kancelara bit će Armin Laschet, umjereni, pronicavi vođa CDU-a i ministar predsjednik države Sjeverna Rajna-Vestfalija, najavljen kao zajednički kandidat CDU-a i CSU-a. Kandidat SPD-a bit će Olaf Scholz, staloženi, ali nekarizmatični zamjenik kancelarke i ministar financija Angele Merkel.
Bitka bi mogla postati gruba. Što Zeleni budu bolje prolazili u anketama, to će ih CDU/CSU i FDP više optuživati da su u savezu s radikalnim ljevičarima, a SPD više optuživati da su salonski dobročinitelji. Suparnici će nastojati rasplamsati i iskoristiti podjele koje ključaju ispod ujedinjene površine, posebno na vanjskoj politici. Uvid u to dogodio se u siječnju kada je think-tank blizu Zelenih izazvao konsternaciju u stranci objavljivanjem članka koji podupire korištenje američkog nuklearnog oružja za zaštitu Njemačke. Usto, desnica ne zazire ni od jeftinih udaraca ispod pojasa pa je internet preplavljen lažnim fotografijama koje bi trebale prikazivati buduća kancelarku, i to nagu.
Imat će važnu ulogu u vladi
Koji su scenariji nakon izbora 26. rujna? Sve, kao i uvijek, ovisi o brojkama. Možda će održiva koalicija biti ona koju predvodi CDU/ CSU sa Zelenima kao partnerima. Cijena njihove potpore vjerojatno bi bila uključivanje velikih dijelova njihove agende za zaštitu okoliša i ulaganja u koalicijski sporazum i nekoliko glavnih ministarstava; vjerojatno moćno ministarstvo financija, plus možda novo klimatsko megaministarstvo i ministarstvo vanjskih poslova. Baerbock bi završila na mjestu vicekancelarke i, možda, ministrice vanjskih poslova. To je najvjerojatniji ishod, no nikako nije jedini.
Možda će Baerbock i njezina stranka izdržati pritiske kampanje i maksimalno iskoristiti snage, posebno sposobnost iskorištavanja apetita za promjene u zemlji. Možda će se CDU/CSU, zbunjeni korupcijskim skandalima, unutarnjim sporovima i umorom nakon dugih godina Merkel na vlasti, boriti i pasti da ih ostale stranke mogu pregaziti. To bi moglo značiti vladu i Zelenih i SPD-a, plus FDP-a ili (manje vjerojatno) socijalističke stranke Ljevica. Ni FDP ni Ljevica ne bi mogli lako pregovarati ili upravljati partnerom, ali neformalne konzultacije putem skrivenih kanala već su započele. Rezultat bi bio – kancelarka Baerbock.
>> Pogledajte i ovaj video: Tajna pet njemačkih bunkera usred Zagreba, zavirite u jedan od njih
Uvod u idiokraciju. Ova bi zalijevala polja Gatorade-om zbog elektrolita.