"Obojici se izriče kazna zatvora u trajanju od 40 godina", presuda izrečena iz usta sutkinje Melite Avedić, prije desetak dana, doslovno
je smrznula krv u žilama Marka Grgića (44) i Neđe Ajdarića (53). A kako i ne
bi kad su vjerojatno u istom trenutku postali svjesni činjenice da ta kazna
za obojicu znači doživotni zatvor.
Suze koje su se pojavile u očima banjolučkog poduzetnika Ajdarića te drhtaj koji
je prošao licem bivšeg specijalca Grgića teško da je bio izraz kajanja zbog počinjenog
zlodjela za koje su osuđeni. Prije je to bio trenutak bolne spoznaje, suočavanja
s ružnom istinom ostatak života provest će iza rešetaka. I svaki dan bit će im
isti, s istim radnjama, u kolotečini, a o njima će ovisiti hoće li im godine
zatvorskog života biti ispunjene radom ili dosadom.
Povlašteni klub
Naime, njih dvojica dio su "povlaštenog" kluba osoba osuđenih na
dugogodišnje zatvorske kazne, a u kojemu je, prema podacima Ministarstva pravosuđa,
95 osoba.
Riječ je o ljudima koji su zbog različitih zlodjela ubojstava, ratnih zločina,
razbojstava, droge i seksualnih delikata osuđeni na dugotrajne kazne zatvore,
čiji se raspon kreće od 15 do 40 godina. Većina takvih osuđenika, nakon što
im presude postanu pravomoćne, na izdražavanje kazne dolaze u najveću hrvatsku
kaznionicu
onu u Lepoglavi. I svim tim ljudima, ma koliko to nekome čudno zvučalo, duge
zatvorske godine trebaju se popuniti aktivnostima, radom ili nekim od obrazovnih
programa.
A upravo o tome brine se stručni tim kaznionice, koji se s problematikom dugotrajne
zatvorske kazne suočio nakon što je 2001. godine izrečeno šest takvih kazni,
među kojima je bila i prva maksimalna od 40 godina.
Kad smo tada razgovarali o tome kako da se ljudima s dugotrajnim kaznama zatvora osmisli vrijeme u zatvoru, odlučili smo da za njih ne radimo poseban odjel, odnosno da ih ne getoiziramo. U engleskim zatvorima, primjerice, unutar zatvora postoje posebni odjeli na koje su smješteni takvi osuđenici. Kako se cijeli hrvatski zatvorski sustav temelji na individualizaciji kazne, naš je pristup bio da se za svakog od takvih osuđenika naprave pojedinačni programi izdržavanja kazne kaže Ivan Benček, načelnik Odjela tretmana u Lepoglavi.
Objašnjava kako to konkretno znači da svatko tko je osuđen na dugotrajni zatvor mora proći kroz Centar za dijagnostiku i programiranje, u kojem se s osuđenikom razgovara o njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Na taj način, osim što se dobiva socijalna mapa osuđene osobe, pokušavaju se odrediti i njegovi interesi jer za takve je osuđenike ključan cjelodnevni angažman.
Strast za znanjem
Rad u zatvoru nije obvezan i zatvorenik se na njega ne može prisiliti. Ima
zatvorenika koji iz ovih ili onih razloga ne žele raditi, ali gotovo je nemoguće
da to bude
trajno stanje. Jer nema takvog zatvorenika koji bi mogao funkcionirati 40 godina
bez ikakvih obveza. U tom slučaju to ne bi bio čovjek, nego fikus. Osim rada
u nekom od zatvorskih pogona, osuđenike stimuliramo za sudjelovanje u slobodnim
aktivnostima te uključivanje u obrazovne programe. Mnogi od njih upravo ovdje
otkriju strast prema kompjutorima, stranim jezicima ili jednostavno žele popuniti
rupe u znanju kaže Benček.
Ističe da u ovom trenutku u Lepoglavi kaznu izdržava 31 zatvorenik s kaznama od 20 do 40 godina, dok ih je još 30 s kaznama od 15 do 20 godina. Od 31 zatvorenika s velikim kaznama njih 20 je radno aktivno. U prosjeku su takvim osuđenicima 42 godine, a mogu se pohvaliti i dobrim obrazovanjem. Njih 61 posto ima završenu srednju školu, šest ih posto nije uspjelo završiti studij, jedan ima završen studij, a samo jedan nije završio nikakvu školu. Većina njih, 51 posto, osuđena je zbog ubojstva, dok su trojica osuđena zbog droge, a sedmorica zbog drugih kaznenih djela.
Suprotno vjerovanju da su osobe osuđene za višestruka ubojstva i u zatvoru
problematične, uglavnom je riječ o nekonfliktnim osuđenicima.
Svi koji dođu ovdje kažu prvo: "Nisam kriv". To je valjda prirodna
ljudska reakcija. No, ja godinama radim u kaznionici i iz iskustva znam da
ljudi osuđeni zbog, primjerice, ubojstva, ne stvaraju probleme. Prilagode se,
pomire
s činjenicom da će velik dio života provesti unutra. S druge strane najviše
problema imamo s onim osuđenim za manja djela kaže jedan od pravosudnih policajaca.
A upravo prilagodba dugogodišnjem zatvorskom životu glavna je briga stručnog
tima kaznionice. Jer kako kaže Benček, takvim ljudima mora se dati neki smisao
u životu, mora ih se znati motivirati. U suprotnome, njihove zatvorske godine
mogle bi postati pakao i za njih i za one koji na ovaj ili onaj način s njima
dijele dugogodišnji zatvorski život.
