“Svi van, nešto se zapalilo”, prenuli su me iz sna povici pa sam brzo probudila Evu Rezer, svoju prijateljicu koja je spavala na sjedištu pokraj mene. Ona je krenula prva, ja iza nje. Bila je velika gužva i strka, iskakali smo jedno za drugim pa sam, istrčavši van, pala na ruku i slomila je. Alen Turkanović me podigao s trave i maknuo. Jako sam se uplašila. Desetak minuta kasnije našeg autobusa više nije bilo – prepričava devetogodišnja Dora Subotić dramu koja se danas oko četiri sata događala na autocesti kod Brodskog Stupnika, kad se autobus, iz kojeg su, valjda u posljednji tren, izjurili vozač i svih 36 putnika, zapalio. Jedno je dijete, koje je također bilo na popisu mladih sportaša što su se vraćali u Zagreb iz Vršca u Srbiji s međunarodnog te-kvon-do natjecanja, iz busa izišlo ranije i nastavilo put s roditeljima.
– Svi smo spavali, samo je vozač bio budan. Ni sam ne znam što je mene cimnulo. Pitao sam vozača kakav je to miris, što to gori. On je nakon toga počeo kočiti, a iz busa su frcale iskre. Dim je sve više ulazio u unutrašnjost – kazuje Ivan Vidović, trener kluba Jastreb. Njegov kolega trener Dejan Mesarov spavao je u vreći na podu u stražnjem dijelu autobusa kad je nastala strka:
– Na brzinu smo djecu izvukli van. Mnogi su izišli bez tenisica, jakni, jedan je dječak umjesto ruksaka izletio s dekicom i jastučićem... Na stvari, naravno, nitko nije gledao. Gust bijeli dim bio je svuda oko nas. Stražnja vrata uspjeli smo otvoriti u posljednji tren – opisuje Dejan Mesarov.
Uh što je peklo...
Odmaknuli su se od autobusa, nekoliko stotina metara dalje. I tad je ponovo nastala drama. U prebrojavanju djece ispalo je da jedno nedostaje! Ivan Klanec, trener iz kluba u Dubravi, Vidović te jedan roditelj pojurili su natrag prema autobusu iz kojeg se već jako dimilo:
– Vidović je bio prvi, ja treći. Srce je tuklo kao blesavo. Jednog djeteta nema, možda spava u autobusu! – govori nam Klanec.
– Uh što je peklo i grizlo, bilo je baš gadno. Strašno – opisuje Vidović. Na sreću, pokazalo se da paniku nije trebalo dizati. Klanec kaže da su krivo prebrojili, Vidović i Mesarov zaboravili su na dijete što je ranije otišlo s roditeljima. Nekoliko minuta kasnije autobusa zagrebačke tvrtke Deni bus više nije bilo. Potpuno je izgorio.
– Da nije s nama bilo i petero roditelja, ne znam bismo li uspjeli spasiti svu djecu. Stvarno ne znam. A da smo se vozili još samo 100 metara dalje, svi bismo izgorjeli – ponavljao je Ivan Vidović, umoran i shrvan, baš kao i svi s kojima je putovao.
Izgorjeli dokumenti
Slobodanka Raičković, majka devetogodišnjeg Vedrana, sa sinom je također bila u autobusu:
– Izgorjele su nam putovnice – kaže. Većina je ostala bez svih dokumenata, vatra je progutala mobitele, stvari malih sportaša, jedan je dječak od kuće ponio i sat, ne kazavši to roditeljima... Dejan Mesarov također nema više ni jednog dokumenta, ostao je i bez ključeva automobila:
– Da izvadiš putovnicu, treba ti osobna. A ja više ni nju nemam – kaže. Za dva tjedna mnogi od njih trebali bi na natjecanje, u Španjolsku:
– Kako ćemo, nema dokumenata, nema opreme – komentirao je ispred te-kvon-do kluba Jastreb otac malog sportaša i zabrinuto vrtio glavom. Oprema, kaže, stoji oko 4000 kuna.
U požaru je nestala i oprema kluba Jastreb, vrijedna oko tisuću eura. Ali, nestale su i medalje i pehari koje su mali sportaši osvojili:
– Iz našeg kluba bilo je 19 djece, od osam do 17 godina. Osvojili smo 16 medalja – sedam zlatnih, pet srebrnih, četiri bronce. I pehar kao treći u skupnom poretku – kažu treneri Jastreba.
– Iz našeg kluba nitko se od osmero djece nije se vratio bez medalje – dodaje Klanac.
– Meni je najviše žao što sam ostala bez mobitela. I bez svoje medalje – kaže Dora, koja je prvi put na ovako velikom natjecanju osvojila zlatnu medalju.
Mali sportaši, od kojih su mnogi autobusom s klubom proputovali već kilometre i kilometre, kažu da će putovati i dalje. No, kad su jučer doznali da bi se doma trebali vratiti autobusom, u njega nisu htjeli ući. U Zagreb su se vratili sa svojim roditeljima:
– Tekvondoisti već godinama putuju našim autobusima, no sada nismo imali ni jedan na raspolaganju. Uputili smo ih na Deni bus, za koje znamo da imaju sve potrebne papire. Kad smo doznali za nesreću, htjeli smo iz Slavonskog Broda poslati autobus po sportaše – kažu u agenciji Puh tours. Sportaši kažu da je autobus bio u dobrom stanju, nesreća se nije dala naslutiti. No, troškove za pretrpljeni strah i uništene stvari potražit će od osiguravatelja.
Autobus izgorio zbog kvara na električnim instalacijama
Hoće li zbog izbijanja požara biti kaznenih prijava, utvrdit će se na temelju konačnog nalaza protupožarne inspekcije – rekla je glasnogovornica PU brodsko-posavske Kata Nujić. Prema nalazu protupožarnih inspektora, autobus se zapalio nakon kratkog spoja na električnim instalacijama u stražnjem dijelu vozila. Budući da instalacije ispod poda autobusa povezuju motor s upravljačkim mehanizmom na prednjem dijelu, autobus se vrlo brzo napunio dimom.
– Dojavu o požaru u autobusu primili smo u 4.07 sati, a vatru smo uspjeli ugasiti tek oko 6.35 sati. Prizor je bio stravičan, djeca su stajala sa strane i tresla se od zime i preživljenog straha – opisuje Ivan Vuleta, zapovjednik JVP-a Broda. Kada su policijski djelatnici u vozilima stigli na mjesto događaja, zatekli su postrance uplakanu i zaplašenu djecu, gotovo polugolu i bosu.
– Policijskim smo ih kombijima prevezli u prostorije Postaje prometne policije u Slobodnici da se ugriju – rekla je glasnogovornica Nuić.
– Hvala policiji. Probudili su zaposlenicu da nam skuha čaj i napravi sendviče – kažu treneri. Pred očima im je još, dodaju, slika ukrcavanja u vozilo hitne pomoći u koju se naguralo petnaestero djece te četiri mame.
– Meni su u Slavonskom Brodu stavili longetu. Rekli su mi da moram na kontrolu za tjedan dana. Onda ću valjda dobiti gips, a sve će biti gotovo za tri-četiri tjedna – objasnila je Dora Subotić.
Kriza je. 330.000 ljudi je nezaposleno. Mi (www.gdi-wealth.ws) Vam nudimo priliku da se izvučete iz dugova i osigurate visoke mjesečne prihode. Drugi zarađuju, zašto ne biste i Vi?!