S Jovankom Broz nisam se nikad uživo upoznao. Iako smo moj beogradski prijatelj i kolega Pero Simić i ja pokušavali doći do nje kad smo prije nekoliko godina pripremali naše knjige o Titu, ona je odbijala kontakt s nama. No i bez toga, Jovanku sam itekako dobro upoznao čitajući mnoštvo literature, posebice sjećanja Titovih suradnika, ali još više i mnoštvo dokumentacije koju smo Pero i ja prvi put objavili u knjigama, a našli je u Titovom arhivu. Dakako, upoznao sam je i čitajući njezine intervjue koje je davala zadnjih godina, ali koji se moraju iščitavati s velikom dozom pažnje jer su oni osobni i jako subjektivni. Kako god, jedan je prijatelj na današnji dan, kad je umrla, dobro konstatirao, ako idemo na način da o pokojnici kažemo sve najbolje, tada treba reći da je u Titovoj blizini i za vrijeme njegovog diktatorskog režima bilo daleko gorih osoba od Jovanke. U Titovoj blizini bilo je puno više političkih zaplotnjaka, osoba okrvavljenih ruku, partijskih poslušnika, doušnika, dodvorica, a Jovanka je mnogima od njih smetala jer je bila najbliža Titu, s njime je bila i onda kad drugi nisu mogli biti. Koliko je pak ona utjecala na njegove odluke, to nikad nećemo znati.
Budući da postoje najmanje tri verzije kako se ona upoznala s Titom, to najbolje govori o karakteru njihovog braka, ali i o Jovanki, koja je od Tita bila mlađa čak tridesetak godina. U nekoj drugoj priči rekli bi da ljubav čini čuda i da nema granica. Ovdje je politika bila presudna. Tito je ranije svoje žene ili napustio ili odcinkao Staljinovu NKVD-u ili su umrle za rata, a nakon rata, kad je postao lider komunističke Jugoslavije, kad je počeo postajati miljenik Zapada nasuprot komunističkog Istoka, tada se morao i on ugladiti, morao je postati gospodin, što mu nije bilo teško, jer je novostvorena država bila njegovo samoposluživanje, a i on je odavno volio gospodske manire. Između ostaloga, trebala mu je supruga koja će s njime putovati, ići na prijeme, raditi sve ono što rade supružnici političkih lidera, Jugoslavija je trebala prvu damu. Tako je i Jovanka, kad je došla u Titovu blizinu, hitno trebala učiti strane jezike, učiti se ponašati, bonton, protokol... Iz čizama i uniforme ličke partizanke trebalo ju je prebaciti u štikle svjetske dame. No Tito nije bio samo lider, on je bio diktator, glumio je i cara i kralja, najbolje se to vidi na fotografijama s njegovih putovanja, a s njime se i Jovanka dakako tako počela ponašati. Jovanka se razbahatila, obožavala je glamur, dragocjenosti, putovanja, uplitala se u poslove drugih Titovih suradnika, patila je za političkim funkcijama, željela je dobiti mjesto negdje u partijskom Centralnom komitetu, kao što su to dobivale supruge drugih komunističkih diktatora, ali Tito nipošto tu njezinu želju nije želio ispuniti. No najviše zbog čega je patila bila je činjenica da je ona željela djecu s Titom, željela je ispuniti brak s njime, a on to nije želio, i tako je Jovanka uz njega ostala neostvarena do kraja. S vremenom to je počelo utjecati na njezino ponašanje, čemu su doprinosile i mnoge dvorske spletke. Ona je gubila mjeru u svome ponašanju, svađe s Titom bile su sve češće, Tito je zbog nje po noći znao bježati iz beogradske rezidencije, ostajao gladan, a ona je postajala sve ljubomornija na žene koje su Tita okruživale, posebice na mlađe. Sve je to na kraju dovelo do razlaza s Titom i do njezinog udaljavanja iz Titove blizine. Od 1977. nje više nije bilo uz njega, a veliku je pozornost izazvala kad se pojavila u Beogradu uz njegov odar 1980. godine.
Njezin odnos s Titom posljednjih godina, a onda i odnos prema mrtvom Titu kakav je nastajao u Srbiji nakon njegove smrti, početak rušenja Titovog kulta, utjecalo je i na Jovankin život. No to je tako u diktatorskim režimima, kad sve što imaš nije stvoreno vlastitim radom. Možeš biti na vrhu desetljećima, ali nikad ne znaš kad ćeš pasti preko noći i ostati bez ičega. A za Jovanku se svijet srušio kad je Tito umro, a onda i kad se Jugoslavija raspala. Više nije bilo režima ni diktatora koji bi o noj brinuo. A ona je prihvatila ulogu žrtve i tako se sve vrijeme ponašala, pa čak i pretjerivala. Ali o mrtvima sve najbolje, pa i njoj pokoj vječni...
>>Život Jovanke Broz: Od idile do potpune izoliranosti
>>Pogledajte dokumentarac o Jovanki Broz
