Jako je puno mještana bilo ispitano. Sve to već dugo traje i sve više vjerujem da će na kraju biti oslobođena zbog nedostatka dokaza. Prošlo je 19 godina od ubojstva i pitanje je što je ostalo. Sjećam se ubojstva prije više godina između Orehovice i Podbresta, ubijena je jedna žena koju sam poznavala, a ubojica nikad nije pronađen jer nije bilo dokaza. Pronašli su leš, ali kako je puno puta pala kiša, a i ljudi su gazili po tom terenu, tragova i dokaza nije bilo. Ovdje je tijelo bilo u zamrzivaču 19 godina – kaže mještanka Palovca, međimurskog sela u kojem je 16. veljače u zamrzivaču pronađen leš 23-godišnje Jasmine Dominić, nestale 2000. godine.
Bilo mi je jasno što se događa
Sumnja se da ju je ubila njezina sestra Smiljana Srnec (45) koja u pritvoru čeka završetak istrage koju vodi Županijsko državno odvjetništvo. Sutkinja Županijskog suda u Varaždinu produljila joj je pritvor do 16. svibnja, do kada tužiteljstvo treba podići optužnicu ili odustati. Okrivljena je da u ljeto 2000. u obiteljskoj kući u Palovcu usmrtila svoju sestru zadavši joj tvrdim predmetom više snažnih udaraca po glavi. Nakon toga je tijelo sakrila u zamrzivač. Ispitan je velik broj svjedoka, no gotovo svi članovi uže i šire obitelji Smiljane Srnec odbili su svjedočiti, što im omogućava Zakon o kaznenom postupku. Blagodat nesvjedočenja iskoristili su, prema neslužbenim informacijama, njezin suprug Ivica Srnec, majka Katarina, najstarija kći i njezin zaručnik...
– Čuli smo da su odbili svjedočiti, što nas i nije iznenadilo. Sve je išlo prema tome. Smiljanina i Jasminina majka nije se vratila natrag u Njemačku, a zašto, to ne znamo. Ona je vani godinama i mislili smo da će se otići odmah nakon Jasminina sprovoda – kaže mještanka.
Dvije mlađe Smiljanine i Ivičine kćeri normalno pohađaju nastavu u osnovnoj i srednjoj školi. Otac koji je privremeno radio u Austriji sad radi u Hrvatskoj i brine se o kćerima. Pisalo se da ih planira ispisati iz škole i odvesti u Austriju, no to nije točno. I dalje su brojna pitanja bez odgovora. Jasmina je nestala u kolovozu 2000. godine, no njezin nestanak obitelj je službeno policiji prijavila tek pet godina kasnije, u ljeto 2005. Zašto se toliko dugo čekalo, ostat će nepoznato. I dok se uža obitelj drži zajedno i odbija svjedočiti, iskaz je dao ujak Dragutin Sabol.
Pogledajte video pretresa kuće:
– Sa sestrom Katarinom ne razgovaram od 2005. upravo zbog Jasminina nestanka. Nikaj se nije poduzimalo, Jasmine nije bilo i rasrdio sam se zašto nitko ništa ne zna. Od tada sestra i ja nismo u kontaktu. Nisam mogao shvatiti da je pet godina čekala da prijavi nestanak kćeri, to me strašno mučilo. Muka mi je bila od svega i nismo razgovarali. Ovo što je Smiljana uhićena i nije me toliko iznenadilo, bilo mi je jasno što se događa. Vidjet ćemo što će doći van – rekao je Večernjakovim novinarima 21. veljače. Danas nam je potvrdio da je dao iskaz.
Slaganje mozaika zločina
– Ne mogu vam ništa reći dok traje istraga, ne dajem izjave. Rekao sam u iskazu ono što znam, a znam kao i ostali – rekao je. Ostao je, napominje, pri onome što je izjavio novinarima. Drugi ujak navodno je odbio svjedočiti, moguće i zbog zdravstvenih razloga. Istražna sutkinja odbila je prije mjesec dana žalbu Smiljane Srnec za izdvajanje službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima kao nezakonitih dokaza, kao i na rješenje o provođenju istrage protiv nje.
Posljednjih mjesec ŽDO prikuplja informacije, a raspitivali su se, uz ostalo, i o slučaju iz Smiljaninih srednjoškolskih dana kad je obitelji lagala da odlazi na nastavu iako ju je škola izbacila, navodno zbog neopravdanih sati. To je samo komadić mozaika koji sastavljaju pripremajući optužnicu.
Pogledajte izjave susjeda o slučaju:
I šta sad? Pravit će se kao da ništa nije bilo? Odbijanjem svjedočenja svi na neki način postaju suučesnici, što je s aspekta mentalnog zdravlja pogubno, nemoguće je samo tako pomiriti se s činjenicom da si 19 godina živio s tijelom u škrinji (osim ako nisi totalni psihopat, ali to je onda opet slučaj za psihijatriju). To je atmosfera sumnje, straha, zavjere, predbacivanja... nemoguće je dugoročno funkcionirati u takvim uvjetima i kad-tad će tu netko opet nastradati.