Leglo su prozvali MI6. I ne sluteći da će im time odrediti sudbinu. Članovima udruge Indigo obratio se vlasnik bulterijerke koju je, sasvim neočekivano, oplodio belgijski ovčar. Pa su ovi volonteri koji rade za dobrobit i zaštitu životinja za šest pasa mješanaca odlučili pronaći novi dom.
Gotovo svi danas rade u državnim službama, neki i u inozemstvu, isključivo kao radni psi. No prava filmska priča odvila se s onim kojeg su prozvali Magični, skraćeno Magg. Za njega je od svih štenaca u leglu bilo najviše upita. No Magični se nije mogao snaći ni kod jednog vlasnika. Da nije tipičan kućni ljubimac, u udruzi Indigo shvatili su nakon petog doma iz kojeg su ga vratili. Svi su imali isti razlog – Magični je preenergičan za stan, susjedi ga se boje, žvače sve na što naiđe, skače u glavu... U udruzi, kojoj je najveći dio aktivnosti preodgoj pasa, odlučili su stoga čvrsto se s njim uhvatiti u koštac, a brigu o njemu preuzela je Dora Perši, jedna od osnivačica.
I psi nas znaju učiti
– Imala sam nelagodu spram Magičnog isključivo zbog priča, ne zbog onog što sam s njim proživjela. Zamolila sam jednog od naših trenera da počne raditi sa mnom i s njim. Trebalo je ravno jedan razgovor i tri treninga da se moj odnos s Magičnim promijeni i da taj pas postane moj učitelj. Kroz svoj rad sa psima primijetila sam da, što je pas problematičniji, više će vas naučiti. Ponajprije živjeti u tom trenu. I da nema sanjarenja dok se šećeš jer uvijek moraš paziti na svaki njegov pokret – priča Dora Perši.
Magični je na kraju ipak našao svoj pravi dom. I to ni manje ni više nego u američkoj vladinoj agenciji u kojoj danas radi na ozbiljnim i zahtjevnim zadacima u suzbijanju kriminaliteta, najviše u razotkrivanju narkotika. On je, jednako kao i još 700 pasa koje je udomila udruga Indigo, doživio svoj sretan kraj zato što je bio te sreće da se našao u ustanovi koja ne ubija napuštene životinje.
A upravo usmrćivanje napuštenih životinja uskoro bi trebalo biti zakonom zabranjeno. Ako novi zakon o zaštiti životinja, koji je predložilo Ministarstvo poljoprivrede te usvojila Vlada, prođe u Saboru. To je najveća novost u odnosu na postojeće zakonodavstvo, jednako kao i osnivanje “no kill” skloništa u svakoj županiji. Prema statistikama iz zagrebačkog Ureda za poljoprivredu, u glavnom gradu živi oko 50.000 pasa, dok se procjenjuje da se godišnje napusti i izgubi njih oko 1500. A prema procjeni Udruge Indigo, u cijeloj Hrvatskoj na ulici se godišnje nađe oko 15.000 pasa od kojih se udomi približno 4000, dok ostatak ili ostaje na ulici ili čeka na udomljenje. Zbog toga su “no kill” skloništa nužna, smatraju u udruzi. Jer svaka se životinja može spasiti.
– U udruzi smo udomljivanju pristupili na malo drugačiji način. Bavimo se i zbrinjavanjem zlostavljanih i traumatiziranih pasa i ostalih životinja, a gotovo svakog uspijemo “podići” i unormaliti. Nisu psi krivi što su takvi, već ruka koja ih vodi – kaže Dora Perši.
Najviše su kroz edukaciju u njihovoj udruzi udomili tzv. opasnih pasa, poput staforda ili bul terijera, a njih se najčešće odriču sami vlasnici.
– Vlasnici najčešće nisu dosljedni u svom odgoju psa. Granice se postavljaju odmalena, a ne smiju se prijeći ni jedanput. Ako se psu zabrani da se penje na krevet, onda nema iznimaka. Jer kad mu jednom dopustite da to učini, on će to shvatiti kao odobrenje – kaže Dora.
Kupuju pse po ljepoti
Tako je i s tzv. opasnim psima koji su ljudima “slatki” dok ne dođu u pubertetsku fazu s godinu ili dvije, kada često s njima ne mogu izaći na kraj. Još je veći problem ako psu pokažu da ga se boje. U takvim situacijama najčešće i dođu u udrugu. Problemi nastaju i kad vlasnici nabavljaju životinje po ljepoti, a ne obraćaju pozornost na karakter, kako sebe tako i životinje. Zato prilikom udomljivanja članovi udruge prvo pitaju budućeg vlasnika kakve su mu životne navike. Drugim riječima, ako vodi aktivan život, onda treba i takvog psa. A kako edukacija vlasnika ne bi ostala samo na jednom dolasku pri odabiru psa, u udruzi su pokrenuli školicu. Ona, kažu, omogućuje kvalitetniji odnos vlasnika i psa, a vlasnike detaljnije upoznaje s pasminom i kako naučiti svog ljubimca osnovama ponašanja.
– No ima nekih pasa, što su iznimno rijetki slučajevi, koji nisu maltretirani niti zlostavljani, ali su iznimno teški za dresiranje. Imamo jednog zlatnog retrivera kojeg su nam doveli jer je stalno režao na vlasnicu, a to čini i dandanas na volontere udruge. Kada nešto naumi, jednostavno ga moraš pustiti da provede to u djelo – kažu u udruzi.
No ima i tužnih priča pasa koji su cijeli život proveli na lancu, dođu slomljenih zuba, u izrazito lošem psihofizičkom stanju...
– Jedan je imao i ranu na glavi od sjekire – opisuje Dora Perši te dodaje da su sudjelovali i u akcijama spašavanja životinja s poplavljenih područja i iz romskih naselja u Međimurju. Ona, jednako kao i druge dvije osnivačice udruge – Suzana Svečnjak i Jasenka Pavić Mlinarec – nisu strukovno vezane uz kinologiju. Dora Perši je ekonomistica, Suzana Svečnjak fizioterapeutkinja, a Jasenka Pavić Mlinarec profesorica fizike, kemije i matematike. No spaja ih ljubav prema životinjama. Spašavanjem životinja, volontiranjem, udomljivanjem te edukacijom bavile su se i prije nego što su osnovale udrugu u drugim sličnim neprofitnim organizacijama, no tamo se nisu slagali s njihovim idejama pa su odlučile dalje krenuti same.
– Indigo smo osnovale u rujnu 2013. godine, a svakog psa pratimo nakon što udomimo. S vlasnikom potpisujemo ugovor o udomljivanju, a dobivamo i fotografije pasa u novom okruženju. Oni koji nisu udomljeni nalaze se većinom kod teta čuvalica, na plaćenom smještaju u hotelu za pse, neki su kod nas na resocijalizaciji. Svima treba hrana i ampule protiv krpelja i buha, a novac za to najviše dolazi od donacija – pričaju.
Redovito provode i akcije, poput posljednje “pazi. mazi. voli.” Akciju provode zajedno s jednom velikom tvrtkom koja se bavi prehranom kućnih ljubimaca, a koja je udruzi donirala znatna sredstva za razne aktivnosti usmjerene na promociju udomljivanja i odgovornog vlasništva. A nedavno su u sklopu te inicijative psi koji traže udomljivanje prošetali i modnom pistom na reviji marke JET LAG na Toyota Fashion Weeku Zagreb.
– Mala Gigi, Merlynka, deda Iggy i Fia odradili su ne cat walk već dog walk. Šetali su pokraj manekenki kako bi i oni postali modeli spremni za udomljavanje – kažu u udruzi. Na sličan su način uspjeli udomiti i pit bula Dreama, koji je u udrugu stigao s 18 mjeseci i 8,5 kilograma.
Zavezan pokraj šupe
– Pronađen je zavezan pokraj šupe na debelom lancu, pun otvorenih rana i pothlađen. Odveli smo ga na Veterinarski fakultet gdje su ga liječili mjesec i pol dana. Osim neuhranjenosti, rahitisa i općeg lošeg stanja, potvrđena je i parazitska bolest lišmanioza. Parazite prenose papatači, tj. sitni komarčići aktivni noću koji se hrane sišući krv, pri čemu ubacuju parazite u organizam životinje. Nema potpunog izlječenja, no psu se može znatno povećati kvaliteta života odgovarajućim načinom življenja. Lijek smo za njega morali naručivati iz inozemstva, oporavio se nakon nekoliko mjeseci, a onda smo odlučili pokrenuti kampanju za udomljivanje zaboravljenih životinja “Outcast Dogs”.
U sklopu kampanje organizirali su pravo modno fotografiranje, za koje su tražili pomoć profesionalnog fotostudija.
– Kako bi dočarali i približili ljudima udomljivanje “agresivnih” pasa, odlučili smo ih fotografirati uz ljude koji su za većinu drugačiji. Kontaktirali smo s jednim tattoo studijem, a vlasnica Irena Milina odlučila nam je biti model – kažu u udruzi.
Dream je vrlo brzo nakon toga pronašao svoj dom, a paralelno su s njime radili i profesionalni treneri Vedran Kapelčan i Dalibor Barić, koji rade sa svim životinjama u udruzi. Za pse se na volonterskoj bazi, uz još pet stalnih dobrovoljaca, brinu i studentice Lara Kralj te Helena Čolig.
– U Zagreb sam na studiranje medicine došla iz Slovenije. Kod kuće smo uvijek imali čopor pasa, tako da mi sad to nedostaje – priča Lara Kralj, koja slobodno vrijeme provodi sa psima koje čuvaju na prostoru udruge u Rakitju. Slična je priča i Helene Čolig, studentice zdravstvenog veleučilišta, koja je odrasla uz dva psa.
hrpa besposlenih kuja