Ministar financija Slavko Linić neosporno je jedan od onih članova Vlade čiji će utjecaj i moć porasti nakon Čačićeva odlaska. Jer, od samog početka Linić je u Vladi funkcionirao kao protuteza Čačiću i njegovim političkim potezima. Je li to i bila namjera premijera Milanovića, teško je utvrditi, no legenda kaže da je pokojni Račan tvrdio kako je jedna od ključnih pogrešaka njegove Vlade bila ta što nije imenovao jačeg ministra financija koji bi Čačićeve goleme projektne ambicije sveo na razinu financijski održivog i ostvarivog.
Samo on mogao parirati
Je li zato Milanović za ministra financija postavio Linića, koji je neposredno prije izbora bio u nemilosti zbog nekih spornih izjava, teško je decidirano tvrditi, no evidentno je da se ministar financija pokazao kao jedini član Vlade s dovoljno snage i odlučnosti da parira bujajućem Čačićevu utjecaju. U skladu s time, procjene analitičara prije izbora kako će vrlo brzo doći do sukoba dviju tako jakih ličnosti, vrlo brzo su se ostvarile. Dakako, latentni sukob Linića i Čačića tinjao je dugo prije nego što je izašao u javnost. Prvi se put to dogodilo tijekom pokušaja spašavanja posrnulog Diokija. Čačić, resorno zadužen za taj posao, zalagao se za opciju preustroja kroz stečaj, no tome se oštro usprotivio Linić te aktivno uključio u pregovore. Čačić se povukao, no njegovi suradnici iz Ministarstva gospodarstva nisu štedjeli truda da u javnost puste indicije kako je razlog Linićeva interesa prijateljstvo s većinskim vlasnikom tvrtke – Robertom Ježićem.
Dakako, svaku javno objavljenu tvrdnju o svađi ministri su demantirali, tvrdeći kako odlično surađuju. No, nesuglasice su bile očite. Linić, od trenutka dolaska na vlast oštri kritičar načina na koji MOL upravlja Inom, kontinuirano je bio nezadovoljan činjenicom da Čačić gotovo svakodnevno komunicira s predstavnicima MOL-a. Te razlike bilo je nemoguće skriti. Kada bi Linić napao MOL zbog slabog investiranja, sutradan bi Čačić izjavio kako je tvrtka stabilna i investicijski aktivna. Mediji su o tim diskrapancijama izvještavali, no Čačić i Linić pravili su se da je sve u redu. “Ja i ministar Linić zapravo mislimo isto.” “S kolegom Čačićem izvrsno surađujem.” No, iza pomirljivih izjava vodio se pravi rat, vođen istodobno na više fronta. Mediji su o njemu uporno izvještavali, pa tako i o sukobu u tvrtki RIZ Odašiljači, gdje su navodno dvije sukobljene frakcije u borbi za kontrolu tvrtke našle političke zaštitnike u liku prvog potpredsjednika Vlade i ministra financija.
Sukob prekinula presuda
Ipak, čvrstu omertu prvi je prekršio Čačić, iziritiran medijskim napisima o toma da ga SDP-ovci krive za spori tijek privatizacije brodogradilišta, optuživši Linića da je on kriv jer nije proveo rebalans proračuna. – Kakve veze ima rebalans s potpisivanjem ugovora – odgovorio je Linić, samo da bi nekoliko dana poslije novine objavile kako će novac potreban za tu svrhu biti uzet iz sredstava namijenjenih za investicije. Sukob, koji bi se tijekom idućih mjeseci vjerojatno rasplamsao, prekinula je presuda iz Mađarske. Linić je svog donedavnog kolegu ispratio lakonskim zaključkom: svi smo mi zamjenjivi. Ipak, kako će pokazati Linićev primjer, neki su ipak malo teže zamjenjivi od drugih.
>>Pet problema Vlade zbog odlaska Radimira Čačića
>>Čačić ostaje šef HNS-a do ožujka, Pusić potpredsjednica Vlade
kojih li samo "ličnosti" !