STRATEGIJA OBRANA ČERMAKA, GOTOVINE I MARKAČA

Ujedinjeni oko glavnog krimena

Svi će se usredotočiti i na dokazivanje međunarodno priznatog prava RH na akciju Oluja
import
08.03.2008.
u 15:32

To što je “kuhanje” oko početka suđenja toliko dugo trajalo, ima i neke pozitivne posljedice. Obrane su imale prilično vremena dobro se pripremiti. U nepovoljnijem su položaju, istina, obrane Čermaka i Markača, jer imaju nove branitelje, no riječ je o upućenim osobama, a i naslijedili su od prethodnih branitelja hrpe materijala.

Za pripremu obrana najvažnije je bilo isposlovati otvaranje svih državnih arhiva, kao i dostupnost dokumentima koji još nisu “obrađeni”, a mogli bi biti ključni za obrane. Nakon prvih nerazumijevanja i blokada, obrane su postupno uspijevale ostvariti taj cilj, a sva su sporenja prestala početkom 2006., kada je u Banskim dvorima održan zajednički sastanak branitelja i premijera Ive Sanadera. Tada je Sanader zatražio da prestane međusobni rat branitelja. Taj je sastanak značio da je Vlada – nakon što je bila “odmaknuta” od optuženih zbog pritisaka oko ulaska u EU – očito bila zaključila da je obrana u Haagu preozbiljna činjenica a da Vlada ne bi preuzela važan dio odgovornosti. Uslijedila je i financijska potpora.

Terenski rad
Novac, međutim obranama nije trebao samo da se adekvatno “zbrinu” branitelji, nego da se steknu sredstva za jak “terenski” rad. Obrane su morale oformiti istražiteljske timove koji će obilaziti područja navedena kao “inkriminirana” u optužnici, pronalaziti svjedoke, razgovarati i skupljati njihove izjave. Kada počne suđenje, bit će važno da se iskazi optuženika “ne tuku”. Sudeći po izjavama iz braniteljskih timova, generalima takvo što ne pada na pamet, premda bi to tužiteljstvo zacijelo pozdravilo i poduprlo.
Obrane u sudnici, naravno, neće uvijek imati jednak interes u svemu, no ujedinjene će biti oko najpreče stvari – potpuno demontirati glavnu tezu tužitelja o postojanju “udruženog zločinačkog pothvata”. Rušenje te teze važno je za generale osobno, ali i za hrvatsku državu, čije je tadašnje vodstvo od tužitelja prokazano kao “pokretači zločina i etničkog čišćenja Srba”.

Sve obrane računaju na kontroverzu tužitelja, koji, ne prateći ono što je o krajinskim Srbima i njihovoj tvorevini rečeno u presudi vođi Milanu Martiću – da su pobunjeni Srbi izveli udružen zločinački pothvat, diskriminaciju i etničko čišćenje Hrvata – sada Hrvate optužuju za to isto. Svi će se usredotočiti i na dokazivanje međunarodno priznatog prava RH na akciju Oluja.

I Florence Hartmann će svjedočiti

Gotovinina obrana pozvat će za svjedoka primjerice i nekadašnju glasnogovornicu tužiteljstva Florence Hartmann, koja u svojoj knjizi tvrdi da je vodstvo lokalnih Srba samo organiziralo odlazak s okupiranih područja, te da “to svaki izbjegli Srbin može potvrditi”. Dokazivati i da su Srbi i oficiri JNA imali plan zauzimanja dijelova RH i njihova pripajanja Srbiji još u veljači 1990. Na tužiteljske teze oko brijunskih transkripata (Gotovina: svi će Srbi otići), odgovorit će se izjavom američkog veleposlanika Galbraitha Milanu Martiću da će “Srbi, ne prihvate li mirnu reintegraciju, otići i nikada se neće vratiti”.

Vjerojatno će u sudnici zanimljivo zvučiti i dokaz obrana – uhvaćeni telefonski razgovor između čelnika pobunjenika i voditelja izaslanstva na pregovorima u Ženevi Ilije Prijića u kojem se jasno kaže da se nikakvi mirovni planovi nikako ne smiju prihvatiti. U optužnici, inače piše da je hrvatsko izaslanstvo odbijalo mirovne pregovore.

Objasniti nelogičnosti
Činjenicu da nije bilo prekomjernog granatiranja može posvjedočiti i novinar NYT-a Roy Gutman. Tužitelji će morati i objasniti nelogičnost – ako u Podunavlju nije bilo Oluje, nego mirne reintegracije pod patronatom UN-a, kako to da je te krajeve svejedno napustilo 60 tisuća Srba, više od polovice stanovništva?

Akcija Oluja 5.8.1995.

Markačeva obrana koncentrirat će se i na dokazivanje legalnog konteksta koji su tužitelji “ispustili”, a kad i kako je nastala tzv. Krajina, kako su Srbi potpali pod utjecaj Miloševića i željeli isključivo Veliku Srbiju. Objašnjavat će kako je Hrvatska morala krenuti u akcije oslobađanja jer bi se dogodio ciparski sindrom i podjela države. Opovrgavat će i tvrdnje tužitelja da je Markač zapovijedao svim postrojbama Specijalne policije ili postrojbama HV-a... Navodit će kako Markača nitko nije obavijestio o zločinima, te da on nije imao ovlasti obavljanja istraga ili kažnjavanja počinitelja.

Čermakova obrana poriče postavke o zapovjednoj odgovornosti, nije imao nikakve ovlasti, efektivne kontrole, zapovjedne nad operativnim jedinicama HV-a, nije bio nadređen vojnoj, niti civilnoj policiji. Nije bio, kako to ističe tužitelj, ni predstavnik Vlade, nego ga je Tuđman postavio kao vojnog zapovjednika zbornog mjesta. Obrana će dokazivati da je tužiteljski “bastard” tvrdnja da je Čermak bio guverner, jer ga mi, naime, nemamo... Na kraju, s obzirom na to da i sami tužitelji tvrde kako je Čermak došao u Knin 6. kolovoza, time otpada dio optužnice o pomaganju, poticanju i pomoći dovršetku Oluje...

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije