Meni također nije jasno poslovanje trgovina. U redu, s jedne strane, na slaganju robe može raditi praktički svatko - nema posebnih kvalifikacija. Već na blagajni je malo drugačije - prečesto naiđem na ohole ili živčane blagajnice. S druge strane, kako je moguće da su cijene u našim trgovinama praktički iste kao, recimo, u Njemačkoj, a plaće trgovaca 2-2.5 puta manje? Dobro, njemački porezi su niži, ali i u bruttu su plaće 1.5-2 puta niže? Nadalje, kako u jednoj trgovini netto plaća može biti 4000 kn, a u drugoj 7000? Nasuprot ovim, čini mi se objektivnim problemima, autor odlazi u krivom smjeru na drugim pitanjima poput navođenja studenata. U Americi su me davno naučili da je korisno da student radi negdje jer je to dobro za uvod u stvarni život koji ga čeka. Tako da ne vidim problem ovdje? Studentima je rad u trgovinama zapravo dodatni prihod (netko ih već uzdržava), a i ne moraju raditi u trgovini dugoročno, nego samo koliko žele. Anegdotalno, čuo sam od više njih nešto poput "ne dirajte nam nedjelju, tad je najbolja satnica". Drugi problem je bacanje hrane. Da, tužno je i žalosno da se kruh, navodno, baca zbog loše korice. Međutim, u trgovinama u kojima ja kupujem lokalno pečeni kruh je uglavnom jeftin i užasne kvalitete. Pitam se koliko je loš onda taj koji nije zadovoljio ni tako niski prag? Naposlijetku, zabluda je da je netko u svijetu gladan jer mi bacamo hranu. Ta hrana ne bi ni bila proizvedena da je ne kupujemo i mislim da je problem više ekologija, nego glad.