Ako je netko dosad i sumnjao, nakon posljednje objave na “blogu Ivice Todorića” očigledno je da vlasnik Agrokora nije postao bloger, odnosno nije on taj koji potpisuje svakodnevne objave. Uostalom, to nije Todorićev stil. Više je objava imao od petka nego u posljednjih deset godina.
Nazovi intervjue nije davao niti u olimpijskim ciklusima, pa i u posljednjem, zapravo petosatnom razgovoru koji je u srpnju s njim vodio Ako je netko dosad i sumnjao, nakon posljednje objave na “blogu Ivice Todorića” očigledno je da vlasnik Agrokora nije postao bloger, odnosno nije on taj koji potpisuje svakodnevne objave. Uostalom, to nije Todorićev stil. Više je objava imao od petka nego u posljednjih deset godina. Nazovi intervjue nije davao niti u olimpijskim ciklusima, pa i u posljednjem, zapravo petosatnom razgovoru koji je u srpnju s njim vodio Željko Ivanković, novinar je uvodno istakao da “Todorić u javnost ne želi izlaziti s više nego kratkim izjavama”.
Bio je kratak i kad je javnost izvijestio o aktivaciji lex Agrokora: “Navedenu odluku donosim u uvjerenju kako je to u najboljem interesu za svakog pojedinog zaposlenika, partnera, dobavljača, svih drugih dionika te cjelokupnog gospodarstva” te je ustvrdivši kako je dao svoj maksimum kako bi sačuvali 60.000 radnih mjesta zaključno ustvrdio kako je 40 godina sebe uložio u izgradnji Hrvatske i regije.
“Stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi”. Ton i sadržaj te objave bio je takav da ni okorjelim ljubiteljima teorije zavjere ništa ne pobuđuje sumnju da se iza toga odvijala drama o kojoj Todorić sada priča tvrdeći da je potpis dan “pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem”. Todorić je kooperativnost s izvanrednom upravom i ministricom Dalić javno iskazao i kad je odstupio s mjesta predsjednika NO Konzuma.
Stoga, iza tako kategorične tvrdnje o ucjeni i prisili očito možemo očekivati kako će na “Todorićevu blogu” biti objavljena tajna snimka na kojoj se vidi kako ministrica Dalić vlasniku Agrokora zavrće ruku ili mu drži pištolj na čelu, ili barem kako se čuju njegovi jauci dok ovlašćuje državu da preuzme upravljanje Agrokorom. Zasad je neuvjerljivo, to više što je cilj da u narednim danima i tjednima “baš niti jedno pitanje ne ostane neodgovoreno”, što je strategija “Todorićeva bloga“ zasad da je on taj koji postavlja pitanja. S tim da, kad pita Povjerenstvo o sukobu interesa ministrice Dalić vezano za lex Agrokor, ne navode ništa iz čega bi proizlazila ta sumnja.
Osim toga, već u slučaju s Petrom Skansijem koji je bio pomoćnik ministra Željka Jovanovića, Povjerenstvo je postavilo presedan prema kojem u njegovu angažmanu na izmjenama zakona o privilegiranim sportskim mirovinama nije bilo sukoba interesa, jer nije on glasovao za usvajanje odredbi za koje je i osobno bio zainteresiran te angažiran u ministarstvu, već saborski zastupnici.
Prema tomu, onda blagodati trodiobe vlasti trebaju vrijediti i za Dalić čak i da je vezano za lex Agrokor imala neki privatni interes ili interes osobe s kojom je povezana. Uostalom, ako Povjerenstvo dosad nije interveniralo, zašto bi sada kad to traži neki bloger makar se navodno zvao Ivica Todorić. To isto vrijedi i za informacije koje autor trenutno najpopularnijeg bloga inače opravdano traži od Vlade o tomu tko je sudjelovao u izradi lex Agrokora.
To je još u travnju pitao SDP-ov zastupnik Peđa Grbin, a neovisno o njemu i ovdje potpisani novinar, ali odgovore iz Vlade nismo dobili. Zašto bi ih sada neki bloger dobio!? Novinarska istraga pokazala je tada da je na lex Agrokoru bilo angažirano odvjetničko društvo koje je kasnije ušlo u izvanrednu upravu Agrokora, a ranije su se pojavljivali kao zastupnici bankarskih i financijskih institucija u poslovima s Agrokorom. To je rezultiralo i otkazivanjem angažmana odvjetničkom društvu Šavorić i partneri od strane izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka. Izvanredne okolnosti u kojima je nastao lex Agrokor, po mnogo čemu jedinstven zakon, pa i stoga očekivano na meti ozbiljnih propitivanja njegove ustavnosti, tražio je i daleko veću transparentnost u procesu donošenja. No, to je “samo” politička odgovornost.
Nedvojbeno je Vlada morala za svoje rješenje s lex Agrokorom pridobiti prije svega one aktere o kojima je ovisio uspjeh državne akcije spašavanja Agrokora. Da se to tada nije tajilo, sada se vode ne bi mogle mutiti kao što se mute kako kome paše. Sada se i ozbiljne političke opcije politikantski lijepe na “Todorićev blog” u obrambenoj funkciji zaštite od odštetnih i kaznenopravnih zahtjeva protiv vlasnika Agrokora, dakle, ciljanu i isključivo osobnu priču Ivice Todorića. I to nam puno govori o sposobnosti Hrvatskog sabora da provede objektivnu istragu o Agrokoru, o njezinom cilju ako je opravdava svako sredstvo te zanemarivanju koristi za aktere u već aktivnim ili budućim arbitražama, istragama i drugim pravnim procesima.
sve vlade i one koji su mu pogodovali treba ispitati jer da mu nisu poklanjali državnu imovinu i opraštali dugove toga sada ne bi bilo