Novoizabrani slovački predsjednik Ivan Gašparovič po malo čemu odaje da je riječ o čovjeku koji 15. lipnja i službeno prelazi na rad u Predsjedničku palaču. Rijetko je tko od ljudi s kojima smo razgovarali znao gdje je središte Pokreta za demokraciju, stranke koju je Gašparovič osnovao nedavno, nakon političkog mimoilaženja s nekadašnjim sličnomišljenikom, bivšim premijerom Vladimirom Mečiarom. A središte stranke zapravo su tri prostorije u kojima se primaju novinari i razrađuje strategija rada, do jučer predizborne kampanje i borbe, a danas preuzimanja dužnosti i već uvelike pokrenutih protokolarnih dužnosti. U jednoj od soba razgovarali smo s bivšim sportašem, iskusnim političarom i dojučerašnjim profesorom Pravnog fakulteta. S radošću je razgledao redakcijski dar - dres hrvatske nogometne reprezentacije, CD predstave "Đavo u selu" Frana Lhotke i primjerke Večernjaka s reportažom o radosti zbog njegove predsjedničke pobjede u rodnom selu njegova djeda u Primorju.
Kad ste se kandidirali za predsjedničke izbore, čemu ste se nadali? Kad ste prvi put povjerovali da možete i pobijediti?
- Odluka o kandidiranju donesena je nakon što su mi to predložili prijatelji i nekoliko poznatih političara. Držali su da kandidati koji su se do tada prijavili nisu ljudi koji bi trebali doći na tu funkciju. Do tada sam bio četrnaest godina na visokim čehoslovačkim i slovačkim političkim dužnostima, pa smo znali da me građani dobro znaju. Pristao sam uz dva uvjeta - da me ne kandidira nijedna politička stranka, te da se stvori peticijski odbor koji će skupljati potrebne glasove za kandidaturu kao građanskog kandidata. U kratko je vrijeme skupljeno nekoliko desetaka tisuća glasova. Dobio sam potporu i skupštinskih zastupnika. Pretpostavljao sam da bih mogao uspjeti. Najveća prepreka bili su mediji koji su građanima tjednima sugerirali da će u drugi krug Mečiar i Eduard Kukan. Moji nastupi imali su znatno veću potporu građana nego što su predstavljani u medijima. Kad sam ušao u drugi krug s Mečiarom, znao sam da građani mnogo bolje razmišljaju o meni nego o Mečiaru. U drugi sam krug krenuo bez stresova i računao sam s tim da mogu uspjeti. No, nisam mogao ni zamisliti da bih mogao pobijediti s toliko velikom prednošću.
Na ovim ste izborima pobijedili bivšeg političkog istomišljenika Mečiara. Kako danas ocjenjujete razdoblje njegove vlasti devedesetih?
- Mečiarov Pokret za demokratsku Slovačku, čiji sam član nekad i ja bio, učinio je najvažnije korake za budućnost Slovačke. To što Slovačka danas ulazi u Europsku uniju kao samostalna država ima veliko značenje za budućnost Slovačke. Da smo ulazili kao dio Čehoslovačke, Europa Slovake ne bi ni uočavala. Danas nas Europa mora tretirati kao samostalnu i suverenu državu, i s takvih poziciju ulazimo u EU. Kad je riječ o nekim koracima kojih je bilo nakon uspostavljanja samostalne države, u vrijeme vlasti HZDS-a, bilo je poteza kad su pozitivne stvari kod građana gubile na važnosti jer su članovi HZDS-a, ponajprije Mečiar, tvrdo provodili direktivnu politiku. Nije bio spreman surađivati s drugim političkim strankama, a nije bilo spremnosti za dogovore ni u okvirima vođenja vanjske politike. Bilo je još niz pogrešaka. Mečiar je tražio unutarnje neprijatelje i u stranci, pa su iz nje otišli članovi koji nisu željeli provoditi tu politiku. Gospodin Mečiar počeo se više brinuti o svojoj imovini nego o stranci i tu počinje kraj HZDS-a.
Koliko kao predsjednik i ugledni pravnik, sveučilišni profesor i nekadašnji javni tužitelj, možete pomoći da se poboljša pravna država u Slovačkoj?
- Uvjeren sam da mogu mnogo učiniti. U puno sam boljoj poziciji od bivših predsjednika Michala Kovača i Rudolfa Schustera. Oni su morali stvarati atmosferu potrebnu za ulazak u NATO i EU. Ja sam predsjednik zemlje koja je već članica NATO-a i EU. To znači da treba raditi sve da Slovačka bude shvaćena i u okvirima EU kao suvremena, uređena država s narodnim identitetom, kako u EU ne bi imala drugorazredan položaj. Slovačka u EU mora biti jedan od činitelja europske politike, a ne samo poslušni izvršitelj.
Često tvrdite da niste euroskeptik, već eurorealist. Što to znači?
- Europska unija nije organizacija koja će nam nešto darovati, niti forma davanja ekonomskih priloga Slovačkoj da bi od toga mogla profitirati. Sami moramo urediti Slovačku, izgraditi moderno gospodarstvo i osigurati stvaranje novih radnih mjesta. Ne smijemo se naviknuti na priljev investicija koje u Slovačku sada dolaze zahvaljujući tomu što im vlada to olakšava. Uvjeti poduzetništva moraju biti ravnopravni za sve poduzetnike. U suprotnom, u budućnosti se može dogoditi da će investitori koji su došli u Slovačku, ako uvide da mogu u smjeru istoka naći još jeftiniju radnu snagu i bolje uvjete, vrlo brzo otići odavde.
Kad ste prvi put u životu bili u Hrvatskoj?
- Bilo je to 1967. godine, išao sam na odmor sa ženom i djecom. Bili smo na Makarskoj rivijeri, u godini prije Praškog i Bratislavskog proljeća. Kasnije sam išao češće, a posebno su mi dragi posjeti Crikvenici.
U našem tisku i medijima velik je prostor dan vašoj pobjedi, a bilo je i velike radosti zbog nje.
- Da, znam. Bio sam jako iznenađen što je to pobudilo toliku pozornost u Hrvatskoj. Svima srdačno zahvaljujem, a sigurno ću doći u Hrvatsku i u funkciji slovačkog predsjednika. Na žalost, točan datum još ne mogu reći. S velikim zadovoljstvom primio sam i poziv vašeg predsjednika.
Je li se u vašoj obitelji govorilo hrvatski?
- Kad su djed i baka govorili, bila je to mješavina hrvatskog i slovačkog. Sve sam ih razumio. U Slovačku su došli 1920. godine ili čak koju godinu prije. Djed je bio umjetnički klesar, mnoga su njegova djela po Bratsilavi. Umro je 1965. godine u poznim godinama, koje je i baka doživjela.
Slušate li hrvatske pjesme, gledate li filmove ili čitate knjige?
- Jako volim hrvatske pjesme, kad mogu, gledam i filmove. Čitam i hrvatske knjige, prilično razumijem. Hrvatske su pjesme zaista prekrasne. U mladosti sam rado slušao Dubrovačke trubadure. Kao predsjednik slovačkog parlamenta jednom sam bio na Braču, gdje je jedna studentica akademije krasno pjevala, čak sam predlagao da joj ponudimo studij u Bratislavi.
Mnogo je sličnosti u vašoj i karijeri hrvatskog predsjednika Mesića. Obojica ste devedesetih bili dužnosnici koji su se razišli sa svojim liderima. Jeste li se kad sreli s njim?
- Ne, nisam. Znam podosta o njegovu političkom životu, da je nekad bio i član SK, poslije i politički zatvorenik. No, još se nismo susreli. Kad sam kao predsjednik parlamenta bio u Hrvatskoj, sreo sam se s gospodinom Vlatkom Pavletićem. Riječ je o jako ugodnom sugovorniku u razgovorima o budućnosti Hrvatske i Slovačke.
Kakva će biti suradnja Slovačke i Hrvatske za vašeg mandata? Što vi možete uraditi da se poboljša?
- Suradnja je već i sada vrlo dobra. Možda sada bude zanimljivija za Hrvatsku jer je Slovačka član EU. Možemo dati jako dobre savjete i pomoći Hrvatskoj. Jasno, upoznali bismo vas i s pogreškama koje smo mi radili. Mislim da u pregovorima s EU ne treba EU popuštati u svemu. Uzeo bih primjer izjednačavanja naše državne legislative i europske. Mi smo pogriješili što smo novelirali Ustav. Tako u Slovačkoj vrijede eurozakoni kojih još nema u Europi!
ŽELJKO VALENTIĆ, BRATISLAVA
