NOGOMET Matija Jagar poželio provesti trening s igračima zaprešićkoga kluba

U prvoj momčadi intera sa 14 godina!

322927.jpg
import
22.09.2005.
u 12:07

Div iz predgrađa, zaprešićki Nogometni klub Inter, u netom je završenoj sezoni Prve hrvatske nogometne lige nadmašio očekivanja i najvećih optimista te gotovo do posljednjega kola vodio s Hajdukom borbu za naslov prvaka. U cijeloj su Hrvatskoj lokalni navijači svakodnevno mijenjali boje lokalnih klubova za plavo-žute Intera. Jedan je od novih navijača i četrnaestogodišnji Matija Jagar iz Marije Bistrice, koji je Večernjak zamolio da mu omogući nazočiti treningu zaprešićkoga kluba.

Kopačke, majica trk
I sam trenira nogomet na poziciji stopera u lokalnom klubu Mladosti posljednje četiri godine, no gotovo dvije posljednje morao je propustiti zbog ozljede.

Matija je stigao na zaprešićki stadion u pratnji brata Marka desetak minuta prije početka treninga. Prvi je iz svlačionice izašao trener Srećko Bogdan, koji se upoznao s Matijom te pozvao igrače da se slikaju zajedno s njim. No, na njegovo veliko iznenađenje, igrači su ga odmah ubacili u vatru - donijeli su mu par kopački i Interovu majicu te ga pozvali da im se pridruži na treningu! Počeli su laganim trčanjem, no nakon nekoliko krugova tijekom kojih se mijenjao ritam i brzina Matija se uvjerio da je vrlo teško pratiti prvoligaške igrače.

Stoga se nakratko odmorio, nakon čega se pridružio vratarima, koji su imali zasebni trening. Nekoliko puta "zavaljao" se po travi za loptom, a zatim dobio priliku i pucati na gol vrataru s višegodišnim prvoligaškim iskustvom Željku Rumbaku, koji će u novoj sezoni u Interu biti trener vratara.

Lopte za uspomenu
U nekoliko udaraca s bijele točke Matija je uspio dokazati talent i dvaput pogoditi mrežu. Uočljivo umoran, trening je time završio i ostatak odgledao pokraj terena.

NK Inter za uspomenu na prvi prvoligaški trening darovao je Matiji loptu s potpisima svih igrača, a jednu je dobio i brat Marko. Ostavili su mu i majicu u kojoj je trenirao, da bi na utakmicama Intera u budućnosti mogao nositi znakovlje omiljenog kluba. Nakon treninga morao je priznati da je umoran, no i iznimno sretan što je imao priliku činiti nešto što bi mnogi mališani, a do tog dana i on, mogli samo sanjati.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije