Češki parlament usvojio je prošloga tjedna zakon po kojemu bi supermarketi površine veće od 400 četvornih metara morali nuditi barem 55 posto lokalno uzgojenih namirnica s liste koja sadrži 120 artikala poput jaja, mlijeka, sireva, meda, povrća, svinjetine, junetine...
Izmjena zakona trebala bi stupiti na snagu tek sljedeće godine jer još postoje nedoumice oko toga hoće li Europska komisija dopustiti takvo favoriziranje nacionalnih proizvoda na jedinstvenom europskom tržištu, a i oko toga imaju li češki proizvođači kapacitet za proizvodnju koja bi ispunila obvezu trgovaca da poštuju tu novu "češku" kvotu.
Trgovci: Pobjeda populizma
Izmijenjeni zakon predviđa da ta kvota s početnih 55 posto naraste do 73 posto do 2028., dakle da se udio obveznih lokalno uzgojenih namirnica povećava. Prijedlog je izglasan u parlamentu, iako je i češki premijer Andrej Babiš bio protiv toga. Zastupnici Babiševe stranke Ano podijelili su se između tijesne većine koja je glasala "za" i njih 36 koji su glasali "protiv". Zakon su podržali i zastupnici iz komunističke, socijaldemokratske i jedne krajnje desne stranke.
- To je potpuno nepotrebna politička odluka koja je u sukobu s funkcioniranjem unutarnjeg tržišta EU - komentirao je premijer Babiš, dodavši kako bi učinak zakona mogao biti suprotan od željenog.
- Ako stupi na snagu, donijet će sankcije Češkoj, a ni češki potrošači ni proizvođači neće dugoročno imati koristi od ograničenja slobodnog protoka robe u EU - dodao je Babiš. I predsjednik jedne udruge privatnika koji proizvode hranu, Jaroslav Šebek, ustvrdio je da zakonske izmjene predstavljaju "pobjedu populizma".
Početkom prosinca, dok je zakon još bio u proceduri izglasavanja, veleposlanici osam država članica EU u Češkoj, među njima i njemački veleposlanik, napisali su pismo žaleći se protiv zakonskog prijedloga i tvrdeći da se događa nezakonita diskriminacija. Strani trgovački lanci, ponajviše njemački, ali i nizozemski, imaju golemi udio u češkom "retail" tržištu. Najviše prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda u Češku se uvozi iz Njemačke, Poljske, Nizozemske, Slovačke, Italije i Španjolske.
Kršenje pravila EU
EK upozorava Češku da zakonski obvezujuće kvote nisu ni legalno ni poželjno rješenje, već da postoje drugi, legalni načini da se potiče veća proizvodnja i veća trgovina lokalno uzgojenim namirnicama.
Stupi li novoizglasani češki zakon na snagu, krajnja instanca koja bi mogla presuditi bila bi Sud EU u Luksemburgu, a kazna koju bi mogla platiti Češka računala bi se vjerojatno po svakom danu kršenja, umnoženom za određeni iznos globe.
Slično Česima, pokušale su, podsjetimo, i neke druge članice EU. Nakon što je, primjerice, i Rumunjska prije nekoliko godina velikim trgovcima uvela obvezu da lokalno nabavljaju najmanje 51% posto svježih lokalnih proizvoda poput mesa, jaja, povrća, voća...
EK je i u tom slučaju promptno poduzeo pravne radnje pa su propisi i sporne odredbe, koji nikad nisu u potpunosti ni zaživjeli, brzo povučeni.
Iz hrvatskog Ministarstva poljoprivrede kažu kako potezi poput češkog, koliko je njima poznato, na tržištu EU nisu mogući.
- Zaštita interesa domaćih proizvođača ostvaruje se njihovom zaštitom od nepoštenih trgovačkih praksi s jedne strane te poticanjem njihove konkurentnosti na tržištu s druge strane. Ministarstvo poljoprivrede u stalnoj je komunikaciji s proizvođačima te donosi odgovarajuće mjere kako bi se potaknuo rast domaće proizvodnje i olakšao pristup tržištu. U tom smjeru idu i izmjene Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama, kao i dodatni programi potpora usvojeni nedavno te oni koji su u pripremi - odgovorili su.
ono što ni jedan zakon neće riješiti, jest pitanje nacionalne svijesti, ponosa. shvaćanja da mi kao potrošači moramo favorizirati domaći proizvod, a domaći proizvođači da nam nude stvarno domaću robu, najmanje jednako kvalitetnu kao uvoznu. i onda tu ne bi bilo problema, nigdje nitko nema zabranu na koju se može pozvati... al to je pitanje između nas. mi si ne vjerujemo međusobno. nemamo povjerenje u domaćeg prodavača/cu na placu, jer znamo da pod svoje domaće prodaje povrće iz italije, španjolske, da pod domaći krumpir prodaju egipatski, ili nizozemski. i kad znamo da netko stvarno prodaje svoje, to ne kupujemo, jer 'je sve to ionak isto...'. nema nama pomoći sa nama samima. jedan nijemac ii još bolje, austrijanac, ne trebaju zakone da uredi odnos domaćeg i uvoznog na policama. njihovim trgovcima ni na kraj pameti nije dućan natrpati proizvodima izvana, to je pitanje na koje su posebno osjetljivi. mi nismo. nama je 'milka' uvijek bolja od 'kraša', bez obzira na cijenu. i onda se pitamo zašto uvozimo tolko hrane. naš novac nek ostane doma, ako je to moguće. to kod nas nikad neće sazriti.