“Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije Europske unije” naziv je nove knjige politologa i profesora s mostarskog Filozofskog fakulteta Mile Lasića koja je nedavno predstavljena u Zagrebu. Bio je to povod za razgovor o BiH, položaju tamošnjih Hrvata, EU, izbjegličkoj krizi, Donaldu Trumpu...
Kako Bosnu i Hercegovinu vidite sad, a kako za deset godina?
BiH je u ovomu trenutku beskrajno kulturološki i politički zapuštena zemlja “zamrznutog konflikta”, te usto “podijeljeno društvo i nestabilna država”, u kojoj se u formalno demokracijskim ambijentima odnjegovala “demokratura”, antipravna, karikaturalna država, idealna samo za veoma samožive i samozadovoljne vlasnike naših života, svega pokretnog i nepokretnog. Za obične građane svih nacija ona je “Božja kazna” ili pokora. U njoj danas žive superbogati i svakim danom sve brojniji prekarijat, sloj očajnika, s nekoliko eura, kakvih je već 900 tisuća. Spomenutim bezobzirnim kastama, toj sprezi političkih, vjerskih i gospodarskih profitera, naravno, nije jasno zašto bosanskohercegovački građani ruju po kontejnerima ili zašto mladi odlaze. Već danas u BiH je broj umirovljenika premašio broj zaposlenih, uključujući i “leziljeboviće” u državnim službama, pa bi za 10 godina ova zemlja mogla biti samo prostor koji nastanjuju stari ljudi. U takvom scenariju u BiH bi prestali vjerovati i “posljednji Mohikanci”, u koje i sebe ubrajam.
U proteklih 25 godina, što se tiče situacije u BiH, što Hrvatima u BiH ide na dušu, a što im može služiti na čast?
Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti, a da se ne uvedu u igru i politike “s figom u džepu” iz Hrvatske, koje su de facto odredile sudbinu Hrvata u BiH tijekom posljednjeg rata. Pritom ne mislim samo na to da je Hrvatska sponzorirala Washingtonski sporazum, kojim je stvorena Federacija BiH, kako bi povratila vlastiti suverenitet u Podunavlju, niti samo na tužnu sudbinu posavskih Hrvata, kojih je od 220 tisuća u Republici Srpskoj ostalo svega 10 posto, nego i sve one političare i politike koji su stimulirale egzodus Hrvata, koji se sada u BiH pojavljuju tek na Dušni dan. Ne vjerujem uopće službenim popisima, nego sam skloniji vjerovati crkvenim popisima katoličkih kuća, koji govore o prepolovljenosti Hrvata u BiH i da su posvuda u BiH manjinci, izuzev na polovici teritorija Hercegovine. U tom smislu svima, i političarima u Hrvatskoj i u BiH, idu na dušu podjednake “zasluge” za skoro ispražnjene hrvatske prostore u BiH. Na čast Hrvatima može služiti samo ako su ovim grubim geopolitičkim igrama ostali dobri ljudi, obzirni prema svojim susjedima koji su bili u manjini. A ako bi se uopće nečim mogli ponositi, to su rijetki primjeri u gospodarstvu, ili stasavanje Sveučilišta u Mostaru.
Kako se sad, u trenutačnoj političko-društvenoj i gospodarskoj situaciji, mogu osjećati Hrvati u BiH?
Ja sam se vratio tek prije osam godina, nakon 35-godišnjeg izbivanja, pa mogu samo iznijeti osjećaj da se hrvatski ljudi u BiH osjećaju prevarenima i od političara iz Hrvatske, koji do danas nisu razumjeli da su bosanskohercegovački Hrvati autohtoni bosanskohercegovački narod te da zaslužuju svaku vrstu pomoći. Mnogi bi, nažalost, i u RS-u i Federaciji, rado vidjeli da Hrvata nema. Samo je pitanje dana kad će početi frontalni udar na hrvatsku konstitutivnost u BiH i od bošnjačkih i srpskih nacionalista. Ni Hrvati u BiH ne razumiju koncept “političke zajednice” jednakopravnih građana svih nacionalnosti. Pritom je ovakva očajna situacija te srpsko i bošnjačko neskriveno ignoriranje specifičnosti “hrvatskog pitanja” kao važnog pitanja za opstojnost BiH, glavna prepreka za dokidanje HDZ-ova političkog monopola unutar Hrvatskog narodnog sabora. Kod Hrvata u BiH politička pluralizacija tek se treba dogoditi.
Prema položaju i problemima Hrvata u BiH, kada su na vlasti u Hrvatskoj, tko ima pošteniji i iskreniji odnos – desnica (HDZ) ili ljevica (SDP)?
Nijedna opcija u Hrvatskoj nema zreo odnos prema Hrvatima u BiH, a ni prema BiH u cijelosti. Ipak, kad su SDP-ovi političari bivali predsjednici i premijeri u Hrvatskoj, bilo je više razumijevanja i potpore “bez figa u džepu” Hrvatima u BiH i cijeloj BiH.
Kako tumačite ponašanje i izjave Milorada Dodika oko sudbine Republike Srpske, i same BiH?
Dodik je bivši američki miljenik jer su ga prije mnogo godina upravo Amerikanci promovirali u “dobrog momka” te u premijera RS-a, da bi ovih dana postao “loš dečko” pa su ga tobože sankcionirali. Tom licemjernom suodnosu ne bih pridavao veću pažnju kada njegov sunovrat u ratnu, rušilačku retoriku ne bi bio godinama toleriran i od SAD-a i od Rusije. Dodik je u međuvremenu ogrezao u brojne mutne rabote, što bi i za njega i za BiH moglo biti pogubno. Amerikancima je, inače, svejedno kakvi su BiH političari jer im je jedino važno jesu li ti “dobri i loši momci naši momci”.
Što osjećate kada čujete da političari iz Srbije opet spominju zveckanje oružja?
Među prijateljima imam još uvijek puno njih iz redova “Druge Srbije”. Uostalom, ja sam se nekad, u moru mojih identiteta, osjećao i “Beograđaninom”, pa se podjednako loše osjećam kad se u Srbiji ili u Hrvatskoj, pa i u BiH, olako priziva oružje. Ili netko misli da su moderna smrtonosna streljiva NATO-pakta, koja se razmještaju na granici sa Srbijom i na granicama s Ruskom Federacijom, doprinos miru u svijetu? I srpski i hrvatski građani platit će, dakle, vrlo skupu vojnu opremu, a i ratovat će “ako bude sreće” ponovno za tuđe interese.
Kakve posljedice očekujete od izbjegličke krize?
O tome sam već pisao i govorio: Brexit i tzv. izbjeglička kriza nisu autohtone, nego uvezene krize koje su u konačnici i dovele EU u pitanje, onu kakvu poznajemo i volimo. Kad je riječ o posljedicama Brexita za Veliku Britaniju, ravnodušan sam, ali, u slučaju da Pentagon i Wall Street budu i dalje vodili ratove na Bliskom istoku kako bi s druge strane i Atlantika i Pacifika držali u pokornosti i neprijatelje i prijatelje, i vazale i partnere, ako ne zaustave ratove, nego upravljaju svijetom i dalje uz pomoć tzv. organiziranog kaosa, što podrazumijeva i nove milijune izbjeglica, srušit će se demokratski temelji u Europi. Nastupit će vrijeme “autoritarnih populista” čak i u jezgri EU, pa bi to bio kraj demokracijskih poredaka u zemljama EU i kraj projekta mira koji EU oličava.
Kako bi se vladavina Trumpa i njegov odnos s Putinom mogao odraziti na svijet, ali i na BiH?
Ne bavim se ovom vrstom prognoza. Ali kao profesor politologije kazao bih da je Trump prototip “autoritarnog populista”, da ne kažem “nadirućeg prostaka” te da bi mogao biti zarazna inspiracija za brojne europske populiste. Tvrdim da su kod nas, u zemljama sljednicama bivše SFRJ, na vlast sigli “trumpovi” i prije Trumpa. U “post-truth” eri, u vremenima lažiranih informacija i relativiziranja činjenica, sve je moguće, pa i povratak u predmoderno političko doba u kojem veliki upravljaju svijetom putem međusobnih kompenzacija na račun malih zemalja i država. BiH je i inače kao poluprotektorat međunarodne zajednice idealna za ovu vrstu nadzora i trgovine. Primjerice, vi nama pravo na postmoderno priznanje i prisvajanje Krima i Istočne Ukrajine, a mi vama pravo na kontrolu ili prisvajanje BiH i Kosova.
Zašto vas prati glas da ste jedini Hercegovac ljevičar?
Nisam jedini ljevičar u Hercegovini, ali znam da je vrlo malo onih koji se osjećaju privrženicima socijaldemokracije europskih reformskih i kozmopolitskih kakvoća. Inače, dogmatskih ljevičara u Hercegovini i u Bosni ima napretek, pa pretekne ponetko i za izvoz u Hrvatsku. Ali su, nažalost, rijetke zvijerke građani koji se podjednako distanciraju i od “desnila” i od političkih baraba tobože lijeve provenijencije.
>> Jesu li priče o raspadu BiH realne?
imeiprezime Ako je itko kriv za pojavu islamista u BIH onda ste to vi Srbi.Marine Le Pen je zaboravila da je upravo njen Miteran dao zeleno svijetlo vama da se izivljavate nad nevinim narodom.A to sto kazes da ste vizes da ste vi zastitnici krscanstva okaci macku o rep.Dobro se zna ko je pobio naj vise krscana i muslimana na ovim prostorima.