Samo jedan korak dijeli naše društvo od idile suživota ravnopravnih i slobodnih naroda i građana. Treba se samo obračunati s ostacima nacionalističkih snaga, koje su izgubile uporište u narodu pa saveznike traže u reakcionarnom kleru ili u svijetu. Tako su govorili komunisti na svojim kongresima. Preživjeli "ostaci" danas se broje tisućama. To traži odlučnu akciju naprednjaka.
Suočeni s činjenicom narastanja "reakcionarnih snaga" nekadašnji predsjednici zemlje svih južnih Slavena, štovatelji lika druga Tita i Red Bull partizani, izvukli su svoje požutjele referate prilagođene našim novim nevoljama. Sad ne optužuju nacionaliste za spregu s vanjskim neprijateljima nego sami zazivaju "strane elemente" da pripomognu ukloniti "ostatke". Neprijatelji se namnožili na sve strane, a oni više ne upravljaju kazamatima i golim otocima da bi to bilo "naše" unutarnje pitanje.
Zato predsjednik SUBNOR-a Jure Galić piše Europskoj uniji i traži da se uklone imena "zločinaca iz Drugog svjetskog rata, recimo Mile Budaka, Draže Mihailovića i Franje Tuđmana". Ne samo to, on traži uklanjanje spomena na bleiburške žrtve. Zna on da bi Tuđman zbog nečega trebao biti zločinac pa ga je svrstao u zločince Drugog svjetskog rata u kojem su obojica bili na istoj strani. Razumljivo je biti protiv afirmacije zločinaca, ali zašto mu smetaju žrtve zločina? Iako ostario, Jure bi mogao dati svoj doprinos sretnijoj budućnosti ove zemlje i ljudi.
Mogao bi, recimo, ostatak života provesti u Ulici bleiburškuh žrtava br. 1. Tako bi, čekajući sud Gospodnji, afirmirao ono za što se inače zalaže: zločin treba kazniti, a žrtve su zaslužile istinu.
