Ako se ne želi ništa doznati ili napraviti - osnuje se povjerenstvo. Ako se pak želi štošta napraviti, onda se ili učlani u neku postojeću političku stranku ili se osnuje vlastita. Tako to nekako u nas ide. I obje teze "rade" k'o švicarska ura. Dokaz te "preciznosti" može se naći i u podatku da je u proteklih manje od četiri godine, koliko je prošlo od posljednjih, i to prijevremenih parlamentarnih izbora, osnovana 51 nova politička stranka. Sad ih je u nas 168 aktivnih.
Da, da, dobro ste pročitali - u ovom trenutku u našoj zemlji postoji 168 stranaka i sve se one mogu natjecati na izborima. I što je najgore, taj broj već idući mjesec može porasti. Koliko? To nitko ne može znati. Jer, dok u Hrvatskoj iz godine u godinu gotovo sve ima silaznu putanju i smanjuje se, jedna od rijetkih stvari koja raste, naprosto buja, jest - politička scena. Na njoj je sve veća gužva. Bučnija graja. A u toj "areni" na sve strane frcaju mahom testosteroni, bahatost, egoizam, samodopadnost, demagogija, podmuklost, trgovina... Nabrajati bismo mogli do kraja teksta, no kad bi se podvukla crta, komotno bi kao zajednički nazivnik mogla stajati jedna jedina riječ - interes. Politiku mnogi, a za našu zemlju pogubno ih je mnogo, vide kao najbolje i najlakše rješenje za ostvarenje svih svojih želja, strasti, snova, problema, trauma, kompleksa, ambicija...
I vid ih ne vara. Jer stranačke su iskaznice zaista čudotvorne. Ako se na njima "koči" neka moćna kratica od samo nekoliko slova, u većini slučajeva nitko vas, kad je samo pokažete, više ništa neće pitati, provjeravati, odmjeravati ili, bože sačuvaj, krivo pogledati. No možemo mi još i bolje. Ne morate uopće biti član ili članica stranke koju javnost ikako "doživljava", ali ako ste prepredeni, ako ste skloni trgovini, i to onoj najbjednijoj, ako ste vješti u spletkarenju, ako vam riječ i principi ama baš ništa ne znače, ako je "obraz" za vas pojam bez značenja, ako je u vas gramzljivost neutaživa, a ambicija himalajska, vi ste kao stvoreni za domaću politiku.
A bogme ste i traženi. Uvijek se dogodi da nekom "velikom" za nešto "veliko", recimo vlast, bilo nacionalnu ili lokalnu, treba upravo još koja "manja" ručica i sitna dušica. I eto, vi ste odmah na "izvol'te". Naravno, u zamjenu za nešto. Znate vi već i što. Pa onda kada to dobijete, apetiti samo rastu. Aha, isplatilo se!
Pa što da se stvaraju nove stranke? Je li itko zadovoljan sa ovakvom Hrvatskom? Najlošiji smo u EU po svemu, pravosuđe je među najgorima u svijetu, korupcija isto tako, sve slične zemlje su nas pretekle u BDP-, iseljavanje je epskih razmjera. Postojeće 2 velike stranke su dovele do toga, najviše HDZ. I što je čudno da se ljudi pokušavaju organizirati da učine nešto za ovu zemlju?