RECENZIJA

U životu imamo samo 4000 tjedana i zato je važno shvatiti da – ne moramo sve stići

storyeditor/2024-10-31/5ca0a941-9feb-42a2-b00d-cc2ad83056c5.jpg
07.11.2024.
u 12:45

Burkeman se zapravo bavi fenomenom moderne produktivnosti, koju vidi kao iluziju koja nas često vodi u iscrpljenost i razočaranje. Jer živimo u svijetu u kojem se očekuje da maksimalno koristimo svoje vrijeme, da budemo sve učinkovitiji i produktivniji.

Posve nov pogled na pitanje vremena i na način na koji mu pristupamo nudi knjiga "4000 tjedana: Vrijeme i kako ga bolje iskoristiti" Olivera Burkemana. Naslov, koji se odnosi na broj tjedana koje prosječna osoba ima u svom životu, odmah izaziva snažan dojam: vrijeme je ograničeno i to ograničenje postavlja nove prioritete. Umjesto klasičnih savjeta o produktivnosti i učinkovitosti, Burkeman čitatelje poziva da promijene temeljan pristup vremenu i vlastitim životnim ciljevima.

Burkeman počinje svoj rad priznanjem neugodne, ali neizbježne istine – imamo ograničen broj dana, tjedana i godina u kojima možemo ostvariti samo ono najvažnije za nas. Postavlja pitanje zbog čega težimo sve učiniti, obaviti, postići, i zašto se iscrpljujemo u nastojanju da "ispravno" koristimo vrijeme, dok često propuštamo ono najvažnije.

– Prosječan životni vijek ljudskog bića apsurdno je, zastrašujuće, uvredljivo kratak. Evo jednog načina kako gledati na to: prvi moderni ljudi pojavili su se u afričkim ravnicama prije barem 200.000 godina, a znanstvenici procjenjuju da će život u ovom ili onom obliku opstati još najmanje 1,5 milijardu godina, to jest, sve dok sve vrelije sunce ne osudi na smrt i posljednji organizam. A vi, što je s vama? Pretpostavimo li da ćete doživjeti osamdesetu, živjet ćete ukupno oko četiri tisuće tjedana. (...) Kad sam prvi put došao do te četiri tisuće tjedana, osjetio sam popriličnu mučninu, a kad sam došao k sebi, počeo sam gnjaviti prijatelje tražeći da pogode – onako bez razmišljanja, bez računanja u sebi – koliko tjedana u prosjeku živimo.

VEZANI ČLANCI: 

Jedna je prijateljica navela šesteroznamenkastu cifru. Osjetio sam potrebu objasniti joj da čak i vrlo skromna šesteroznamenkasta cifra – 310.000 – otprilike odgovara trajanju ukupne ljudske civilizacije od starih Sumerana iz Mezopotamije do danas. Prema gotovo svim smislenim mjerilima, što bi rekao naš suvremenik filozof Thomas Nagel, "pitanje je trenutka kad ćemo umrijeti" – riječi su kojima autor uvodi čitatelje u ovu, prije svega, provokativnu knjigu. U njezinu središtu leži nekoliko ključnih principa koji potiču čitatelja da razmisli o svom odnosu prema vremenu, životu i obvezama. Burkeman nas podsjeća na ograničenost naših života, koristeći brojku od 4000 tjedana kao simbolički podsjetnik na našu prolaznost. Umjesto da pokušavamo pobijediti ograničenja vremena, autor nam savjetuje da ih prihvatimo. Umjesto da stalno težimo biti produktivni i sve postići, trebali bismo se fokusirati na prioritete koji su zaista bitni.

Mnogi od nas pokušavaju organizirati svoj život tako da sve bude predvidljivo, jasno i dovršeno. No Burkeman nas izaziva da prihvatimo život sa svim njegovim nesigurnostima. Kaže da su mnogi naši strahovi rezultat pogrešnih očekivanja o potpunoj kontroli i sigurnosti, dok je život često nepredvidiv i pun iznenađenja. Ovaj pogled na nesigurnost može pomoći čitatelju da prestane biti opsjednut planiranjem i strahovima od neizvjesnosti.

Burkeman se zapravo bavi fenomenom moderne produktivnosti, koju vidi kao iluziju koja nas često vodi u iscrpljenost i razočaranje. U svijetu gdje se od nas očekuje da maksimalno koristimo svoje vrijeme, da budemo sve učinkovitiji i da stalno povećavamo produktivnost, Burkeman nam nudi oslobađajuću misao: ne morate sve stići. U konačnici, smislena produktivnost ne leži u broju obavljenih zadataka, već u dubini i kvaliteti onoga čemu se posvetimo. Umjesto toga, predlaže fokusiranje na nekoliko ključnih stvari koje imaju smisla za nas i koje čine razliku u našem životu.

Autor zato predlaže da prestanemo robovati beskonačnim popisima obaveza i prestanemo živjeti u konstantnom planiranju budućnosti. Umjesto toga, predlaže da se usredotočimo na trenutak, na ono što se događa sada. Prihvaćanje sadašnjeg trenutka omogućuje nam da budemo svjesni onoga što zaista radimo i da se posvetimo onome što ima smisla u danom trenutku, umjesto stalnog razmišljanja o tome što sve još nismo obavili. Burkeman pritom piše stilom koji je topao, humorističan i izuzetno iskren. Koristi jednostavan jezik, prožet humorom i osebujnim anegdotama, čineći knjigu lako čitljivom unatoč ozbiljnim temama koje pokriva.

>>> Zanimljiv popis: Ovo su najstresnija zanimanja, provjerite je li vaše među njima

storyeditor/2024-10-31/5ca0a941-9feb-42a2-b00d-cc2ad83056c5.jpg
1/11

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije