Kako naši gradovi gospodare s otpadom, kako će se isti oporabljati i jesu li energane pravi put, razgovarali smo sa zamjenikom direktora Fonda za zaštitu okoliša Mirkom Budišom, inženjerom kemijske tehnologije te nekadašnjim voditeljem odjela za tehničku provedbu projekata u Zagrebačkom centru za gospodarenje otpadom.
Kako ocjenjujete gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, posebice stanje s obradom i odlaganjem komunalnog otpada?
Zadnjih par godina vidljivi su pozitivni pomaci u gospodarenju otpadom, a tome u prilog govori kontinuirani rast stopa odvojeno prikupljenog i recikliranog otpada. Uz pomoć nacionalnih sredstva, ali i europskih fondova, gradovi i općine nabavili su potrebnu opremu te su sagradili ili grade objekte poput reciklažnih dvorišta, sortirnica i kompostana, kojima kompletiraju potrebnu komunalnu infrastrukturu. I izgradnja centara za gospodarenje otpadom koja je dugo tapkala na mjestu se intenzivirala i sad, pored tri izgrađena centra, imamo centar u Zadarskoj županiji koji je u probnom radu te još aktivnih gradilišta na kojima se grade četiri CGO-a. Međutim, još uvijek postoji nesrazmjer između pojedinih dijelova Hrvatske, onih koji premašuju zacrtane ciljeve i onih koji, nažalost, još uvijek kaskaju. A upravo su gradovi i općine te njihova komunalna društva odgovorni za lokalno funkcioniranje sustava, kao i za razinu kvalitete komunalne usluge koju pružaju građanima. Država je posložila dobar zakonodavni okvir koji je usklađen s EU direktivama, osigurala je izdašne izvore financiranja, a na jedinicama lokalne samouprave je da budu operativni menadžeri sustava gospodarenja otpadom na svom području.
VEZANI ČLANCI:
Zagreb muku muči s organizacijom sustava, s radom Jakuševca. U kojoj mjeri su za današnje stanje odgovorne bivše, odnosno aktualna gradska uprava?
Odgovornost leži na svima onima koji na vrijeme ne donose potrebne odluke. Zbog građana Grada Zagreba nadam se da će se što prije sanirati problem na Jakuševcu te da će izgradnja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom ubrzo krenuti kako bi se zadovoljili rokovi i ciljevi koje imamo u ovom sektoru.
Centar za gospodarenje otpada u Resniku konačni je plan Zagreba, koju će ulogu u tome imati država?
Država je putem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te Fonda za zaštitu okoliša osigurala financiranje projektno-tehničke dokumentacije i izgradnju centara za gospodarenja otpadom. U tom procesu koji traje od 2011. godine neke županije su prije, neke kasnije, uspjele izraditi dokumentaciju, započeti s izgradnjom, a neke su i izgradile svoje centre. Grad Zagreb je tek 2019. godine započeo s izradom dokumentacije za sortirnicu, biokompostanu i Centra za gospodarenje otpadom. U vrijeme dolaska aktualne vlasti postojala je dozvola za sortirnicu, a pred ishođenje je bila i građevinska dozvola za biokompostanu koja se trebala graditi u Novskoj. Za izgradnju oba postrojenja je bilo osigurano sufinanciranje od 50 posto. Međutim, Grad je odustao od izgradnje ovih postrojenja, kao što je odustao i od predloženog koncepta CGO-a. Sve vrijeme Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kao i Fond za zaštitu okoliša bili su otvoreni za konstruktivnu suradnju jer smo svjesni kako se na ovaj način rješava pitanje više od 20 posto od ukupnih količina otpada koje nastaju u Hrvatskoj. Gradu je omogućeno dodatno sufinanciranje novelacije Studije izvedivosti upravo za Centar za gospodarenje otpadom čiji su mogući koncepti upravo ovih dana prezentirani. Također, maksimalno im je produžen rok provedbe projekta, čime je osigurano i sufinanciranje plaća dijela radnika gradske firme ZCGO d.o.o. Kao i u svim drugim slučajevima, izgradnja centra za gospodarenje otpadom je u nadležnosti jedinica lokane uprave i samouprave, a država je tu da pomogne organizacijski, tehnički i financijski, uvažavajući jednaki pristup prema svima.
Udruge za zaštitu okoliša brinu se zbog potencijalne spalionice na istoku grada, je li Vama, kao stručnjaku za gospodarenje otpadom, takav način oporabe prihvatljivo rješenje?
Apsolutno se zalažem za poštivanje hijerarhije otpada, te smatram da treba poticati prevenciju i ponovnu uporabu otpada. Otpad treba biti korisna sirovina, a ne beskorisno smeće. No nakon što odvojimo koristan otpad i recikliramo ga, postoji dio koji se ne može dalje oporabiti. Alternativa je ili njegovo korištenje u energetske svrhe, što u uvjetima krize i poskupljenja energenata itekako ima smisla, ili njegovo odlaganje na odlagalištima čiju ćemo sanaciju skupo plaćati. Zemlje u EU koje postižu najbolje rezultate u reciklaži i oporabi imaju i najviše energana na otpad, čiji rad ne stvara nikakve okolišne probleme. U Europi danas postoji više od 500 takvih građevina, koje oporabe preko 100 milijuna tona otpada, što govori u prilog opravdanosti njihovog rada. Ujedno, bez takvog pristupa nije moguće osigurati ni cilj o količinama otpada za odlaganje, a koji proizlazi iz revidirane EU Direktive o otpadu. Dakle, materijalna oporaba i energetska oporaba otpada nisu u nikakvoj suprotnosti, već sinergijski djeluju na način da se svojstva otpada najbolje iskoriste, što je bit kružne ekonomije. U našim centrima za gospodarenje otpadom nakon mehaničko-biološke obrade ostaju određene količine ostatnog otpada. S obzirom da ga se ne može iskoristiti u tim postrojenjima, isti, umjesto dobiti, postaje trošak jer treba platiti njegovo zbrinjavanje. Na taj način drugima dajemo toplinsku i električnu energiju i dodatnu zaradu od našeg otpada čije zbrinjavanje plaćamo oko 160 eura po toni. Naravno, želim naglasiti da izgradnja "waste to energy" postojanja, prije svega, zahtijeva odgovoran pristup i odabir sofisticiranih tehnologija za pročišćavanje dimnih plinova, uz stalno smanjivanje emisija CO2. U donošenje odluke o realizaciji takvog projekta treba uključiti sve relevantne dionike te ostalu zainteresiranu javnost. Potreban je konstruktivan i otvoreni dijalog, kako se radi nedovoljnih, ali i moguće tendencioznih informacija ne bi donosile pogrešne i ishitrene odluke. Upravo zemlje koje imaju dugu tradiciju zelenih politika, primjerice Švedska, Finska, Danska, najviše svog otpada pretvore u energiju, umjesto da ga zbrinu na odlagalištu.
VEZANI ČLANCI:
Kako otpadom gospodare ostali veliki gradovi, kao što su Osijek, Split, Rijeka?
Osijek je odličan primjer, prvi je od velikih gradova u Hrvatskoj koji je ispunio propisani cilj. Postotak odvojenog skupljanja otpada u 2022. godini u Osijeku je bio odličnih 51,26 posto, što ih je amnestiralo od plaćanja poticajne naknade. Umjesto penalizacije za neispunjavanje ciljeva. oni taj novac ulažu u daljnje unapređivanje sustava. Povukli su EU sredstva i sanirali tri velika odlagališta otpada koja su prije koristili, izgradili reciklažna dvorišta, planski nabavljali komunalnu opremu. Otpad do izgradnje centra za gospodarenje otpadom, koji je u završnoj fazi projektiranja, odlažu na odlagalištu Lončanica Velika. Izgradili su i kompostanu te su jedan od rijetkih velikih gradova u Hrvatskoj u kojem je zaživjelo efikasno odvajanje otada i u višestambenim zgradama. U odnosu na Zagreb, Osijek odvojeno prikupi 21,2 postotna poena više od Rijeke, 23,2 više od Zagreba, te čak 38,2 više od Splita. Ukoliko želimo na nivou cijele Hrvatske premašiti cilj od 50 posto, a sad smo trenutačno na 48, i ova tri grada će, kolokvijalno rečeno, trebati "spustiti ručnu kočnicu" i ubaciti u "petu brzinu".
U kojoj je fazi izgradnja centara za gospodarenje otpadom i zašto se kasni s realizacijom projekata?
Centri za gospodarenje otpadom završni su dio sustava koji počiva na održivoj hijerarhiji gospodarenja otpadom. Ono što se više ne može upotrijebiti, treba selektirati i reciklirati, a u centre dolazi tek ostatni dio. Zasad su izgrađena tri centra; Marišćina u Primorsko-goranskoj, Kaštijun u Istarskoj i Bikarac u Šibensko-kninskoj županiji, a s probnim radom krenuo je i CGO Biljane Donje u Zadarskoj županiji. Za centre u Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Karlovačkoj županiji te regionalni centar Sjeverozapadne Hrvatske potpisani su ugovori s odabirnim izvođačima radova te je u tijeku projektiranje, ishođenje svih potrebnih dozvola te radova. Ostala tri su u fazi izrade stručno-tehničke dokumentacije. Činjenica je da se s izgradnjom centara kasni te da se dinamika njihove izgradnje tek nedavno počela ubrzavati. Razloga je više. To su kompleksni projekti koji su često u prošlosti bili nepotrebno politizirani, obilježeni NYMBY sindromom ("ne u mom dvorištu"). Uz to za izgradnju takvih centara potrebno je izraditi opsežnu dokumentaciju koja uključuje i aplikaciju za EU sredstva, postupci javne nabave su dugotrajni i "iscrpljujući". Sve to paralizira projekt. Na žalost, dok to traje, cijene na tržištu skaču i povećavaju troškove izgradnje centara, a skupa s tim i troškove cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom. Fond CGO-vima pruža svojevrsnu stručno-tehničku pomoć te osiguravamo nacionalni udio sredstava za provedbu ovih projekata. U zadnjih godinu dana smo intenzivirali međusobnu koordinaciju kako bismo pokazali da su nam ti projekti na visokoj ljestvici prioriteta i pomogli u ubrzavanju njihove realizacije. I vidimo da takav pristup već daje konkretnije rezultate tako da sam, uz sve izazove koji su još pred nama, optimističan što se tiče rokova koje smo si zadali za realizaciju centara koji su trenutačno u izgradnji.
Kakvi su europski ciljevi, odnosno kako možemo postići veće stope reciklaže i oporabe komunalnog otpada?
Europski ciljevi su ambiciozni i brojni, a sve s ciljem da se primijene načela kružne ekonomije i da se što manje toga odlaže, a što više koristi kao sirovina. Akcijskim planom za kružno gospodarstvo se do 2030. želi prepoloviti količina komunalnog otpada koja se ne reciklira. To zahtijeva i smanjenje proizvodnje otpada i znatno povećanje recikliranja, vjerojatno čak i više od obvezujućeg cilja recikliranja od 60 posto, s obzirom na stalan rast količine komunalnog otpada. Također, treba povećati učinkovito prikupljanje i obradu biootpada te raditi na sprječavanju otpada od hrane. Do 2035. godine na odlagališta će se moći odložiti do 10 posto od ukupne količine otpada koja nastaje. Preduvjet za veće stope recikliranja i obrade je bolje odvojeno sakupljanje, što je razlog zašto je Fond nabavio 1,2 milijuna spremnika za 407 lokalnih jedinica u Hrvatskoj. Iako je Vlada RH osigurala izdašna sredstva, što preko Fonda, što kroz EU sufinanciranje, dio tereta moraju snositi gradovi i općine te njihova komunalna društva. Posljedično, to će dovesti do korekcije cijene komunalne usluge jer suvremen i okolišno održiv sustav neminovno košta više nego neselektirano odlaganje na deponijima. Međutim, svi trebamo trošak tih ulaganja gledati kao investiciju u okoliš kakav ostavljamo budućim generacijama. Odlaganje neobrađenog otpada nam svima treba biti zadnja opcija, iako je ona kratkoročno najjeftinija. Dugoročno je riječ o najskupljoj i ekološki najgoroj opciji, koja devastira sve sastavnice okoliša i čiji danak će kad-tad doći na naplatu.
Bi li ekološkom cilju pridonijela i landfill taksa koja postoji u zemljama EU i planira li se njeno uvođenje?
Landfill taksu zagovara Europska komisija u svojim direktivama, a mogućnost njezinog uvođenja predviđena je i našim Planom gospodarenja otpadom. No okolnosti u kojima je Vlada gospodarstvu i građanima raznim mjerama i olakšicama pomagala u suzbijanju posljedica energetske krize, prolongiralo se uvođenje landfill takse. Iako oko landfill takse postoji velika razina koncensusa u komunalnom sektoru i stručnoj javnosti, preduvjet za njenu primjenu je analiza stanja na osnovu koje će se izraditi stručne podloge te sukladno njima donijeti odgovarajuće odluke. No, sigurno je landfill taksa jedan od mogućih instrumenta koji ide u pravcu odgovornijeg i ekološki ispravnijeg postupanja s otpadom.
Doneseni su novi pravilnici o posebnim kategorijama otpada, za koje neki tvrde kako pogoduju određenim velikim oporabiteljima u Hrvatskoj. Isto tako, Fond za zaštitu okoliša je već trebao plaćati troškove javne usluge koje pružaju komunalna društva za reciklabilni ambalažni otpad.
Novi pravilnici ne pogoduju velikim oporabiteljima, oni pogoduju ostvarivanju nacionalnih, pa i europskih ciljeva i to je jedina njihova nakana. Hrvatska je uvođenjem depozitnog sustava za ambalažu od pića i napitaka napravila veliki iskorak u posebnim kategorijama otpada još 2005. godine. Europska komisija je kroz svoje direktive takav sustav prepoznala kao najučinkovitiji u postizanju ciljeva kružne ekonomije, a Fond ga uspješno vodi već skoro dvadeset godina. U početku je bilo dosta polemika, no država je bila dosljedna te danas vidimo da je uvođenje takvog sustava bio pun pogodak. Novim Pravilnikom o gospodarenju posebnim kategorijama otpada u sustavu Fonda je predviđeno uvođenje depozitnog sustava i na druge vrste ambalažne plastike i tetrapaka, što će osigurati još veću učinkovitost sustava i veći doprinos ciljevima propisanim Direktivom o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Tu je, naravno, i sustav proširene odgovornosti, ali i brojne druge novine. Fond će, u suradnji s Finom, uspostaviti Registar obveznika, poticat će se i eko dizajn ambalaže, a eko modulacija će biti polazišna točka pri obračunavanju naknada za obveznike plaćanja. Radimo na stručnim podlogama koje će nam, sukladno Zakonu, omogućiti prijedlog modela plaćanja komunalnim društvima za uslugu prikupljanja reciklabilnog, većinom ambalažnog otpada. No, kad govorimo o posebnim kategorijama otpada htio bih se osvrnuti i na sustav gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom koji građanima pruža mogućnost besplatnog odvoza velikih uređaja, kao i besplatno preuzimanje onih manjih u trgovine u kojima se prodaju takvi proizvodi. Na tom principu je koncipiran i sustav gospodarenja otpadnim automobilima, tu je još i zbrinjavanje otpadnih guma, akumulatora, baterija i otpadnih ulja. Naši sustavi su platforma za postizanje cirkularne ekonomije, sustavi u kojima gospodarenje otpadom transformira u gospodarenje vrijednim resursima. Naše tvrtke koje djeluju u ovom području razvile su svoju know-how tehnologiju i tržišni su lideri u ovom dijelu Europe. To nam, kao najmlađoj članici Europske unije, sigurno može biti veliki kompliment.
VIDEO Ogorčeni francuski farmeri blokiraju autoceste: 'Pozivamo Macrona da uvede realističnije norme'
