Optužnica protiv trojice generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka temelji se na tvrdnji kako su zločini počinjeni u tzv. Republici Srpskoj Krajini tijekom operacije Oluja i sve do 15. studenog 1995. bili dio udruženog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bio etnički očistiti ovo područje od Srba, što su proveli zajedno s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, načelnicima Glavnog stožera HV-a Jankom Bobetkom i Zvonimirom Červenkom. O ovoj opasnoj tezi za RH svoju ocjenu dat će u sudskome raspletu ili završnom činu ovoga sudskog procesa vijeće na čelu s predsjednikom Nizozemcem Alphonsom Oriejem.
Šest preinaka optužnice
U završnim je riječima tužitelj Alan Tieger za zapovjednika oslobodilačke operacije Oluje Gotovinu zatražio kaznu od 27 godina zatvora, zapovjednika specijalne policije Markača 23, a vojnog zapovjednika Knina nakon što je ovaj grad oslobođen Čermaka 17 godina zatvora. Ovako visoke kazne tužitelj je potkrijepio tvrdnjama kako je dokazao da su optuženi provodili progone, deportacije, nečovječno postupanje što uključuje prisilno preseljenje, pljačkanje javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ubojstva, nečovječna i okrutna postupanja.
U optužnici su navedena i imena 38 ubijenih Srba iz nekoliko općina Krajine od kojih je najveći broj strijeljan, a riječ je o starim i nemoćnim osobama. Poseban naglasak optužnice, na što se u Hrvatskoj burno reagiralo, da je riječ o političkim motivima, jest upravo postojanje udruženog zločinačkog pothvata koji ima dodatnu težinu jer je u njega navodno bio uključen vrh države. Prema tim navodima plan sustavnog etničkog čišćenja Srba osmislili su Tuđman, Šušak, Bobetko... najkasnije do srpnja 1995., a u potpunosti je proveden od 4. kolovoza do sredine studenog 1995.
U optužnici se precizira da su Srbi koji nisu pobjegli u Oluji, kojoj je prethodio propagandni rat hrvatskih vlasti, ubijani na kućnom pragu. – Vojnici su otvarali vatru na skupine civila. Ljudi su ubijani iz vatrenog oružja dok su bježali iz svojih kuća. Po cestama su ležali razbacani leševi. Viđane su osobe ustrijeljene iz neposredne blizine, a brojne osobe morale su gledati ubojstva članova svoje obitelji – dodaje se u konačnoj optužnici koja je imala šest preinaka, spajanja ili pak izmjena. To je urađeno i zbog izmjena okolnosti nakon uhićenja generala Gotovine na Tenerifeu.
Tužitelj Tieger pokušavao je tijekom postupka potvrditi kako je u Krajini za vrijeme operacije Oluja i nakon nje provođena “populacijska politika prema kojoj je veliki dio srpske Krajine trebalo naseliti Hrvatima pa su se u napuštene srpske kuće koje su izdržale napade uselili pripadnici hrvatskih snaga i drugi Hrvati”. – Srbima su oduzete kuće. Iako je službeno postojalo pravo na povratak na to područje ili povrat imovine, uništavanje srpske imovine i njihovih dokumenata, u uvjetima masovnog bijega, činilo je da zaštitne mjere mahom, i to namjerno, postoje samo u teoriji i bile su nedostupne – navodi haaško Tužiteljstvo.
Topnički dnevnici
Jedna od često isticanih optužbi tijekom suđenja bilo je i takozvano prekomjerno granatiranje Knina i drugih gradova u Krajini. Sud pak nikada nije dobio famozne topničke dnevnike oko kojih su se mjesecima lomila koplja na relaciji Zagreb – Haag i na čemu je Tužiteljstvo pokušavalo dodatno pojačati dojam o masovnosti počinjenih zločina.
Obrana je odbacila sve navode Tužiteljstva tražeći oslobađajuće presude za generale. U procesu koji je počeo u ožujku 2008. svjedočilo je 138 osoba. Tužiteljstvo je pred sud izvelo 81 svjedoka, među kojima je bio i tadašnji šef hrvatske diplomacije Mate Granić, a obrana je izvela 57 svjedoka. Tko je imao snažnije argumente doznat ćemo danas u video prijenosu koji ćete moći pratiti i našem portalu.
sastav sudskog veca je los....nema ni jednog spanca,italijana ni nemca...to su nekad bile fasisticke i nciticke drzave...one imaju razumevanja za genocid,al ovako...lose je...lose....