Opsada stožera sad je već u punom jeku! Nema milosti, objavljen je rat do istrebljenja, pardon izbora, oporba diže kuku i motiku kako bi potkopala zidine za koje im se učinilo da su se počele urušavati same od sebe. No oporba bi se lako mogla preračunati.
Utvrda koju opsjedaju ima dvostruke zidine i lako bi se mogli naći u klopci koju će sami iskopati za sebe. Stožeraši, što je posprdna kovanica sasvim nalik na onu šatoraši, još imaju poneki adut u rukavu, a zajednički neprijatelj, podmukli virus koji ne bira ideološke predznake, može doći glave i onima koji se od njega ne zaraze. Božinović, Beroš, Capak, Markotić i društvo još nisu došli do toga da iz topa ispale svojeg zadnjeg picoka (pijevca) kako bi zavarali opsadu, a Plenković je iza nekoliko linija obrane u kuli bjelokosnoj do koje oporba nije uspjela kalibrirati svoje katapulte. Sa svježim rejtingom pod miškom, za sada mu mogu samo mahati.
Nema nikakve dvojbe, Capakova posljednja mina pri demontaži eksplodirala mu je u rukama, no, uz sve to mnoštvo izjava i intervjua u medijskom minskom polju kojim su kao vjeverice skakutali članovi stožera, zapravo je čudo da nije bilo mnogo više nespretnosti i repova koje bi trebalo loviti. I udova koje bi trebalo podvezivati. Moglo bi se zapravo reći da su Capak i društvo bili iznimno susretljivi, transparentni i koherentni, daleko više od bilo kojeg nacionalnog stožera u Europi, sve do izjave koja je malo kome bila jasna – kako to da sad odjednom osobe u samoizolaciji pod maskom smiju među ljude, a do jučer su bili uspoređivani s bioteroristima?
Naravno, izjava je izvučena iz konteksta kako bi se lakše s njom sprdalo, no čak i kad ju se vrati u kontekst teško ju je uskladiti s dosadašnjim dramatičnim narativom. Toliko da je Božinović morao zamahom političkog mača presjeći cijelu priču, klizećim startom istrčavši pred mikrofon prije Capaka. Pri tome, naravno, većini promiče da je nastupilo omekšavanje mjera širom Europe, te da se sve zapravo promijenilo. Čvrstim mjerama na početku onemogućen je eksponencijalni uzlet broja mrtvih, očuvan zdravstveni sustav i kupljeno vrijeme za stvaranje učinkovitijeg sustava koji ne bi u potpunosti devastirao gospodarstvo. Stožer je u tome bio iznimno uspješan i to Hrvati znaju i poštuju, unatoč lutanjima. Točka. Ovo što sad slijedi nije povratak na nekakav “švedski model”.
Ovo je postupna normalizacija do koje je prije ili kasnije moralo doći. A bolje prije nego kasnije. Prošli tjedan sam izračunao da bi švedski model u Hrvatskoj značio više od 1130 mrtvih. U posljednjih sedam dana “švedskim ritmom” broj bi se povećao za još 270, na više od 1300. A Hrvatska ima 14 puta manje mrtvih. Prije tri tjedna ankete su pokazivale da više od 80 posto Hrvata podupire stožer. Danas je ta brojka možda ponešto okrhnuta, ali vjerojatno i dalje impresivna, a onaj koji javno ide protiv takvog prevladavajućeg sentimenta mora računati na to da neće doživjeti ovacije. Naravno, oporba nema vremena čekati, pa će umjesto ovnom na koncu pokušati i glavom kroz zid.
No, taktika na koju su u nedostatku izbora prinuđeni također je samoubojstvena: pokušati dokazati da je stožer samo produljena ruka HDZ-a, instrumentaliziran i ispolitiziran u svrhu dobivanja izbora. “Problemčić” je u tome što će time oporba dobiti bodove samo kod manjine koja je ionako nezadovoljna stožerom, a tu nisu čak ni svi njihovi birači. Uspiju li dokazati da je stožer samo produljena ruka HDZ-a, od toga će ponajviše profitirati upravo – HDZ. Naime, oporba će time i sve zasluge za uspješno epidemiološko upravljanje krizom sama pripisati – nikom drugom do Plenkoviću i HDZ-u.
Time će oporba sama uspješno izbrisati samo činjenicu da je ona i bila iznimno konstruktivna u podršci koja bila nužna za stvaranje sasvim opipljivog konsenzusa protiv neočekivanog vanjskog neprijatelja. A Hrvati se jedino u srazu s vanjskim neprijateljem znaju privremeno ujediniti – od rata preko politike do nogometa. Bez obzira na to što nas je Vrhovni Zapovjednik ničim isprovociran pokušao “relaksirati” vraćanjem u rovove ustaša i partizana, koronavirus je još među nama i još mjesecima će ostati vanjski neprijatelj No.1, pred kojim svi unutarnji blijede.
Hrvatima još dugo neće biti simpatična nikakva politička kampanja koja bi izravno zloupotrebljavala krizu i dovodila u pitanje njihovu dosadašnju žrtvu. Zato, Restartu i ostalima pametnije je biti oprezan s restartom.
Koja oporba ??