I u Njemačkoj pojavila se politička kampanja slična onoj kakva je u Americi i Velikoj Britaniji promovirala političare poput Bernieja Sandersa te Jeremyja Corbyna. I njemački Stand up koji se tamo, naravno, zove Aufstehen (Ustani), okuplja više lijevo orijentiranih stranaka, a jučer deklarirani ciljevi “ustanika” su kontriranje politici Angele Merkel koja se u tom kontekstu naziva neoliberalnom i koja će promicati borbu za radna mjesta i sigurne mirovine, očuvanje okoliša pa i “pravu demokraciju kojom ne upravljaju banke, korporacije i lobisti”.
Simpatije za Putina
Zanimljiv je još jedan cilj koji imaju populistički nastrojeni ljevičari, a to je povratak radnika birača u lijevo okrilje, jer sada glasuje za desnu Alternativu za Njemačku, razočaran uklapanjem njemačke ljevice u establišment. Riječ nije o novoj stranci ili koaliciji, već o pokretu otvorenog tipa kojemu može pristupiti svatko, pri čemu su poželjan partner, primjerice, Zeleni, ali i pristalice SPD-a. Zanimljivo, na internetskoj stranici novog pokreta citira se poznati stih Boba Marleya “Get up, stand up” a ističe se kako “ni jedan političar i ni jedna stranka neće riješiti probleme ako ih ne riješimo sami”. Nije to bez vraga, jer ideja je to Sahre Wagenknecht iz krajnje lijeve stranke Die Linke, istočne Njemice koja je jučer i službeno predstavila program kampanje. Nju u tome zdušno podržava suprug Oskar Lafontaine, eminentni lijevi njemački političar, nekadašnji ministar financija te prebjeg iz SPD-a. Wagenknecht je poznata javna osoba u Njemačkoj, kontroverzna je voditeljica tamošnjih talk-showova koju, primjerice, agencija AFP karakterizira kao retorički briljantnu, što ponekad prelazi u otresitost prema gostima. Puno je ozbiljnija njezina kritika Europske unije, a branjenje Rusije Vladimira Putina.
No, od svega toga važnije je što se liderica krajnje ljevice detaširala od tradicionalne lijeve politike temeljene na bezrezervnoj obrani ljudskih prava. Naime, ona zastupa stajalište koje bismo prije pripisali krajnjoj desnici, a to je da ekonomski migranti otimaju posao manje dohodovnim Nijemcima te dodatno opterećuju javne službe. Ona ipak ne ide tako daleko da se pridružuje antiislamističkoj politici AfD-a te ne kritizira na taj način Merkeličinu politiku prema azilantima, pogotovo ako se radi o onima koji bježe od progona ili narušavanja ljudskih prava u svojim zemljama. Politika granica mora se baviti prije svega takvim osobama, no istodobno se kreće po rubu.
– Ideja otvorenih granica nije realistična. Ako je temeljna okupacija lijeve politike zaštita nemoćnih, onda je zastupanje otvorenih granica na suprotnoj strani od lijevoga – objasnila je Wagenknecht potvrđujući tako da u Njemačkoj nije mjesto baš svakome migrantu.
Udar i na oslabjeli SPD
Dosadašnji pokušaji da se njemačka ljevica ujedini propadali su upravo zbog tvrdokornih stavova stranke Die Linke koja, uz ostalo, traži i da se ukine NATO. No, sada kada u njemačkim gradovima prosvjeduju demonstranti odjeveni u crno, vrijeme je, procjenjuje šef Linkea Bernd Riexinger, da se uspostavi fronta protiv desnice. Ne smije se zanemariti ni to da je na predstavljanju programa bila i SPD-ovka Simone Lange koja je izgubila utrku za šeficu stranke od Andree Nahles s osvojenih 27,6 posto glasova, što je bilo veliko iznenađenje i dokaz demoraliziranosti najveće njemačke lijeve stranke.
Nitko ne zna što s AfD-om, sada bi ga i špijunirali
Nakon nereda u Chemnitzu, Angela Merkel elegantno je izmigoljila izravnom pitanju treba li AfD i grupe poput PEGIDA-e staviti pod nadzor sigurnosnih službi.
– O tome odlučuju te službe, a odluke moraju biti utemeljene na činjenicama, politika se u to ne može miješati – rekla je kancelarka. Kako je od 6000 prosvjednika najviše bilo onih koji podupiru AfD, to se pitanje poteglo u njemačkoj javnosti. Ustav dopušta čak i zabranu političkih organizacija ako im se utvrde ekstremistička djelovanja. Anketa provedena među njemačkim građanima pokazala je da 57 posto njih želi da se AfD stavi pod nadzor. Moguće je da je tom rezultatu pridonijela anketa prema kojoj AfD sada ima podršku od 16 posto među njemačkim biračima. Porast je to od gotovo četiri posto nakon nereda u Chemnitzu.
Soroš na aparatima, to je jedino sigurno iz ovog teksta