Iako ga mnogi uz Slobodana Miloševića doživljavaju kao opću metaforu za srpske nacionalne ludosti, nekadašnji srpski član Predsjedništva SFRJ i zagriženi jugofil politička je stajališta s početka burnih devedesetih pokušavao revidirati u nekoliko memoarskih knjiga. Koliko god se trudio, nije se uspio osloboditi etikete čuvara SFRJ. Iako mu je ovo prvi razgovor za jedan medij iz Hrvatske nakon njezina osamostaljenja, uopćene osobne zaključke o razlozima krvavog nestanka jugoslavenske tvorevine nije korigirao ni s vremenske distance od 15 godina. Iako nije politički aktivan niti se bavi savjetodavnim radom, priznaje da prati što se događa.
Imate li ikakve kontakte s kolegama iz Hrvatske, Slovenije
Nemam. Koliko znam, Budimir Lončar je tamo, u Hrvatskoj, nismo se vidjeli od raspada Jugoslavije. Ni s Mesićem nisam u vezi.
U Hrvatskoj je aktualna afera s uvozom oružja. Jeste li imali podatke o uvozu oružja u Hrvatsku i o tome da njemačka vojska osposobljava u svojim kampovima hrvatsku? A. Vasiljević optuživao je Mađarsku
O tome postoje dokumenti, Mađari se nisu ni bunili zbog toga, to je poznata stvar. Nije bilo sporno da oni imaju oružje od savezne policije ili ne znam koga. Ja sam razgovarao s Mesićem i on je rekao da su zatražili kupnju oružja Za nas su bile sporne tolike količine, znali smo da je to za stvaranje vojske, a oni su tvrdili da je to za policiju. Imali su pravo kupovati oružje od Zastave. Država je bila takva da su uvoznici bili pod kontrolom republika, a i policija je bila pod kontrolom republika.
Što znate o tajnoj snimci ministra Špegelja? Je li to bio montiran film koji je trebao poslužiti za uhićenja u Hrvatskoj?
Špegelja je snimio njegov suradnik. Mi smo za to doznali s određenim zakašnjenjem, a kad smo doznali, nismo mogli ništa učiniti. Nismo se mogli složiti u Predsjedništvu o tome tko će biti odgovoran. Došli smo do toga da može biti odgovorna uža grupa, ne i Predsjedništvo Hrvatske. Do određene razine, najviše do Špegelja, ili Boljkovca, ne znam sad Naravno, oni su Špegelju dali imunitet i mi ga po zakonu nismo mogli uhititi jer bismo ušli u područje hrvatske vlasti. Možeš Špegelja ubiti, ali što si učinio? Ništa. Mi smo išli tim putem da se to oružje preda, da se manji broj ljudi kazni. Ni to nije moglo proći.
Napisali ste da ste za film znali prije njegove objave na TV-u?
Ja sam taj film vidio u Generalštabu malo prije nego što je prikazan javno. Kako ga je vojska složila, ne znam. Vidio sam onu verziju koja je javno prikazana. I bez toga filma nama je bilo jasno o čemu je riječ. Nije on bio prekretnica. Imali smo mnogo jače dokumente nego što je taj film. Mi smo imali obavještajne stvari, govor Franje Tuđmana iseljenicima, proklamaciju HDZ-a kako postupati prema srpskom narodu i tako, kako se boriti To su puno jači dokumenti nego taj film. Ne možete obavještajnim putem riješiti probleme raspada države ako se najveći dio jedne republike želi odcijepiti, i to nasilno. Ušli ste u građanski rat koji ne može završiti ni na koji drugi način nego krvoprolićem i nekom intervencijom sa strane. Ili povlačenjem, kao što se dogodilo, povlačenjem cijeloga srpskog naroda i JNA, ili ratovanjem do besvijesti.
Kako danas percipirate Miloševićevu politiku?
Mislim da se jako pretjeruje i u krivom svjetlu Milošević postavlja iz drugih, političkih razloga jer se cijela anatema za raspad Jugoslavije krvavim putem želi na nekoga pretovariti, a skinuti s onoga tko je stvarno kriv. Po mome mišljenju, pretjerana se odgovornost prebacuje na Miloševića iako je on cijelo vrijeme, barem po mom dubokom uvjerenju, stajao na istim pozicijama kao i ja, da se to treba riješiti mirnim putem, da se izbjegne krvoproliće. Što se Hrvatske tiče, mi smo dali prijedlog UN-u da dođu njegove trupe, da se razmjeste između Srba i Hrvata i da se nađe političko rješenje. A za to što to kasnije nije išlo kako treba, po mom je mišljenju više kriva Amerika koja je dala podršku Hrvatskoj, dok je tamo bio UN, da to pregazi. Možda su krivi i Srbi što nisu prihvatili razgovor o planu Z4, ali, budimo objektivni, ni Tuđman to nije prihvaćao. To je bilo mrtvo slovo na papiru i za Srbe i za Hrvate. Valjda je Amerikancima i Nijemcima bilo dojadilo da se to pitanje još vuče i odobrili su Hrvatima da pregaze to. Milošević ni u jednom pitanju nije bio za to da se provodi neka ratna opcija.
Srbi iz "krajine" ipak krive Miloševića za izdaju.
To je ta njegova tužna sudbina. Ovi ga sa Zapada optužuju da je odgovoran za sve što se ovdje dogodilo, a Srbi ga optužuju da ih je izdao. Da ih nije izdao, kao što ih je izdao po njihovu mišljenju, bio bi još više odgovoran. Kad je Hrvatska bila međunarodno priznata, JNA više nije mogla intervenirati. Mi smo i sami govorili neka se povuče armija i neka dođu mirovne snage dok se ne nađe političko rješenje. Onda se dogodilo to da su hrvatske snage zauzele teritorij, a ovi su pobjegli. Kome bi se Srbi mogli žaliti? Mogu se žaliti UN-u, ne mogu Miloševiću, jer to je bilo pod kontrolom UN-a. Tamo više nije postojala Jugoslavija, tamo je postojala Hrvatska koja je bila međunarodno priznata. Oni su tražili da JNA intervenira tamo i u vrijeme kad je Hrvatska već bila priznata. Za nas je to značilo da vršimo agresiju na tuđi teritorij. Oni su smatrali da smo mi na to obvezni i onda su ga proglasili izdajicom.
Kakve su vaše informacije o famoznom susretu Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu?
Na sastanku u Karađorđevu trebali smo biti ja i Mesić, Tuđman i Milošević. Ja sam bio protiv toga sastanka. Rekao sam Miloševiću da je Tuđman tražio taj sastanak preko Mesića kod mene. Mesić mi je rekao kako oni žele da se nađemo, da vidimo što ćemo učiniti. Ja sam to prenio Miloševiću i rekao mu kako smatram da ne trebamo ići na taj sastanak. To je čisto gubljenje vremena. Jednostavno, ne možemo mi ništa riješiti na taj način u četiri oka. Postoje institucije za to. Milošević je otišao sam. Vjerojatno je Milošević nazvao Tuđmana i rekao: "Boro neće pa nemoj ni Mesića dovoditi".
Je li se u Karađorđevu dijelila BiH?
Milošević mi je rekao o čemu se razgovaralo. Čim se vratio, pozvao me i rekao: "Održao sam ja taj sastanak s Franjom, a razgovarali smo jedino o tome da smijenimo Antu Markovića. On se slaže, ali ne možemo dobiti podršku drugih republika i digli smo ruke od toga". Ništa drugo nije mi spomenuo.
Vi ste Markovića doživljavali kao rušitelja vaše političke koncepcije?
Marković je vodio ekonomsku politiku koja je rušila Srbiju. Njegov je stav bio: "Miloševića ću srušiti ekonomskom politikom". Mogu vam nabrojiti elemente te politike koji su nas izravno pogađali u glavu, u bubreg, u džep Marković je razmišljao ovako: "Kad ja Srbiju dovedem do prosjačkog štapa, Milošević će biti srušen". U knjizi sam iznio njegov razgovor s potpredsjednikom vlade Kosova koji je Udba snimila i u kojemu on kaže: "Ja ću ekonomskim putem srušiti Miloševića, samo mene slušajte kako da radimo, nemojte raditi gluposti, samo mene slušajte, ja ću ga srušiti ekonomskim putem". Dakle, nije nama Marković smetao zato što je iz Hrvatske, nego nam je smetao zato što je namještao sve instrumente ekonomske politike tako da se srpska politika uguši kako bismo mi izgubili glavu na izborima.
Kako nitko ne zna gdje je Mladić?
Ima li Srbija odgovornost zbog neizručivanja Mladića?
Gotovo mi je nevjerojatno da se jedan čovjek može toliko dugo skrivati, a da nitko iz vlasti ne zna gdje je. Ako ne znaju, onda je to slabost vlasti, ako znaju, onda je to određena politika. Koliko znam, Koštunica se deklarirao da neće nikoga prisilno poslati. Ako je s njim pregovarao pa neće, možda zbog toga nije. Ne mogu tvrditi nešto što ne znam, ali ne shva?am da se u jednoj državi u kojoj svatko svakoga zna ne može znati gdje je Mladi?. To mi nije jasno. Svašta se može nagađati: i da je u Srbiji i da nije, da međunarodna zajednica zna gdje je, i da vlast zna, i da oni izgube vlast pa dođu drugi koji se ne sviđaju Zapadu.
Trikovi o Republici Srpskoj
Što mislite o najavljivanju referenduma o odcjepljenju Republike Srpske i priključenju Srbiji?
To su politički trikovi. Kakvo priključenje, nema ništa od toga. Smatram da BiH može ostati kao samostalna država i treba ostati, ali se mora poštovati to što je dogovoreno u Daytonu. Ide li se na poništavanje tih entitetskih prava koje imaju, nastat će spor kao što je i prije nastao. Posve nepotrebno. Koliko će oni dobrovoljno pristati na zajedničke funkcije, to je njihova stvar, ali svaki će pritisak samo izazivati nepotrebne sukobe.
