Potpredsjednik IDS-a Damir Kajin već se godinama ne slaže najbolje s čelnikom svoje stranke Ivanom Ninom Jakovčićem, a posljednjih mjeseci njihov se odnos dodatno zaoštrio, pa se pričalo čak i da bi ga mogli izbaciti iz stranke. Saborski zastupnik u posljednja četiri saziva ne ustručava se reći što misli, pa nije rijetkost da proziva svoje koalicijske partnere iz vladajuće Kukuriku koalicije.
Ovo su ljeto mediji puni vaših unutarstranačkih prepirki. S druge strane, predsjednik vaše stranke Jakovčić šalje poruke preko medija da će vas podržati kao župana?
On je rekao, ako ga podrže u tijelima stranke, i ja ću stati iza njega. Međutim, tijela je birao i postavljao Jakovčić, ne ja. Nisam nikoga ni zaposlio, a kamoli utjecao na tijela. Tražim sljedeće: idemo se “izvagati” u istarskoj javnosti, i onaj tko dobije najviše, toga ćemo podržati. Ako Jakovčić pobijedi mene, ja ću se dušom i tijelom za njega boriti kao što sam to činio i ova dva desetljeća dosad. Ako više od mene i njega dobije Miletić, onda ga obojica moramo podržati. Ako dobije neki četvrti, onda ćemo sva trojica podržati tog kandidata. IDS je puno učinio za Istru, on je povijesna stranka koju su stvarali ne samo Jakovčić i Kajin već i mnogi nepravedno isključeni iz IDS-a, kao i mnogi koji su danas u IDS-u.
Znači, smatrate da Jakovčić ne govori istinu?
Što ja govorim – ne može netko otići, a zapravo ostati. To nam poručuje i istarska javnost, i usuđujem se kazati da će novi župan biti antipod Ivanu Jakovčiću. S druge strane, izgleda da svi sve mogu, osim Damira Kajina. Kao da sam ja napravio nešto protiv Istre, IDS-a, a sve što sam radio činio sam i za Istru i za IDS. Ali zašto mene neki neće, zato što znaju da bi to sigurno dovelo do svojevrsnog zaokreta, da bismo se od megalomanije vratili u realne okvire, od elitizma više bi se dijelila sudbina s malim čovjekom, od pustih obećanja krenulo bi se upomoć onima kojima je to najpotrebnije. Nitko nema prava niti smije Jakovčiću spočitavati da, bez obzira na to što se ponekad zalagao za nešto što je bilo nerealno, od 23 golf-terena, Brioni Riviere, Guggenheim muzeja, Las Vegasa u Istri, da nije ništa napravio. Napravio je on puno za ove prostore, a preko IDS-a i za sebe, ali danas će napraviti najviše za IDS, a želim vjerovati da je to i za njega ako se sačuva taj stranački korpus na okupu. IDS u ovom trenutku od 41 općine i grada u Istri ne kontrolira 19. To nije malo za jednu regionalnu stranku kada smo još do 2000. imali sve osim Svetog Petra u Šumi, gdje od ‘93. nismo.
Kada i zašto su počeli ti vaši problemi s Jakovčićem i njemu bliskim ljudima?
Naše razilaženje počelo je tamo negdje 2004. dolaskom Ive Sanadera na čelo Vlade. Mislim da sam sve vrijeme vodio politiku da se ne dogodi skretanje IDS-a zbog lažne pragmatike udesno. Razumijem da lokalna vlast mora surađivati sa svakom ekipom koja dobije povjerenje na nacionalnoj razini, to je logično. Ali to ne znači da mora za “sitne” protuusluge prodavati svoju političku vjerodostojnost. Na to jednostavno nisam pristajao i tu su počela naša razmimoilaženja, a ta se moja politika i te kako potvrdila na parlamentarnim izborima, i 2007. i 2011. godine.
A koje su to bile “sitne” protuusluge koje su vam najviše smetale?
To je bila prešutna podrška Sanaderovim mjerama, na koju ja nisam nikada pristajao. Jer ni tada ih nisam doživljavao obećavajućim za Hrvatsku, kada su i razni novinari jednostavno hranili javnost njegovom mesijanskom ulogom i pojavom na hrvatskoj političkoj sceni, a kamoli danas kada svi vidimo do čega nas je dovela njegova megalomanija.
Zadnjih mjesec dana spominjalo se vaše izbacivanje iz stranke. Jeste li riješili taj problem?
Ja iz IDS-a ne idem. U IDS-u sam dulje i od Jakovčića, tu sam stranku gradio i osnivao podružnice na sjeveru Istre, zajedno s drugima pisao programsku deklaraciju. I bit ću u stranci sve dok ona mene bude “trebala”. U prošlosti smo izbacili cijelu jednu plejadu naših osnivača koje po mom sudu treba vratiti i rehabilitirati u IDS-u – od Heraka, Debeljuha, Delbianca, Žufića, Fola, Ružića, Paulete, Sandrića, Martinčića... Mislim da smo dovoljno razboriti staviti glave skupa te zajedno možemo reći “ništa kontra IDS-a, a sve za dobrobit građana s ovih istarskih prostora”.
Sastajali ste se ovo ljeto s tim bivšim članovima IDS-a, nazvali su vas “Filipinska skupina”. Koja je svrha tih sastanaka?
Filipini su selo pokraj Poreča, odatle to ime. Prvo kažem – neka gospoda u IDS-u prestanu vrijeđati te ljude. Oni, odnosno mi, nismo gubitnici niti otpadnici. Mi smo puno izbora dobili za IDS, i za to ja, kad govorim o “filipincima”, više ne kažem mi i oni, nego kažem mi. Mi možemo dobiti još koje izbore, dok neki ne mogu više dobiti izbore u IDS-u, a pogotovo ne oni koji naručuju neke tekstove u medijima preko nekih tobožnjih analitičara i koji jako dobro znaju da u Istri neće birati analitičari, nego će birati građani. Ti ljudi iz Filipina nikoga ne ruše, nikome ne skidaju glave. Oni žele pomoći IDS-u, traže zajednički konsenzus o istarskim prioritetima. Nikakvu stranku mi ne formiramo, ali želimo taj trend urušavanja IDS-a jednostavno zaustaviti.
S obzirom na to da je Jakovčić najavio odlazak iz politike, a iz vaših riječi se naslućuje da ti bivši članovi IDS-a nisu više u stranci zbog njega, znači li da će se opet vratiti u stranku nakon njegova odlaska?
Nitko ne uvjetuje ničije vraćanje nečijim odlaskom. Niti bi itko u IDS-u na to mogao pristati, niti će IDS pristajati na bilo koje ucjene. Bit će onako kako hoće većina. Ali ja ih upozoravam sve skupa, rehabilitirajmo te ljude, podržimo one koji mogu dobiti izbore, izmjerimo snage, stvorimo jednu narodnu frontu kao 1990., ali ne na obećanjima, već na djelima gdje se u izborima ni na koga neće zaboraviti, bez obzira otkud je taj netko došao. Vratimo “dite materi”, izmjerimo snage i onaj tko dobije najviše, toga treba podržati. Ili ćemo se potvrditi na narednim izborima ili ćemo zajedničku ideju građana na ovim prostorima dovesti u pitanje. Jakovčić ne treba nikamo ići, niti on napušta politiku jer želi nastaviti voditi stranku. Ali ono što mora shvatiti jest da mu građani Istre neće dati da poslije njega županijom upravljaju njegovi klonovi. Možemo puno dobiti, možemo sve izgubiti, a ja ću sve učiniti da IDS ponovi one rezultate kakve je ostvarivao i ‘90-ih godina iako će to danas biti puno teže nego što je tada bilo.
Zanima li vas mjesto župana?
Nakon svega ovoga što sam rekao, ako bih rekao da me to mjesto ne zanima, bio bih neozbiljan. Nikada ja sebe nisam vidio na nekoj izvršnoj funkciji, nikada nisam očekivao da će me netko predlagati za bilo koju izvršnu funkciju, dapače, ako su to predlagali, ja sam odbijao. No, želeći pomoći IDS-u, ja sam na to spreman. Ako netko drugi može dobiti više od Damira Kajina, ja ću ga zdušno podržati.
Zanima li vas mjesto predsjednika stranke nakon odlaska Jakovčića?
Jednom je to meni Jakovčić nudio, ali tko je on da mi to nudi. To mogu ponuditi samo tijela stranke. Ja o tome, iskreno, i ne razmišljam. Znate kada će biti naši stvarni unutarstranački izbori? Ne u veljači 2014. godine kada bi se oni trebali održati po našem statutu, već će naši unutarstranački izbori biti, a da ih uopće nećemo voditi, 19. svibnja 2013., na lokalnim izborima. Kako IDS-ovi nosioci lista prođu na tim izborima, tako će izgledati i predsjedništvo, savjet, odnosno sabor stranke. Iako kod nas nije neobično da i oni koji latentno gube izbore i dalje u stranci obnašaju najviše funkcije. Tu ne mislim na Jakovčića jer je on ostvario funkciju župana tri puta zaredom, nego na druge.
SDP je najavio izlazak na lokalne izbore u Puli sa svojim kandidatom iako ste posljednjih osam godina tamo izlazili sa zajedničkom listom?
Ne ide SDP slučajno u Pulu. Miletić kao gradonačelnik je prije tri godine dobio 57 posto ispred koalicije IDS-a i SDP-a. Lista koju je nosio uime te dvije stranke dobila je 44 posto. SDP je 2007., kada smo imali najteže izbore, u Puli dobio nešto više glasova i od IDS-a. Jasno je, oni očekuju potvrdu te politike, ali osobno smatram da IDS ima prostora za potvrdu na ovim izborima. Nemam ništa protiv toga da SDP ide na izbore, neka Miletić ide kome god hoće i kamo god Jakovčić hoće, ali moj je savjet Jakovčiću – zadrži ga u Puli, jer jasno je da sada nema jačega kandidata.
Vi ste rekli da to ne može narušiti odnose u vladajućoj koaliciji i da bez obzira na sve, ne okrećete leđa premijeru Milanoviću?
Zajednički smo radili na promjenama u Hrvatskoj i ne vidim razloga, dapače, mislim da bi nam građani zamjerili kada bismo ijednim potezom narušili stabilnost vladajuće koalicije. Ja u tome ne želim sudjelovati. Druga je stvar što osobno smatram da je niz Vladinih poteza mogao i morao biti drugačiji. Nama BDP pada četiri godine zaredom. Ono što me najviše plaši jest što će biti sutra s ovim prezaduženim tvrtkama i građanima, poglavito kad je riječ o visini kamata. Tiče se loših plasmana banaka koji dosežu 23 posto. 2008. nenaplaćeni krediti poduzeća iznosili su 7,5 posto, a sada 23 posto. Istra ima ogromne probleme, a to se najbolje vidi na našim investicijama, kojih nema, a naveliko su najavljivane. Mi smo u Istri 2009. imali 3,4 milijarde kuna investicija, znam sve napamet, 2011. iznose 1,7 milijardi kuna, ove godine, kad ne ide Ipsilon, investicije u Istri iznosit će 1,2 milijarde kuna. Ova 2012. u Istri bez Ipsilona je teška godina. Nama ne treba Plomin za pokretanje tih investicijskih poslova u Istri, nama treba nastavak Ipsilona što prije, ne treba nam Brioni Riviera, treba nam deset malih hotela, ne trebamo mi za jednu Uljaru u Vodnjanu platiti 10 milijuna kuna, nego nam treba sa 10 milijuna kuna poduprijeti deset malih uljara. Ne treba nama praćenje jednoga Todorića koji u Istri ima 15 milijuna kvadrata zemljišta, nego trebamo pratiti male. Ne pratiti turističke divove, nego male. Ništa ne činiti protiv velikih, ali jednostavno se koncentrirati na male.
Pa što napraviti?
Danas sjedim baš s tim malim ljudima, koji su prije radili bolje i zapošljavali više ljudi, i zajednički zaključak je da će uspjeti oni koji prestanu srljati u nepoznato i neizvjesno početkom studenoga. Prevedeno, tko stavi ključ u bravu i prestane gomilati gubitke i stvarati dodatne režijske troškove. Jasno, ni tu logiku čovjek ne smije podržati, treba ih ohrabriti, podržati, treba im izlaziti ususret, ali, da li vjerovati premijeru koji kaže da će zaustavljanje tih negativnih trendova biti 2013. godine ili najupućenijem financijeru Slavku Liniću koji kaže 2013. će biti teža godina. Mislim da je godina pred nama enigma, treba sjesti, razgovarati i činiti sve da taj život ne zamre jer u protivnom će se stvarno potvrditi ona Milanovićeva da smo slučajna država.
Protivite se i nekim zakonima koji se tek najavljuju?
Počevši od one smiješne spekulacije, to još uvijek nije prijedlog zakona, da će se oporezivati oružje do samog poreza na imovinu, pri čemu bi se jedan stan od 50 kvadrata plaćao četiri tisuće kuna. Stalno postavljam pitanje: što ako netko ima kuću i naslijeđeno imanje te malu penziju? Patit će zbog toga i stanogradnja, građevinari... Prodaja nekretnina će stati, komunalna naknada gradovima i općinama bit će manja, opast će investicije. Postavlja si čovjek pitanje hoće li se oporezivati samo nekretnine ili će se oporezivati i štednja, jer je i ona imovina, odnosno kamate. Da budem sarkastičan, hoće li se oporezivati i grobna mjesta jer i ona na Mirogoju koštaju jako puno, na desetke tisuće eura. A i to je imovina jer ljudi time trguju.
Tražite referendum o Plominu 3, no iz Ministarstva uprave poručuju da on ne bi bio obvezujući za Vladu?
Vlada bi to trebala pitati građane. I dalje mislim da bi ga trebalo raspisati i ja ću na štakama, ako treba, ići na njega. Konačna odluka je na županu i Skupštini Istarske županije. Žao mi je što to nismo napravili dok je vladao HDZ jer bismo tako poslali jasniju poruku. Nitko u Istri nije protiv gradnje termoelektrane, ali jesmo protiv ugljena koji se planira koristiti umjesto ekonomičnijeg i zdravijeg plina.
Javnost vas je osudila zbog aktiviranja povlaštene imovine. Biste li danas, s odmakom od pola godine, i dalje napravili isto?
Isto bih i danas učinio, ali dajem za pravo da o tom potezu drugi razmišljaju drugačije. Vjerujem da bi svi na mom mjestu isto učinili, ali da ovisim o hirovima ljudi s kojima se ovih dana razilazim, to ne želim. Mislim da sam napravio dobar potez.
priča priča i priča zna li išto još-