Na adresu općine Župa dubrovačka ovih je dana stigao dopis iz Ministarstva državne imovine. Bio je to odgovor na zahtjev koji je općinski načelnik Silvio Nardelli (HDZ) bio uputio najprije bivšem ministru Goranu Mariću, a kada je ovaj podnio ostavku, njegov je nasljednik na čelnom mjestu u ministarstvu Mario Banožić zacijelo među prvim službenim dopisima dobio upravo ovaj iz Župe u kojem se traži da država općini proda 8,3 hektara državnoga zemljišta u bivšem kampu Kupari.
Htjeli su ondje prvotno napraviti kongresni centar, ali je Vlada na sjednici održanoj početkom veljače u Dubrovniku odlučila da se kongresni centar prebaci u Babin kuk, na zemljište u vlasništvu Valmara, a ne države pa bi općina sada htjela u prostoru kampa osmisliti prostor za javnu društvenu namjenu. U odgovoru Ministarstva zapravo nema konkretnoga rješenja već samo obavijest da je zahtjev zaprimljen i da se predloži mjesto održavanja sastanka na tu temu. Taj se prostor nalazi s jedne strane magistrale, dok je s druge, uz more, devastirani hotelski kompleks u Kuparima, najstarijem turističkom mjestu u općini na krajnjem jugu Hrvatske koji izgleda kao da je rat završio jučer, a ne prije 24 godine.
Nekoć vojno ljetovalište samo petnaestak minuta vožnje udaljeno od Dubrovnika slovilo je za jugoslavenske Havaje, odišući luksuzom kakav se moglo naći samo u elitnim hotelima diljem svijeta, danas postoji samo na starim fotografijama. U kompleksu tik uz šljunčanu plažu, gdje su odsjedale glumačke zvijezde Yul Brynner, Elizabeth Taylor i Richard Burton, državnici Mihael Gorbačov, Jaser Arafat, Moamer Gadafi, Sandro Pertini... nastupala jugoslavenska kraljica sevdalinki Beba Selimović i gdje je u svojoj vili u elitnome dijelu kompleksa u kojem su bili još jedna, Jovankina vila te hotel Galeb uživao i Tito, danas više ni tračka luksuza nema. Ono što nije uništeno u ratu, opljačkano je u poraću i nikakvog vidljivog pomaka u sanaciji devastiranog kompleksa nema pa ponad kristalno čistog mora i lijepe šljunčane plaže kao ruglo strše išarani i devastirani hoteli u kojima je bilo mjesta za 1500 ljudi – Pelegrin, Kupari, Goričina, Goričina 2 i Grand, otvoren još 1920. godine, u kojem su četiri godine kasnije postojali teniski i nogometni tereni, ljekarna, pošta, ambulanta, električna rasvjeta.., zbog čega je niz godina slovio za najljepši hotel na Jadranu.
Lanac je odustao
Hotel Goričina 1 izgrađen je 1962. godine, a godinu kasnije kompleksu se “pridružio” i Pelegrin, čiji je projektant bio sarajevski arhitekt David Finci koji je dvije godine prije smrti upravo Pelegrin istaknuo kao svoje najvažnije djelo. Gotovo sve kamene ploče, izuzev onih uništenih tijekom granatiranja, koje su vodile do ulaza u hotel, razvučene su u poraću. Nakon Pelegrina u turističkom je kompleksu potom izniknuo hotel Goričina 2, a dvije godine ranije u njegovu elitnom dijelu Titova i Jovankina vila, odnosno vile službenih naziva Borovka 1 i 2. Hotel Galeb otvoren je 1972. Te dvije vile i Galeb danas su pod ingerencijom MORH-a, no naši državnici koji dolaze na jug ovdje ne odsjedaju. Izuzetak je jedino bio, govore mještani, bivši predsjednik Stjepan Mesić.
Osam godina nakon Galeba otvoren je hotel Kupari, u ratu uništen, kat po kat, fosfornim bombama. Procjenjuje se da je Jugoslavija s više od milijardu dolara iz vojnoga budžeta financirala izgradnju ovog ljetovališta. Pobijedivši na međunarodnom natječaju, na koji se jedina i javila, prije tri i pol godine tvrtka Avenue ulaganja d.o.o. u vlasništvu Sergeja Gljadelkina – jednog od najbogatijih Rusa koji je kupio IGH i Hidroelektru – potpisala je sporazum s Vladom o pravu gradnje, koncesiji na pomorskome dobru i zakup zaštićenog spomenika arhitekture – hotela Grand – sve na rok od 99 godina, obvezavši se da će u roku od četiri godine uložiti 100 milijuna eura u nekadašnje vojno odmaralište. Za naknadu za ostvarivanje prava građenja investitor je bio ponudio 172 tisuće eura godišnje, 58,5 tisuća eura za godišnji zakup hotela Grand te godišnju naknadu za koncesiju na pomorskom dobru u iznosu od oko 640 tisuća kuna kao fiksni dio te još promjenljivi dio naknade od tri posto ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog pružanjem usluga na plaži. Na natječaj su se bili javili s pismom namjere u partnerstvu s prestižnim međunarodnim hotelskim lancem Marriott, i to s brendom Ritz-Carlton. Smještajni kapacitet trebao je iznositi 400 postelja. Međutim, hotelski je lanac u međuvremenu odustao, u jednom se trenu činilo da od cijele priče neće biti ništa, a zatim je sklopljen aneks ugovora i lani je objavljeno da će cijeli resort biti još luksuzniji jer u njega umjesto Ritza ulazi svjetski poznati lanac Four Seasons.
– U ovom trenutku u tijeku je postupak izrade i donošenja Urbanističkog plana uređenja “Kupari I”, kojeg je nositelj Općina Župa dubrovačka, a za što je investitor, sukladno potpisanom aneksu ugovora o realizaciji projekta Kupari, pravovremeno dostavio sve potrebne ulazne podatke. U suradnji s partnerom, hotelskim operaterom koji će upravljati budućim resortom Kupari, investitor je po potpisanom aneksu ugovora s RH nastavio razradu projektne dokumentacije novog, luksuznijeg koncepta, u skladu sa standardima hotelskog operatera najviše luksuzne kategorije. Tek nakon dovršetka UPU-a i njegove pravomoćnosti, investitor će biti u mogućnosti pokrenuti iduće korake u postupku ishodovanja potrebnih dozvola za gradnju. Prema najavama Općine Župa dubrovačka, procjena je da bi UPU trebao biti dovršen krajem tekuće godine – kaže Luka Paladina, izvršni direktor tvrtke Avenue ulaganja. Bude li sve uistinu tako, koncem ove, a najkasnije početkom sljedeće godine, bit će srušeni svi hoteli osim Granda. Međutim, kojom brzinom se kod nas izdaju dozvole, na luksuz će se vjerojatno čekati još godinama.
– Župa je prije rata imala 1,5 milijuna noćenja, danas imamo nešto više od pola milijuna. Daleko smo od predratnih kapaciteta, ali oni nam ni nisu cilj – kaže načelnik Nardelli dok ispijamo kavu u Platu, još jednom od mjesta u Župi gdje se dogodio proces privatizacije na hrvatski način, što je u konačnici dovelo da od nekadašnjih 1500 kreveta danas u kompleksu Plat funkcionira njih oko 300 i čeka se novi investitor jer je, slikovito će načelnik Nardelli, “pukla lopta” nakon afere s Agrokorom koji ima 25 posto vlasništva ovoga turističkoga kompleksa.
Hoćemo li moći do plaže?
U Srebrenom, administrativnome općinskome središtu i mjestu koje se naslanja na Kupare s jedne i Mline s druge strane, devastirano je ostalo nekadašnje odmaralište milicije BiH. Nekako prigodničarski, kad skupina političara prodefilira pokraj tih avetinjskih zdanja, zakotrlja se priča o nekadašnjem sjaju ovih morskih destinacija, najavi se zatim kapitalno ulaganje, no vrijeme prolazi, a ruševine postaju još trošnije i tu i tamo na njima osvane kakav novi grafit, poput onoga da “sve u k... ako je ovo vrhunac”. Iznajmljivač apartmana Mato Barišić iz Kupara sjeća se vremena kad je još njegova mati u selu iznajmljivala sobe. Kaže da je u tim začecima privatnoga iznajmljivanja turizam bio takav da su gosti na korištenje dobivali “WC na kojem je umjesto vrata bio lancun (plahta, op. a.)”. Došlo je zatim vrijeme procvata za iznajmljivače, a onda rat:
– Hoteli su devastirani i prepušteni sami sebi, na štetu i stanovništva i države – govori Mato prepričavajući anegdotu od prošloga ljeta kad su turisti iz Italije po povratku kući napisali da je u Kuparima još rat i da su ondje vidjeli strahote davši za svoj boravak ondje ocjenu dva.
– Morao sam se snać jer s tom ocjenom ne možeš više nikom izdavat apartmane. I odgovorim ti ja njima da je to državno, al da ona to još nije uredila, da je to ratni muzej i da su se zapravo kupali u muzeju. I proširi se to internetom i nastade gužva. Svi se gosti oće kupat u muzeju. A džabe im i ulaz i parking. Bome nije više bilo dvojki – opisuje ovaj umirovljeni dragovoljac Domovinskog rata. Sad, je li to zbog Matine dosjetke ili zbog besplatnoga parkirališta, ali činjenica je da se u Kuparima tik uz more parkiraju automobili stranih registarskih oznaka i da sa sendvičima na plaži, malo dalje od zida na kojem je nacrtan hrvatski grb s prvim bijelim poljem, u čistome moru ovdje zajedno uživaju i gosti iz inozemstva i kupači iz Dubrovnika, ali i iz istočne Hercegovine pa domaći komentiraju kako tu na plažu “dolazi pola Trebinja”, onog istog iz kojeg je 1991. godine započelo granatiranje Dubrovnika... No domaći se boje da će dolaskom hotelskoga lanca pristup plaži biti za obične smrtnike onemogućen. O tome kakvi su Kupari bili nekada i što je od njih ostalo, s Matom razgovaram u kafiću u Srebrnom jer, kaže, osim plažnog bara, u Kuparima ničeg drugog nema. Vlasnik kafića uz more u koncesiji, koju produžuje svaku godinu, ima autokamp koji je također bio u vlasništvu JNA, a u kojem je općina htjela napraviti kongresni centar:
– Prije nekoliko godina u suradnji s DUDI-jem i Ministarstvom turizma kroz izradu urbanističkoga plana osmišljen je na toj lokaciji kongresni centar. Ali županija je radila studiju izbora lokacije za kongresni centar i na kraju dala minimalnu prednost lokaciji Babin kuk nad Kuparima. Osobno se ne slažem s tom studijom. Mislim da su Kupari koji se nalaze na lokaciji između zračne luke i grada idealni. Međutim, Vlada je potvrdila tu odluku i priča je završena. Mi ćemo sada mijenjati urbanistički plan i od Vlade tražimo da taj prostor ne smije biti predmet prodaje. Jasno nam je da država ne može to pokloniti, ali mi bismo u dijelu napravili školu, centar, zdravstveni sadržaj... nešto što bi bilo za javnu namjenu, a ostatak smo zemljišta spremni kupiti – kaže načelnik Nardelli nadajući se kako će tu, ali i priču nekoć vojnog kompleksa 24 godine nakon rata konačno uspjeti privesti kraju. Iako, barem na prvu, ne izgleda da će to tako skoro biti.
Samo zbog Kupara bi svi premijeri od 1995 do danas trebali biti u zatvoru. Gdje je sve drugo?