Premijer Plenković voli kamere. Intervjue vrlo rado daje televizijskim kućama, za razliku od novina koje mu nisu pretjerano drage. Pred kamerama se dobro snalazi, ne izbjegava ih, dapače. Vrlo često daje izjave, a ipak je Plenkovićeva Vlada jedna od zatvorenijih za medije.
Zvuči apsurdno, ali tako jest. Premijer nije čovjek od izravnog kontakta s novinarima – osim pred kamerama – možda smatra da novinari nisu njegova razina da bi im se povjeravao u neslužbenim razgovorima. Pa ipak, ta magična veza premijera i televizijskih kamera koštala ga je prvog ozbiljnog ispada koji daje povoda za dublju analizu načina vladavine Andreja Plenkovića.
Prošlog vikenda Plenković je prvi put izgubio živce pred kamerama. Iznerviran pitanjem o proračunskim rashodima, novinarima je poručio neka odu na izbore, pobijede i onda sastavljaju proračun. On je dobio izbore, sastavio vlast i – proračun.
Država, to sam ja, odakle vam pravo propitkivati moje odluke, mogla bi se zločesto prevesti Plenkovićeva poruka. Premijer možda nije ni svjestan što je zapravo rekao i kakvu je poruku poslao. Možda mu je sada i krivo zbog ishitrene izjave, ali on je impulzivno doista pokazao što zapravo misli. Ako sam osvojio vlast, onda su moji potezi neupitni.
Da će Plenković vladati čvrstom rukom, bilo je jasno otpočetka. Još u kampanji za parlamentarne izbore vrlo je jasno slao poruke da samo pobjednik izbora (makar i relativni) može biti premijer i da priče o nestranačkom premijeru, kao što je to bio slučaj za prošle Vlade HDZ-a i Mosta, kada je HDZ vodio Tomislav Karamarko, više ne prolaze.
U tom se slučaju Plenković dobro postavio jer nakon šest mjeseci propale bivše Vlade svi su valjda naučili lekciju da premijer ne može biti netko tko nema izborni legitimitet i tko ne upravlja strankom koja ga je dovela na vlast.
Ali Hrvatska je očito trebala odgledati i taj scenarij da bi i ta politička lekcija bila svladana. Plenković nije popustio ni Mostu kad su inzistirali da plaće dužnosnika moraju ostati izuzete od povećanja nakon porezne reforme.
Otpočetka su Plenković i ministar financija tvrdili da je to čisti populizam Mosta, a budući da Mostov prijedlog nije podržala ni oporba, jer nisu istrgovali kontraustupak, ta je Mostova ideja pala u vodu.
Plenkovićeva Vlada izigrala je i sindikate javnih službi u vezi s povećanjem osnovice plaća za šest posto. Iako se činilo da je sve dogovoreno u taj petak, kad je došao ponedjeljak, sindikatima je serviran sporazum koji nisu mogli potpisati.
U njemu je, banalizirajmo, pisalo sve ono što nije tog petka bilo dogovoreno. Još 2006. godine HDZ-ova Vlada sa sindikatima je potpisala sporazum prema kojem se obvezala podići plaće javnih i državnih službenika ako BDP dva kvartala uzastopno bude rastao više od dva posto.
Premijer Plenković uspio se zamjeriti i Rusiji za posjeta ukrajinskom glavnom gradu Kijevu uime dobrih odnosa s Amerikom koje ćemo valjda na neki način naplatiti (američkim investicijama u Hrvatsku i slično) jer inače se postavlja pitanje tolikog izlaganja ruskoj moćnoj velesili.
No Plenković i njegov najuži krug ni u jednom trenutku nisu osjetili potrebu da kroz dobro poznate forme neslužbenih informacija javnosti objasne zašto je premijer u Kijevu Ukrajini obećao pomoć u mirnoj reintegraciji, kako mi to točno možemo pomoći Ukrajini i zašto se toliko zamjeramo Rusiji.
Osim što je Parlament EU usvojio rezoluciju prema kojoj se praktički izjednačava Rusiju s ISIL-om i u kojoj se Rusiju osuđuje zbog propagandnih aktivnosti usmjerenih protiv Europske unije. Usput, SDP-ovi eurozastupnici Tonino Picula i Biljana Borzan bili su suzdržani na tom glasanju, a ideesovac Ivan Jakovčić, jedini od hrvatskih zastupnika u parlamentu EU, glasao je protiv te rezolucije.
No hrvatska javnost, iako ju je Večernji list upoznao sa sadržajem te rezolucije, i dalje nema premijerovo objašnjenje “hrvatsko-ruskog rata”. Ako već premijer ne želi neslužbeno komunicirati s novinarima, onda pod hitno mora pronaći medijskog savjetnika, ne glasnogovornika/cu koji/a se bavi uglavnom tehničkim stvarima, i koji će s novinarima suvereno moći prenositi stavove i politike premijera.
U suprotnom, Plenković će i dalje na novinskim konferencijama moći samo zdvajati da je razočaran komentarima i da ga komentatori na domaćoj političkoj sceni ne shvaćaju.
Ni Plenkovićev najuži tim u koji se ubrajaju Davor Božinović, Davor Ivo Stier, s izuzetkom Gordana Jandrokovića koji s pozicije glavnog tajnika HDZ-a najčešće i komunicira s novinarima, nije vičan medijskoj komunikaciji.
I u slučaju najnovije hrvatske blokade Srbije u pregovorima s EU zbog poglavlja “Obrazovanje i kultura”, odnosno zbog udžbenika iz kojih uči hrvatska manjina u Srbiji, nitko iz Vlade nije se potrudio novinarima pripremiti primjerke udžbenika iz Srbije da se točno vidi što je to sporno.
Izvori iz Europske komisije, doduše neslužbeni, ali i njemački ministar vanjskih poslova službeno – poručili su da hrvatska blokada Srbije nije u interesu Europske unije. Štoviše, pojedini izvori iz EK rekli su za Večernji list da se članovi Plenkovićeve ekipe nisu pokazali kao umjerenjaci, čemu su se nadali, nego kao tvrdolinijaši.
Premda oni tvrdolinijaše vide u nacionalističkom smislu, Plenković je tvrdolinijaš i po načinu vladanja.
– Plenković me iznenadio jer je prerano “puknuo”, da je u drugoj godini mandata tako odbrusio neka novinari izađu na izbore pa onda sastavljaju proračun, još bih shvatio. Sada je prvi put pokazao nervozu, ali i prvi put se našao u pravoj političkoj utakmici gdje se na dnevnoj razini navlačiš sa sindikatima, partnerima u Vladi... jer, budimo iskreni, hladovina bruxelleskih hodnika s time se ne može mjeriti.
Čak me malo podsjetio na Zorana Milanovića – komentirao nam je jedan član Predsjedništva HDZ-a.
On smatra da bi Plenković, u maniri svog stila vođenja Vlade i stranke, vjerojatno smijenio i ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića nakon što je u intervjuu Globusu za kriminal optužio suce Ustavnog suda i poručio da bi kolektivno trebali podnijeti ostavke da nije – Mostov ministar.
– Da je Sanader premijer, Orepić bi bio smijenjen u 15 minuta. Vjerojatno bi i Plenković to napravio da Orepić nije mostovac – komentirao je naš sugovornik. Paralelu sa Sanaderom povukao je u još jednom segmentu. Objasnio je da Plenković ponavlja i Sanaderove i Karamarkove i Kosoričine greške. Okružio se uskim krugom ljudi unutar kojega donosi odluke.
– Ipak, Sander je imao krug od nas pet-šest stranački jakih ljudi i imao je jedan još uži krug u kojem su bili Zubović, Rošin... s kojim je donosio odluke. Ali imao je i nas koji smo imali utjecaj u stranci. Međutim, Plenkovićev najuži krug čine ljudi koji nemaju stranačku snagu, a to su Davor Božinović i Davor Ivo Stier. S njima donosi sve odluke.
Kod Sanadera smo sjednice Predsjedništva HDZ-a imali svaki ponedjeljak, a kod Plenkovića je to možda jednom mjesečno – požalio se taj naš sugovornik. Iako su članovi Predsjedništva, ne mogu svi s premijerom Plenkovićem imati ni izravnu komunikaciju.
Naš sugovornik kaže kako je Plenković jednom prilikom rekao da sada razumije Tomislava Karamarka zašto se nikome nije javljao na telefon – jer je naprosto previše poziva. Tom je prilikom, kaže naš sugovornik, Plenković zamolio da ga ne zovu na mobitel, nego, ako ga trebaju, da zovu njegove suradnike i tako preko posrednika s njim ostvare kontakt.
I dok Plenković sve više pokazuje da nije baš tako uglađen i umjeren europejac, njegov politički partner Božo Petrov sve češće pada na ispitima bazičnog političkog poštenja. Petrov, čovjek koji bi htio biti mjerilo svih dobrih i ispravnih poteza i putokaz političke ispravnosti, svako malo iznenadi novom glupošću.
Most je na svu silu htio da se nakon porezne reforme onemogući rast plaća dužnosnicima, dakle da među ostalima ministri, premijer, šef Sabora budu izuzeti od povišice plaće od oko 1000 kuna nakon 1. siječnja 2017. godine.
Istovremeno dok je zagovarao taj populizam, Božo Petrov je bez problema od APN-a, državne agencije, zatražio subvencionirani kredit iz programa obnove ili gradnje obiteljskih kuća! Dakle, s jedne strane Petrov silno državi ne želi uzeti 1000 kuna, a s druge strane komotno traži subvencionirani kredit.
Petrov na te subvencije ima pravo (drugi je par cipela je li muljao s prijavom broja ljudi koji bi živjeli u toj kući) i to nije sporno, ali kada si na političkoj funkciji (a posebno kad je riječ o predsjedniku Saboru), nije oportuno od države ili lokalne samouprave tražiti bilo kakve subvencije.
Posebno to nije pametno kada se zalažeš da dužnosnici ne profitiraju na poreznoj reformi. Već je krenula zafrkancija da je Petrov barem popularizirao tu mjeru APN-a budući da rijetko tko uopće zna da država subvencionira obnovu ili gradnju kuće ako je prva nekretnina.
Jednak je slučaj s Mostovom pomoćnicom u Ministarstvu gospodarstva koja je samo pet dana nakon formiranja Vlade tražila mišljenje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa može li s te pozicije prijeći u HEP Toplinarstvo.
Most je, naime, ostao bez Ministarstva gospodarstva pa je izvjesno da će i dotična pomoćnica ostati bez funkcije. Ali zato se brže-bolje traži novo radno mjesto u – HEP-u.
Ta kombinacija Plenkovićeve političke nadmenosti i Mostova amaterizma stvara zanimljivu vlast koja svako malo iznenadi nekim situacijama. Pravi sukobi HDZ-a i Mosta tek će isplivati na vidjelo. Budući da je usvojen proračun, HDZ će se sada baciti na izbor kandidata za lokalne izbore, ali i na kadroviranje u javnim poduzećima.
S Mostom još, čini se, nisu postigli dogovor koja poduzeća idu HDZ-u, a koja Mostu. Bit će tu velike borbe jer je Most i ranije inzistirao na energetskim tvrtkama koja su uspješne i profitabilne, a HDZ-u bi ostale tvrtke iz prometnog portfelja opterećene financijskim dubiozama.
Koliko će Plenković, koji je mandat započeo popuštanjima (ministarstvo Goranu Mariću, Mostovo opstruiranje porezne reforme...), biti čvrsta garda prilikom podijele javnih poduzeća, ostaje za vidjeti, ali sudeći po njegovim posljednjim potezima, ne očekuje se da će biti prepopustljiv.
U svakom slučaju, HDZ-u i Mostu predstoji burno razdoblje pred lokalne izbore koje će na površinu istjerati sve nesuglasice i nezadovoljstva koja su dosad bila pod tepihom.
Osim toga, Plenković i u HDZ-u ima oporbu koju čine ljudi koji su ostali bez funkcija u ovoj Vladi, ali i županijski šefovi HDZ-a koji nisu zadovoljni raznim kadroviranjima u vlasti. Plenković će, osim s Mostom, morati balansirati i u vlastitom dvorištu. A zaigrao je na velike golove...
