Da biste uspjeli kao imigrant u konkurentnom okruženju grada poput Londona, imate dvije opcije – ili trebate biti iznimno dobro obrazovani s vještinama koje rijetko tko ima, ili se odvažiti i otvoriti svoju tvrtku. Neke od najuspješnijih britanskih tvrtki osnovali su imigranti – avioprijevozničku kompaniju Easy Jet, robne kuće i brend Marks&Spencer, dućane Tesco, piće Ribena...
Bila je dadilja u obitelji
Nabraja to Kristina Špionjak, Slavonka koja je 2009. kao turistica posjetila London, koji ju je potpuno osvojio. Nakon toga dala je otkaz u marketinškoj tvrtki u Zagrebu, spakirala kovčege, sa zadnjom plaćom kupila jednosmjernu kartu i stigla u britansku prijestolnicu s 200 funti u džepu. U prvo je vrijeme radila kao dadilja i zarađivala funtu na sat, dok se nije ohrabrila i otvorila konzultantsku tvrtku. Ona je jedna od mladih ljudi, emigranata iz Hrvatske, koje se rijetko spominje. Dok u zemlji vlada moralna panika zbog odlaska ljudi radi ekonomskih razloga, zaboravlja se da uvijek postoje i oni, ma kako bilo u državi, koji u druge zemlje odlaze jer tako jednostavno žele.
London je oduvijek bio omiljeno odredište za privremene emigrante i iz Hrvatske, multikulturalna metropola u koju se odlazilo barem na nekoliko mjeseci iskusiti drugačiji život i dobro naučiti jezik. Oni koji su ostali, danas su dragocjeni izvor iskustva za sve nove ekonomske imigrante. Upravo je zato Kristina – nakon brojnih pitanja prijatelja, obitelji i poznanika – napisala i izdala Vodič za život u Londonu.
– Najčešće ljude zanima kako otvoriti tvrtku ili račun u banci te kako pronaći posao. Ovdje su uvijek tražene medicinske sestre i liječnici te programeri i njima bih prvima savjetovala dolazak, no pod uvjetom da imaju štednju koja će ih pokriti prvih mjesec ili dva, dok ne pronađu posao ili klijente. Za sve koji se odluče doći i tražiti posao, prvi je savjet da prevedu sve dokumente – izvod iz banke za zadnja tri mjeseca, idealno sa što više novca na računu, diplomu – zadnju s najvišom kvalifikacijom – i ovjere ih kod ovlaštene osobe. Neizostavan je životopis na engleskom, molbe za posao i 200-tinjak poslovnih kartica s punim imenom i e-mail adresom. Dobro je pripremiti listu agencija za zapošljavanje specijaliziranih za industriju u kojoj se traži posao, i to ime osobe odgovorne za nove kandidate, e-mail adresu, adresu, broj telefona.
Većina agencija ima opciju na web stranici gdje se može "uploadati" životopis te organizirati sastanak s odgovornom osobom. Životopisi se mogu početi slati već iz Hrvatske. Za prvih tjedan dana u Londonu pametno je rezervirati hostel dok se ne nađe smještaj – savjetuje Kristina kako početi od nule.
Njoj je 200 funti dostajalo jer je boravila kod obitelji čiju je djecu čuvala. No troškovi s kojima treba računati su sljedeći, nabraja: oko 150 funti mjesečno za prijevoz, 400-600 funti za najam sobe, isto toliko za depozit, 100-150 funti za hranu, 200 funti za izvanredne troškove, ako se unajmljuje soba ili stan preko agencije treba odvojiti 300 funti za troškove obrade i osiguranja.
– Otprilike 2000 funti dostatno je za prvih mjesec dana – sažima Kristina.
Njezin prvi korak u Londonu bio je tečaj jezika, a on joj je pak donio poznanstva i prijateljstva, da bi se potom upustila u poduzetničke vode.
– Otvorila sam 2011. konzultantsku agenciju za odnose s javnošću Rouge Noir PR, specijaliziranu za promociju modnih brendova i brendova u industriji vjenčanja – ističe Kristina.
Otvaranje tvrtke i poslovanje neusporedivo je lakše nego u Hrvatskoj, jako jednostavno i učinkovito.
– Za otvaranje tvrtke potrebno je 50 funti ide li se preko agencija te laptop s internetskom vezom. Tvrtke se registriraju online i u roku od tri sata. Cijeli proces i kultura organizirani su kako bi se potaknulo poduzetništvo. Može se bez problema raditi od kuće, postoje brojne porezne olakšice za start-upove, te brojne vladine i nevladine organizacije koje pomažu u svakoj fazi poslovanja. U Hrvatskoj sam radila u marketingu i prodaji, tipičan uredski posao. Ovdje radim puno više od osam sati dnevno, sedam dana tjedno, ali nemam osjećaj da radim jer me posao iznimno ispunjava – dodaje.
Usporedba poslovanja u Londonu s poslovanjem u Hrvatskoj je neizbježna, to rade i Kristinini prijatelji Britanci.
– Imam nekoliko prijatelja s nekretninama na Jadranu koji su pokušali otvoriti tvrtke poput piano bara ili aviotaksija, ali su odustali zbog birokracije i načina rada, te visokih davanja. Impresije im nisu najbolje. Misle da Hrvati samo sjede i piju kavu u kafićima, te da treba naći osobu koju treba potplatiti da bi se nešto napravilo. Hrvatsku vole samo radi klime, prirodnih ljepota i žena – dodaje.
Naših je oko 2000
Vrijeme, društvo i hrana najčešće su zamjerke naših ljudi na život u Londonu.
– Hrvata ima samo oko 2000 jer London i Velika Britanija nisu naš prvi izbor. Ljudi najviše dolaze zbog studiranja, turistički ili zbog ljubavi. Vrlo smo dobro integrirani u društvo i ne družimo se pretjerano međusobno, za razliku od imigranata iz nekih drugih zemalja. U društvenom životu su možda i najveće razlike, odnosi među ljudima nisu bliski kao u Hrvatskoj.
Osobe koje su više godina ovdje i planiraju obitelj žale se na preveliku napučenost, putovanje podzemnom i cijene nekretnina, dodaje Kristina.
No i jezik je barijera, prvenstveno kulturološka.
– Pri dolasku, najveći izazov bio mi je razumijevanje Britanaca. Hrvatski, kao i drugi slavenski jezici, vrlo je izravan, dok način na koji se Britanci izražavaju može biti težak za razumijevanje ne razlikujete li njihovu hinjenost od iskrenosti – kaže. Tako će Britanac uskliknuti "Oh, kako zanimljivo", a zapravo misliti "Užas". No i to je dio britanske kulture.
>>Telekomunikacijski div Huawei zapošljava 170.000 ljudi
>>Povratak hrvatske pameti: Najviše se vraćaju potomci migranata u Ameriku i Australiju
Ovdje u Njemačkoj ne trebate ni laptop, niti internet, niti 50 funti nego samo prošetate do zgrade općine, uplatite 30tak eura i možete počei s poslom... To što će vam država poslije oteti i crno ispod nokata u vidu stotinu osiguranja, davanja, doprinosa i poreza, nitko u ovim komunističkim pamfletima što svaki dan čitamo u izdajničkim medijima ne spominje... Tjerate tu jadnu djecu iz Hrvatske i naseljavat ćete zemlju srbima, Arapima, Rusima i Kinezima. Isti ste kao i vaši očevi 1945. jedino što je politička situacija u Europi bitno drugačija pa mladi Hrvati uspiju doći dalje od Bleiburga. Etničko čišćenje provode veleizdajnici, novinari i političari...