Cijela groblja lokomotiva, jedan od najstarijih gradova na svijetu, jezive skulpture, dijelovi rakete koja je bila na Mjesecu, olupine palih zrakoplova, pa čak i tenkova. Nevjerojatno je što se sve može pronaći na dnu svjetskih mora i oceana, a uzimajući u obzir činjenicu da je više od 80 posto oceana koji prekrivaju svijet i dalje neistraženo, očekivati je da ćemo u budućnosti imati još mnogo zapanjujućih otkrića.
No što smo bliže obali i stanovnicima koji uz nju obitavaju, vjerojatnije je, nažalost, da ćemo pronaći i velike količine otpada. Dna svjetskih mora, jezera i rijeka prekrivena su svakom zamislivom vrstom smeća – od plastičnih vrećica i ambalaža sve do hladnjaka, štednjaka, olupina automobila, guma i akumulatora. A situacija, nažalost, nije ništa bolja ni u Hrvatskoj, čije bistro plavo Jadransko more desetljećima privlači milijune turista iz cijelog svijeta.
Puška predana muzeju
U sklopu Rezolucije Zemlja, Večernjakova projekta koji je pokrenut s ciljem podizanja svijesti o zaštiti i očuvanju okoliša, odlučili smo istražiti što se sve može pronaći ispod površine mora kao i naših predivnih jezera i rijeka. A nitko to ne zna bolje od članova ronilačkih klubova, koji svake godine organiziraju akcije čišćenja Jaruna, Kupe, Korane, oko obala otoka, u blizini marina...
– Na Pagu kao uzrečicu znaju reći ''Hiti to ća u more''. Znao sam ići s ribarima, oni bi znali, kad pojedu nešto iz konzerve, jednostavno baciti je preko palube u more. Ljudi su veliki zagađivači, bacaju konzerve, pribor za jelo, boce... Prema mom iskustvu najviše otpada pronašli smo oko Dubrovnika, Bola na Braču i Zrča na Pagu. Ali posebno su problematične luke i marine, jer smo ondje pronalazili boje, kistove, materijal za održavanje brodova, maziva ulja. Sve to izuzetno zagađuje more – kaže Goran Hudoklin, predsjednik zagrebačkog ronilačkog kluba Mar-Sub, koji akcije čišćenja mora, rijeka i jezera organizira već 18 godina. Nema gdje nisu već izranjali otpad, a osim standardnog "ulova" – vrećica, konzervi, guma, bijele tehnike – znao je pronaći i neke izuzetno vrijedne stvari poput kacige iz rimskog doba, topovskih kugli pa čak i, jednom prilikom, svežnja američkih dolara. Duž cijele jadranske obale, ali i na jezerima poput Jaruna pa i Plitvica, "operirali" su članovi ronilačkog kluba "Roniti se mora", također iz Zagreba. Kod Visa su tako u tri dana izronili 15 tona smeća, a u blizini Lastova šest tona.
– Ljudi misle da je ono što je ispod površine nevidljivo, ali sve je to još uvijek ondje. Jadran je općenito lijep i čist, ali ima njegovih dijelova u kojima je situacija zaista kritična, a to je pogotovo kod Dubrovnika, Pelješca, na jugu Jadranskog mora – kaže Damir Zurub, predsjednik kluba. Osim onog otpada koji bace nesavjesni lokalni stanovnici, a nešto manje i turisti, često moraju vaditi i ono što morske struje donesu iz južnih zemalja poput Albanije. U akcijama proteklih godina izranjali su građevinski materijal, gume, pa čak i semafor, no i oni su pronašli nekoliko zanimljivih dragulja.
– Na Visu smo pronašli pušku koja datira iz 1800. godine, pa smo to ostavili lokalnom muzeju na restauraciju i ispravno skladištenje – govori. On i njegova ekipa izranjali su više puta otpad i s dna jarunskog jezera, a postoji važna razlika u ronjenju u morima i jezerima.
– Dno Jaruna je muljevito. Što god da uzmete, ma i običnu vrećicu, stvori se zavjesa i nekoliko sekundi ne vidiš prst pred sobom. U moru je lakše operirati jer je bistro, vidljivost je puno bolja. Čak ni morske struje ne rade toliko problema – kaže, dok Hudoklin dodaje da su u tekućicama, pak, neki od izazova hladna voda i "projektili" koji se mogu iznenada pojaviti i izbaciti ronioca iz njegove rute.
I možda zvuči neobično da se čiste Plitvička jezera koja su zaštićena kao nacionalni park, ali i ondje se zna pronaći smeće.
– Iako se trude, posjetiteljima zna ponekad nenamjerno upasti nešto u jezero. Možda ostaci sendviča, boca. A problem stvaraju i lokalci koji stanuju u blizini, jer oni zagađuju okolicu parka – pojašnjava Zurub.
Ronilački klubovi često organiziraju akcije čišćenja oko otoka, u jezerima, pa čak i rijekama poput Kupe, Korane i Zrmanje, no nitko od njih ne usuđuje se obavljati akcije u brzoj i opasnoj rijeci Savi, punoj prepreka i izazova i za one najiskusnije. Odnosno nitko osim zagrebačkih vatrogasaca koji su za taj zadatak posebno obučeni. Prošle godine organizirali su veliku akciju čišćenja savskog dna, a ondje su pronašli dovoljno olupina i drugog vrsta otpada da napune cijeli veliki kamion.
– U sklopu naše vatrogasne obuke imali smo i ronjenje u Savi. U takvoj rijeci opasne su riječne struje, a i loša je vidljivost. Postoji i mogućnost da prema nama doleti zalutali objekt poput debla ili kakve olupine – objašnjava Dražen Pavlić, voditelj ronilačkog tima pri Javnoj vatrogasnoj postrojbi Zagreb. Članovi ekipe zato moraju u svakom trenutku, pojašnjava dalje, biti privezani ili za plovilo na rijeci ili za samu obalu, kako ih jaka riječna struja ne bi odvukla nizvodno. A uzvodno je gotovo nemoguće roniti.
– Što se tiče samog otpada koji smo pronašli, to su uglavnom stvari koje su ljudi ondje bacili. Mi smo pronalazili olupine automobila u sklopu naših redovnih vježbi i intervencija, pa smo odlučili to počistiti. Zasigurno ćemo pokrenuti još akcija – kaže nam Pavlić.
A sav taj otpad, kaže nam pak ronilac Hudoklin, devastirajuće djeluje na floru i faunu vodenog svijeta. Alge odumiru, šire se koralji, a metal i željezo koji ubrzano korodiraju te plastika koja se još stotinama godina neće razgraditi dodatno utječu na zagađenje voda. I ne zagađuje samo otpad pronađen na dnu mora i jezera, već i ono što se u njih slijeva. Neki gradovi imaju kanalizacijski sustav u kojem sve otpadne vode na kraju završavaju u moru, a to je za biljni i životinjski svijet koji ondje živi devastirajuće. Ali situacija je, ipak primjećuje, bolja nego što je bila prije 15 i više godina.
Odgovornost je na državi
– Kroz godine smo organizirali niz edukacija, izložbi i predavanja. I vidi se da ima pomaka, da je situacija postala bolja. Edukacijama smo uspjeli postići nešto. Situacija je na Jarunu, primjerice, mnogo bolja pa ga posljednjih godina nije trebalo čistiti. No možda bi se moglo još jednom ili dva puta proći ispod Malog jezera – kaže Hudoklin. Napominje i da odgovornost za čistoću mora i jezera nije na roniocima, koji ovo rade iz ljubavi prema vodama u kojima provode velik dio svog života, već da tu glavninu posla moraju obavljati nadležna državna i gradska tijela.
– Mi smo tu kao pripomoć, na njima leži odgovornost – ističe.
VIDEO Obišli smo vege restorane: Jeste li za seitan pašticadu, togu energy wrap ili kajganu bez jaja?
Ekološki prihvatljivi suveniri u retrostilu! Samo treba pod vodom cijenu udariti na njima u eurima, zato što se rado odričemo nezavisnosti kao i nacijonalne valute kune.