U Marijinu svetištu u Molvama ove se nedjelje organizira dobrotvorni koncert za Oazu Bezgrešne „Bezgrešnoj u čast“. Naime, u svetištu u Molvama gradi se četvrti u svijetu grad Bezgrešne, po uzoru na „Grad Bezgrešne“ (Niepokalanów), koji je u Poljskoj izgradio sv. Maksimilijan Kolbe. Kolbeov san bio je ,,Osvojiti cijeli svijet za Krista po Bezgrešnoj”. Odvažan, odlučan, duboko predan Bezgrešnoj, 1917. osnovao je marijansku udrugu Vojsku Bezgrešne. Proročkim i franjevačkim duhom evangelizirao je kroz sve tada dostupne medije, posebice kroz časopis Vitez Bezgrešne. Nije odustajao ni u najtežim vremenima. U isto vrijeme bio je urednik, izdavač, poštar i ”sponzor” Viteza Bezgrešne.
Kad je samostan u Krakowu, u kojem je boravio i djelovao, postao premali, preselio se u Grodno, a potom na darovano zemljište nedaleko od Varšave. Ondje je izgradio Niepokalanów – Grad Bezgrešne. Grad se širio i rastao. Nicale su barake za stanovanje, kapelica, tiskara… Život je bio vrlo jednostavan, ali pun radosti. Niepokalanów je tada postao najveći katolički muški samostan na svijetu.
Izdavaštvo se širilo. Uz zagovor i posvemašnje predanje Bezgrešnoj, sv. Maksimilijan ostvarivao je svoj san. U želji da osvoji svijet za Krista po Bezgrešnoj posegnuo je čak do Japana te upravo i u Nagasakiju utemeljio Grad Bezgrešne – Mugenzai no Sono. Premda praćen brojim kušnjama, fizičkim, moralnim, duhovnim, nije odustajao. Grad Bezgrešne, Niepokalanów ili ”drukčije zvani”, dobiva svoj puni smisao, kako za franjevce konventualce, za sve članove Vojske Bezgrešne, tako i za svakog vjernika koji živi za Vječnost. I danas, subraća svetog Maksimilijana Kolbea, franjevci konventualci, nastavljaju njegovim putem.
Pater Zdravko Tuba, župnik i gvardijan Samostana franjevaca konventualaca te čuvar Marijina svetišta u Molvama, upravo tu, u srcu Podravine, zajedno sa subraćom u predanju Bezgrešnoj, ostvaruje ideju utemeljenja hrvatskog Grada Bezgrešne – Oaza Bezgrešne.
,,Današnji svijet ima iste potrebe kao i onaj u vrijeme djelovanja sv. Maksimilijana Kolbea. Očituju se možda na drugačiji način, no bit im je nepromjenjiva”, kaže pater Zdravko. ,,Slijedeći Maksimilijanov san, kao logično rješenje nameće se stvaranje obiteljskih oaza i ovdje kod nas u Hrvatskoj – mjesta podrške i ohrabrenja katoličkim obiteljima u življenju zajedništva sa Stvoriteljem, usvajanjem kršćanskih vrednota i nadahnjujući se primjerom Nazaretske obitelji. Želimo upravo ovdje, u svetištu Molvarske Majke, omogućiti ljudima da dožive tu milost duhovnog ozdravljenja, nove snage, novog sjedinjenja po Mariji s Kristom, po Mariji – jedni s drugima. Mjesto u kojemu bi obitelji dobivale okrepu i skupljale snagu za nastavak putovanja kroz svakodnevni život. To je Oaza Bezgrešne, oaza u pustinji svijeta u kojem živimo jer bez oaze pustinja ostaje pustoš. Bezgrešna je odgovor na potrebe ljudskoga srca. Ona je nositeljica i darovateljica Života”, dodaje pater Zdravko, nacionalni asistent Vojske Bezgrešne za Hrvatsku.
Molvarsko svetište krči dalje put poslanju svetog Maksimilijana Kolbea: ,,Nadam se da, uz pomoć Bezgrešne, ni jednu zemlju nećemo zaobići niti narod napustiti i da ćemo svugdje uspostaviti Vojsku Bezgrešne i njezinu središnjicu, Niepokalanów.” (SK 662)
Jednom je, jedan od braće, postavio Maksimilijanu pitanje: ,,Recite nam, oče, u čemu se sastoji pravi napredak Niepokalanówa?” Kolbe odgovara: ,,Nije napredak proširenje pogona, povećanje naklade. Nije napredak izgradnja novih zgrada, kupnja najmodernijih strojeva, raskošna oprema izdanja. Nije napredak stjecanje ugleda, priznanja, slave u domovini i u svijetu, zauzimanje mjesta na geografskoj karti, primanje posjeta visokih dostojanstvenika Crkve, vlade i ustanova koji nam se dive i pjevaju slavopojke. Sve je to, djeco moja, pljeva od koje se ne živi. Što je onda u pitanju? Mi, naše duše, duhovno obogaćivanje, rast u milosti, to jest – svetosti! Ne varajmo se! Ni stručnost ni naobrazba ni veliko znanje – sve to nije bitno, sve to pripada u drugi red vrijednosti. Pravi je napredak ili duhovan, ili ga nema. Samo živa vatra svijetli i grije.”
Kolbeovo se poslanje odlikuje širokim korištenjem svih raspoloživih sredstava koja omogućuju prenošenje evanđeoskih sadržaja, kao i važnošću marijanske pobožnosti. ,,Tiskana riječ ili ona prenošena radijskim valovima, slike tiskane u novinama ili prenošene radiofonijskom televizijom, kinom ili drugim sredstvima, sve je to puno, ali još uvijek nije sve…“(KS 382), govorio je. ,,Koljena su ta – a ne um, niti pak olovka – koja donose učinkovitost djelovanju, propovijedanju, knjigama.” (KS 965)
Želja za pronalaženjem i korištenjem uvijek novih sredstava, aktualnih za naviještanje Kristove ljubavi, obilježila je njegov život i nikad se nije iscrpila. A ”novi” načini naviještanja, u ono vrijeme, bili su vrlo smioni. Zamisao je bila poslati braću na ulicu da ondje besplatno dijele novine tiskane u Niepokalanówu, budući da su u to vrijeme redovnici rijetko izlazili među narod, no sv. Maksimilijan uporno je naglašavao: ,,Naš cilj nije pridobiti pretplatnike, nego duše.”
Marijino svetište u Molvama, u kojem nastaje Oaza Bezgrešne, duhovno je i kulturno središte. Više od pet i pol stoljeća narod ovoga kraja časti svoju nebesku Majku, čiji je čudotvorni kip od lipova drveta cijelo stoljeće bio skriven pod zemljom, dok ga nije ”otkrio” jedan vol, potpuno očuvanog, polovicom 17. stoljeća.
Molvarska Oaza otvara vrata svima koji dolaze da u ponuđenom duhovnom sadržaju, u Marijinoj prisutnosti, pronađu sve što je potrebno njihovoj duši. Središte projekta Oaze Bezgrešne je kapelica Bezgrešnog Začeća – mjesto dnevnog klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, a potom Interpretacijski centar duhovne i kulturne baštine s bogatim duhovnim i povijesnim sadržajima. Dovršetkom izgradnje i unutarnjeg uređenja Duhovno-pastoralnog centra Oaza Bezgrešne, predviđeni programi namijenjeni su svim dobnim skupinama, pojedincima, obiteljima, za ugodan boravak u duhovnoj oazi uz Mariju, da se druže, obnavljaju, duhovno rastu u svetosti.
U Oazi Bezgrešne svatko će moći naći vlastito mjesto u okrilju svoje Majke. Narod ovoga kraja oduvijek joj dolazi, u procesijama, traži Njezin zagovor i prima pomoć. Tako je ovaj kraj sačuvan. ,,Jer svetište je ona svetinja u srcu čovjeka”, podsjeća pater Zdravko Tuba. ,,To povjerenje djece Majci. Njezin jezik je jezik ljubavi, a to je jezik koji svi razumiju. Svi čeznemo za tim. Marija nam je darovana od Krista kao Majka, Majka Crkve. Njezina smo djeca. Važno je samo da se čovjek malo zaustavi. Da izađe u mjesto tišine, u mjesto mira gdje može čuti Njezin glas, taj glas ljubavi, povjerenja, glas koji nas vodi i Riječ koja nas upravo po Njoj vodi do punine zajedništva s Kristom. I to je ono što Crkva, snagom Duha Svetoga, prihvaća, živi i nosi kroz evangelizaciju – tu Radosnu vijest svima onima koji Boga danas traže”, zaključuje pater Zdravko.
Koncert popularne i klasične duhovne glazbe u Molvama je nakon nedjeljne mise u 18 sati, a nastupaju Petra Cik, Romina Kirilenko, Mihaela Karla Palić, Martina Radić, Marta Ređep i učenice Umjetničke škole Fortunat Pintarić, uz klavirsku pratnju Mije Mihalić.
