Na današnji dan prije 51 godinu krenula su uhićenja i obračun s Maticom hrvatskom kao središnjom institucijom hrvatskog pokreta. Policija je provjerila gotovo sve članove Matice nakon čega su krenuli montirani sudski procesi. Neki su članovi osuđeni na višegodišnje kazne zatvora i gubitak građanskih prava, a najveću je kaznu dobio Marko Veselica koji je osuđen na sedam godina zatvora. Dobio je još i zabranu javnog istupanja u trajanju od četiri godine. Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik također su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora i gubitak prava.
Represija protiv sudionika Hrvatskog proljeća započela je vrlo brzo nakon Titove osude proljećarske politike na sjednici Predsjedništva SKJ u Karađorđevu 1. i 2. prosinca 1971. kada je Tito u izlaganju naveo naveo da štrajk na Sveučilištu nije samo stvar studenata nego da 'postoji jedna grupa već dosta poznatih negativnih ljudi koja iza toga stoji'.
- Znamo da postoji takozvani revolucionarni komitet pedesetorice – a ja ga nazivam kontrarevolucionarnim – koji rukovodi svim tim akcijama. Tu su četvorica-petorica onih koji su glavni, ali mi znamo da ih ima mnogo više. To je organizacija koja radi i ilegalno, a žarište toga je Matica hrvatska - rekao je tada Tito naglasivši da ne bi bilo pametno napasti Maticu u cjelini, nego da treba izdvojiti one koji su bili najglasniji u svojim istupima.
Na sastanku Izvršnog biroa CK SKJ 8. prosinca 1971. održanog u Karađorđevu, Tito je od Savke Dabčević-Kučar i Pere Pirkera, sekretara Izvršnog komiteta CK SKH, zatražio ostavke, a Miko Tripalo ju je sam dao. Savka Dabčević-Kučar kasnije je govorila da je na ostavku pristala tek kad joj je Tito u Karađorđevu osobno rekao da je „oko Zagreba spremna vojska“.
Ostavke Savke Dabčević-Kučar, Pere Pirkera, Marka Koprtle (član IK CK SKH) te Janka Bobetka (načelnik štaba armije, član CK SKH) su prihvaćene na 23. sjednici CK SKH koja se održala od 12. do 13. prosinca 1971. Ivan Šibl najavio je ostavku na dužnost predsjednika SUBNOR-a SRH, a predsjednik Izvršnog vijeća Sabora dao je ostavku 22. prosinca iako nije bio prozivan na toj sjednici.
Studenti su planirali prosvjede podrške za Tripala i Dabčević-Kučar u vrijeme 23. sjednice CK SKH. Brojne policijske patrole bile su raspoređene u Zagrebu tada, a incidenti su izbili na Trgu Republike te na drugim mjestima u gradu. Nakon toga su započela i uhićenja. Uslijedile su manifestacije u studentskim domovima, a idućeg dana okupilo se oko 5000 demonstranata koji su izvikivali podršku vodstvu SKH i palili tisak. Stotinjak osoba je privedeno, a protiv nekih su podnesene prekršajne i kaznene prijave. Studentski domovi stavljeni su pod nadzor policije da bi se spriječio bilo kakav oblik prosvjeda.
Studentski vođe, studentski prorektor Sveučilišta u Zagrebu Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Saveza studenata Zagreba Dražen Budiša i potpredsjednik Saveza studenata Zagreba Goran Dodig, uhićeni su u noći s 11. na 12. prosinca. Vrlo brzo uhićen je i Ante Paradžik, predsjednik Saveza studenata Hrvatske, a 14. prosinca na Trgu su ponovno izbili neredi s oko 5000 sudionika. Policija je postupila brutalno i slomila studentske prosvjede. Policijski izvještaji govore o oko 866 privedenih sveučilištaraca.
Obračun sa studentima bio je najava i za obračun sa zrelijom generacijom hrvatskih intelektualaca i Maticom hrvatskom kao središnjom institucijom hrvatskoga pokreta. Udar na Maticu počeo je 11. siječnja 1972. godine kada je '189 osoba lišeno slobode'. Policija je provjerila i gotovo sve članove Matice nakon čega su krenuli montirani sudski procesi.
Marko Veselica, Šime Đodan, Ante Bruno Bušić, Vlado Gotovac, Hrvoja Šošić, Jozo Ivičević Bakulić, Zvonimir Komarica, Ante Glibota, Ante Bačić, Vlatko Pavletić i Franjo Tuđman neki su od istaknutijih uhićenih članova Matice hrvatske.
Dokument pod nazivom “Izvještaj o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske” završen je u travnju 1972. godine te je bio podloga za daljnja uhićenja i sudske progone. Radilo se o policijskom izvještaju o radu Matice hrvatske. Izvješće je Maticu označilo kao oporbu tadašnjoj vlasti, što znači da je označena kao politička, a ne kao kulturna institucija.
Progoni su se nastavili kroz 1972. godinu i mnogi su dobili zatvorske kazne ili su šikanirani i izbačeni s posla.
Više članaka iz arhive Večernjeg lista možete čitati uz pretplatu.
Pitajte za komentar politickog analiticara prof. Puhovskog. On o svemu ima misljenjje pa nek malo progovori o svojoj ulozi u i svjedocenjima na sudjenjima u politicki montiranim procesima studentima.