američke e-priče

Uloga fenomena Big Data u Obaminoj pobjedi 2012.

Big Data,Slaven Letica
Foto: Nicolas Belmonte
1/7
13.11.2014.
u 15:39

Na Googleu 
sam pronašao 
čak 6,580.000 dokumenata 
s izrazom Big Data, četiri puta više od onih u kojima se spominje Djevica Marija (1,500.000) i, ipak nešto popularniji, ali ne zadugo, Isus Krist koji se spominje 
u 10,700.000 dokumenata, 
piše Slaven Letica

Prilično dugo, preciznije pune dvije i pol godine, vrebao sam pravu priliku da iz prve ruke, od istinskih znalaca, a ne sumeštrica, ponešto čujem, a po mogućnosti i naučim, o sintagmi, konceptu i fenomenu “Big Data”, izrazu koji je IBM u Hrvatskoj preveo doslovce: “veliki podaci”.

Prilika mi se ukazala kad me je sin Bartol prijavio kao sudionika jednodnevnog foruma ili “divana” (te pojmove koristim jer je postojala interakcija između predavača i nas običnih smrtnika) na temu “Big Data in Action for Development”, što bi se moglo prevesti kao “Divovski/gigantski podaci (to je moja kovanica za ono što IBM naziva “veliki podaci”) u službi razvoja” u Svjetskoj banci ovdje u Washingtonu.

Big Data ili “divovski/gigantski podaci” izraz je koji se u stručnoj javnosti, politici, medijima, a u posljednje doba i u svakodnevnom govoru, uz kavu, tako često koristi da je sasvim zasjenio mnoge do jučer slavne izraze koje hrvatski političari i stručnjaci još koriste kao, navodno, vrlo važne. Tipa: autsorsing (outsourcing), fiskalizacija (fiscalisation) i monetizacija (monetisation). U trenutku kad završavam ovaj rukopis, u utorak 29. listopada 2014. na Googleu sam pronašao čak 6,580.000 dokumenata s izrazom “divovski podaci” (Big Data), četiri puta više od onih u kojima se spominje Djevica Marija (1,500.000) i, trenutačno, ali ne zadugo, ipak nešto popularniji Isus Krist koji se spominje u 10,700.000 dokumenata. Onako usput, o Cristianu Ronaldu ima čak 86,.800.000 dokumenata, jedanaest puta više nego o Spasitelju, da ne spominjem “zaštitara” raja, Svetoga Petra koji je, nažalost, postao digitalna sirotinja i “klošar”, jer se spominje u samo 2,640.000 dokumenata.

Republikanci su nakon izbora priznali da Obama i Romney u virtualnoj stvarnosti i nisu sudjelovali u istoj utrci jer je Obamin tim koristio više od 16 milijuna e-mail adresa, a Romneyev manje od tri milijuna

Začudo, iako su višestruko popularniji od svih svetih, blaženih i njihovih “šefova”, najveći svjetski sportaši još vjeruju u dragoga Boga i Njemu se zahvaljuju za svaki uspješni pogodak i pobjedu. Moje zanimanje za tematiku i fenomen “divovskih podataka” (tako ću pojam Big Data “krstiti” u daljem tekstu) javilo se prije nešto više od dvije i pol godine kad se u američkim medijima i javnosti općenito, u jeku tadašnje američke predizborne predsjedničke kampanje, počelo naveliko govoriti da je Barack Obama svoj drugi mandat osvojio uspješnim korištenjem “divovskih podataka”. Korištenje tih za mene u to doba – javno to priznanjem, a nitko me na to ne sili – sasvim misterioznih podataka omogućilo je Baracku Obami stjecanje oko 33 milijuna prijatelja na Facebooku (trenutačno ih ima više od 44 milijuna), 30,5 milijuna sljedbenika na Cvrkutu (Twitteru; danas ih ima 48,6 milijuna), “stjecanje” više od milijardu dolara donacija, većinom onih od 5 do 100 dolara (Obama je ukupno “skucao” 1,123.000.000 dolara, polovicu od toga uz pomoć interneta i društvenih mreža; Romney je također “namakao” više od milijarde: 1,019.000.000) i – čistu izbornu pobjedu.

Digitalni urođenici iz Pećine

Za nas političke kibice i sociologe politike (i medicine), ta je njegova pobjeda posebno važna, a mogla bi biti važna čak i za analitičare “vaših” predsjedničkih izbora: zbog toga što je Amerika u prvoj polovici njegova mandata doživjela Veliku recesiju, a u drugom nagli porast javnoga i vanjskoga dug (sve se to događalo i u prvom mandatu dr. Ive Josipovića), pa su mnogi vjerovali kako će “mali podaci” i jednostavna statistika – podaci o padu BDP-a, porastu duga, broju poginulih Amerikanaca u ratovima i pokazatelji o katastrofalnim posljedicama uragana Katarina – Obamu spriječiti u pohodu na drugi mandat. Mediji uvijek skloni bizarnostima, senzacionalističkom traganju za živopisnim likovima i čudačkim zgodama, oduševljeno su prenosili priče o Obaminim “digitalnim urođenicima” koji žive u digitalnoj “Pećini” (The Cave: tako su novinari nazvali sobu bez prozora u kojoj su ordinirali Obamini nerdovi i geekovi) u Chicagu.

Momčad njegovih digitalnih urođenika činili su, barem bi tako većina hrvatskih političara zaključila, čudaci: mrežni i mudrofonski (to je moj izraz za smartphones) ovisnici, ljubitelji “legača”, obožavatelji bajkovitih filmova tipa Gospodar prstenova i Ratova zvijezda, osamljenici, ekscentrici, vegani, vegetarijanci, poneki mesožder, votkopije i pivopije i, prije i nakon svega, “slasheri”: ljudi koji istodobno imaju više profesija, zanimanja, hobija i zanimacija. Na čelu “tehničkog tima” od oko 100 prividnih informatičkih i matematičkih čudaka i čarobnjaka nalazio se je danas 36-godišnjak Harper Reed koji je prije Obamina poziva u pomoć u korištenju i čarobiranju s “divovskim podacima” bio na čelu korporacije “Mjesečeva tehnologija” (Lunar Technology Corp).

Foto: ''

Već na prvi pogled vidljivo je da se radi o doista neobičnom svatu. Taj dojam osnažit će neki podaci o njemu. Rođen je u gradiću Greeleyu u saveznoj državi Colorado u kojem živi nešto manje od 100.000 duša. Odrastao je u bitničkoj i rokerskoj obitelji, u kući bez televizije, ali s računalima, kompjutorskim igrama i – mnoštvom knjiga kojih je opsesivni čitač. Bio je studentski predsjednik, a diplomirao je filozofiju i kompjutorske znanosti (kod nas bi to bila “informatika”). Nosi rinčice i tijekom cijele kampanje nije s profila na Facebooku uklonio vlastitu fotografiju na kojoj gol “k’o od majke rođen” leži u kadi pijući pivo.

Za sebe, sasvim neskromno, tvrdi da je “prilično zgodan” i “jedan od naj-guba frajera ikad rođenih”. Ima dalijevske brkove, crvenu kosu i frizuru nadahnutu otkačenom frizurom “životinjskog detektiva” Acea Venture (kojeg glumi Jim Carrey) i nekih pankera i rokera. Prvi je kompjutorski program, hvale ga, napisao u sedmoj godini, a kao osnovnoškolac je prvi put pročitao knjigu Stevena Levyja “Hakeri” (Hackers). Ni ostali pripadnici Obamina plemena gospodara divovskih podataka i bespuća virtualne i digitalne stvarnosti, “digitalnih gurua” kako su zvani, koji su dvije godine proveli u čikaškoj “Pećini” (The Cave), nisu se odveć razlikovali od Reeda: ni po godinama, ni po ukazanju (imidžu), ni po hobijima, ni po znanjima.

Čak i glavni šef Obamine kampanje “starac” Jim Messina (rođen je 1969.) nije se previše razlikovao od svojih digitalnih urođenika koji su “razbijali” ili “drobili” divovske podatke u “čestice” koje su im služile za precizno definiranje strategije izravnog obraćanja biračima i simpatizerima (moja je žena na e-mail listi Michelle i Baracka od 2008.), oglašavanje, skupljanje novca, slanje personaliziranih e-mailova (usput: tu sam tehniku i sam koristio u parlamentarnoj i predsjedničkoj kampanji) i dobivanje javne potpore slavnih i, što je još važnije, bogatih osoba.

U zanatu korištenja digitalne i virtualne stvarnosti poduku je dobivao od najboljih u svojim područjima: Steve Jobs, Marc Benioff, Steven Spielberg, Eric Schmidt, Anna Wintour i od svih “digitalnih urođenika” iz “Pećine”.

Potraga za donatorima

Obama je uz pomoć NJIH 2012. superiorno pobijedio i u digitalnom (virtualnom, “zvjezdanom” ili ratu “oblaka”) ratu.

Republikanci su, štoviše, nakon izbora priznali da Obama i Romney u virtualnoj stvarnosti i nisu trčali istu utrku jer je, primjerice, Obamin tim koristio više od 16 milijuna e-mail adresa, a Romneyev manje od tri milijuna.

Big Data je izraz koji se u javnosti, politici 
i medijima tako često koristi da je zasjenio outsourcing ili fiskalizaciju pa čak i monetizaciju...

A kako su se njegovi urođenici služili divovskim podacima ilustrirat ću tek jednom anegdotom: tragajući za osobama koje bi Obami donijele najviše novca na donatorskim objedima u ljeto 2012., njegovi su “digitalni urođenici” lako otkrili – praćenjem društvenih mreža i izraženim preferencijama njihovih sudionika – da su dvije slavne osobe koje bi najlakše navele potencijalne sudionike donatorske večere da odriješe kesu: glumac George Clooney na Zapadnoj obali (posebno privlačan ženama u dobi od 40 do 50 godina) i glumica Sarah Jessica Parker na Istočnoj obali. Upravo su oni bili glavni gosti-mamci na Obaminim donatorskim večerama: Clooney u Los Angelesu, Parker u New Yorku.

Nakon trijumfalne predsjedničke kampanje i pobjede na izborima 2012., Barack Obama dobio je osobni uvid u, doslovce, neograničene mogućnosti (dakako, i zastrašujuće prijetnje za privatnost svakog od nas) koje nudi mogućnost korištenja “divovskih podataka” u svakojake svrhe: obavještajne, znanstveno-istraživačke, obrazovne, poslovne, okolinsko-zaštitne, javnozdravstvene, kliničko-medicinske, sportske itd.

Svojim “digitalnim urođenicima” (Harper Reed se nakon izbora vratio svom ekscentričnom privatnom, obiteljskom i stručnom životu) Barack Obama odužio se već 29. ožujka 2012., kad je javnosti priopćio da je pokrenuo projekt “Inicijativa divovski podaci” (“Big Data Iniciative”) kojem je svrha ostvarenje općeg nacionalnog napretka u “skupljanju, pohranjivanju, čuvanju, upravljanju, analiziranju i korištenju divovskih/enormnih/bezbrojnih podataka”. Šest američkih saveznih ministarstava i agencija na samom je početku IDP-a u taj projekt uložilo 200 milijuna dolara, s nakanom da se taj iznos ubrzano povećava.

Nakon izbijanja “Skandala Snowden” i nakon što je ovdašnja i svjetska javnost saznala i spoznala kakve strašne rizike za potpuni gubitak privatnosti donosi razvoj suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije i iskorištavanje “divovskih podataka” (šok je izazvala potvrđena vijest da je Nacionalna sigurnosna agencija pratila i “skladištila” sve javne i privatne telefonske razgovore svih državnika-saveznika, pa i njemačke kancelarke Angele Merkel) u obavještajne i sigurnosne svrhe, sam je Barack Obama pokrenuo niz rasprava o temi “Divovski podaci i budućnost privatnosti”.

Orwel kao bajka za malu djecu

Koliko je svijest hrvatskih umnika udaljena od samog izraza, koncepta i fenomena divovskih podataka pokazuje i činjenica da na hrvatskom izdanju Wikipedije uopće nema te natuknice, dok, primjerice, postoji na “bosanskom” jeziku kao “velika količina podataka”. “Divovski podaci” (Big Data) se obično definiraju kao “skupni (generički) izraz za tako enormne količine podataka da je njima nemoguće upravljati – skupljati, skladištiti, pretraživati, istraživati, analizirati, vizualizirati (“grafički prikazivati”) – na temelju korištenja tradicionalnih aplikacija za korištenje podataka”.

Sada se vraćam na početak ove američke e-priče. Najstariji od trojice digitalnih gurua koje sam izdvojio kao najkompetentnije na “divanu” u Svjetskoj banci, autor je knjige “Drobljenje/mljevenje podataka” (Data Crush). Ime mu je Christopher Surdak, a tijekom zanimljivog izlaganja o odnosu uspješnog biznisa i “divovskih podataka” iznio je niz zanimljivih usporedbi kojima je želio bar donekle ilustrirati “informacijsku i komunikacijsku džunglu” u kojoj živi i u kojoj mora preživjeti današnji čovjek.

Već ovog časa, tvrdi Chris, u virtualnoj digitalnoj stvarnosti ima neusporedivo više podataka izraženih u bajtovima (10 na 30-u ili, brojkama, 1,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000) nego što ima zrnaca pijeska na zemaljskoj površini i pod morima i oceanima: 10 na 19-u ili “samo” 10,000,000,000,000,000,000.

Foto: Nicolas Belmonte

Obama je dobio osobni uvid u neograničene mogućnosti koje nudi korištenje “divovskih podataka”

Te iste 2012. broj ljudi koji su imali mobitel bio je veći od broja ljudi koji su imali četkicu za zube. Istodobno, 1,.1 milijarda korisnika interneta provela je 10 milijardi minuta na društvenim mrežama (7,7 milijardi na Facebooku) te je za taj posao ili zabavu potrošila 450 milijardi dolara vrijedno radno vrijeme, izračunato prema vrijednosti minimalne nadnice od 7,25 dolara po satu. Na “Cvrkutu” (Twitteru) objavljuje se već danas oko pola milijarde “cvrkuta” (tweetova) dnevno, na Instagramu 50 milijuna fotografija i slika dnevno. Prihod od skidanja digitalne glazbe se već pet godina povećava za 7% godišnje, a za isti postotak pada prihod od prodaje fizičkih nosača zvuka. Slični su trendovi i na području tiskanog i e-novinstva, tiskanih i e-knjiga, pa i stvarnih i e-predavanja na sveučilištima. Nabrajanje podataka iz “digitalne prašume” proteže se unedogled. Za znanstveno-tehnološke utopiste i radikalne optimiste ti su podaci znakovi i simptomi egzistencijalnog puta u raj sveopće prozirnosti i providnosti u kojem će svaki “tukac” moći znati kao i velmoža, učenjak, bogataš. Za one krajnje skeptike to je put u pakao iščeznuća intime i privatnosti, scenarij za koji Orwelova “1984” djeluje kao bajka za malu djecu.

Za Surdaka – koji novac zarađuje od konzultantskog posla o “divovskim podacima” za velike i profitabilne tvrtke – digitalna prašuma znači šansu, jer pruža šansu za novi oblik poduzetničke i tržišne borbe za opstanak. Preživjet će samo oni tržišni igrači koji mogu ovladati vještinom i umjetnošću iskorištavanja “divovskih podataka”. Ostali će biti pojedeni i nestat će.

“Tehnologija nema moral”, kaže Chris; ona je “moralno agnostična”. Biti protiv “divovskih podataka” zbog toga što vam objektivno ugrožavaju privatnost, kaže, isto je kao i biti protiv električne struje zbog toga što s vremena na vrijeme struja nekog ubije.

Ubrzani razvoj raznoraznih aplikacija, primjerice prepoznavanja i “čitanja” ljudskih lica, ali i upotreba drugih divovskih podataka, tvrdi Chris već danas omogućuju internetskoj prodaji, primjerice Amazonu, da bez narudžbe “istraženom kupcu” (kojeg je lako upoznati analizom njegovih profila i komunikacija) pošalju željenu knjigu, sigurni da će je kupac platiti i biti zahvalan na “ljubaznosti”.

O temi vizualizacije “divovskih podataka” – predočavanju različitih podataka, prirodnih, biomedicinskih i društvenih fenomena i procesa – govorio je “sanjar podataka” (tako se javno predstavlja i tako se naziva njegova mrežna stranica). Pretvaranje različitih vrsta statističkih i inih podataka u vizualne izraze do pojave “divovskih podataka” i digitalne revolucije bila je standardizirana vještina izrade grafikona i grafičkih prikaza. Danas to postaje područje interdisciplinarne suradnje i primijenjene, pa i prave umjetnosti, za koju će, u skoroj budućnosti, glasoviti meandri Julija Knifera izgledati kao rudimentarni oblici te nove vizualne umjetnosti. Nadam se da sam makar u naznakama uspio pokazati da su “divovski podaci” jedna od najvećih znanstvenih, umjetničkih, državničkih, političkih, nacionalno-sigurnosnih i poslovnih preokupacija suvremenog, dakako razvijenog, svijeta, Amerike prije svega. Onaj tko razumije i zna koristiti “divovske podatke” na neki je način gospodar budućnosti.

Lijepa Naša, nažalost, živi u dalekoj prošlosti, čak i onda kad izgleda da se bavi sadašnjošću i budućnošću.

Bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta koji je kratki mandat posvetio prijetnjama o isušivanju močvara zasigurno nikad nije ni čuo za pojam “divovskih podataka”. Novi je ministar za njega, siguran sam, čuo, ali pritisnut brigama kako isplatiti plaće za sljedeći mjesec u svom i našem tužnom resoru, zasigurno ne može pokrenuti projekt “Divovski podaci u Hrvatskoj”.

>>Hrvatski istraživači još nemaju svoj model izbornih prognoza

>>Srljaju li Europa (i Hrvatska) prema ekonomskom suicidu?

>>Letica: Mesić nije ništa učinio za branitelje, ali sada je i on dolijao

Komentara 4

AU
autoritet
18:08 13.11.2014.

E pa ovaj bi članak rado pročitao al ne mogu dati ni "boda" novinama u kojima piše Milena Zajović i Branimir Pofuk i sl. Kukuriku klika.

AA
Aartur
09:48 16.11.2014.

Konfuzan i nekoherentan članak, bez glave i repa

SA
sarma22
21:16 13.11.2014.

dobar clanak

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije