Hrvatska je godinama devastirana, pljačkana za privatne interese, to je svakome jasno. I krivnja je na mnogim stranama. Jedan od glavnih krivaca jest sustav koji je to dopuštao, i još uvijek dopušta. A unutar sustava, jedan od glavnih krivaca svakako su sigurnosne, obavještajne, tajne službe, kako god ih želimo nazvati. Te su službe, po svojoj definiciji, po zakonskim ovlaštenjima, prve trebale na udar uzeti sve koji su radili protiv zakona, koji su na veliko pljačkali državnu imovinu, proračun, varali državu, na kraju varali narod, sve nas.
Službe su trebale što više takvih postupaka detektirati, otkriti, spriječiti, preduhitriti, na njih upozoriti, kako bi sustav to na vrijeme sankcionirao. Umjesto da su sigurnosne službe štitile, one su svojim nečinjenjem zapravo bitno ugrozile našu nacionalnu sigurnost.Ali ne, umjesto da se bave svojim poslom, svaka čast pojedincima profesionalcima, službe su godinama služile i još uvijek služe politici, političarima, klanovima, služe za političke obračune, namještaljke, medijske rekete, ucjene, za privatne biznise, za uhljebljivanje svih i svakoga.
Zato je i na prvi pogled dobro zazvučala inicijativa predsjednika Ive Josipovića koji bi sada sazvao Vijeće za nacionalnu sigurnost, i to na temu zapošljavanja u sigurnosnim službama. A sve nakon već spomenute hajke koja se dignula zbog jednog navodno sumnjivog nezakonitog slučaja, a gdje je u pozadini obračun s HDZ-om i Tomislavom Karamarkom. Naravno, sve treba istražiti, pa i to je li Karamarko kriv ili nije. Ali nevjerojatno je nešto drugo. I tu pada u vodu sva Josipovićeva objektivnost. Zašto? Evo samo nekoliko pitanja na koje bismo trebali imati konkretne odgovore!
Prvo, je li točno da je Josipović već više od četiri godine šef države? Je li točno da je po Ustavu sunadležan za rad i funkcioniranje sigurnosnih službi? Je li točno da je u svoj tim odmah u izbornoj noći preuzeo savjetnike Stjepana Mesića, u prvome redu Sašu Perkovića i Sinišu Tatalovića? Ako je sve to točno, a valjda jest, kako je moguće da tek nakon četiri godine Josipović postavlja pitanje zapošljavanja u sigurnosnim službama? Ili, da idemo dalje. Je li točno da su za Mesićeva i Josipovićeva mandata u sigurnosnim službama zapošljavane intimno bliske osobe te djeca pojedinih predsjednikovih savjetnika? O tome bruje novinarski izvori, i zna se točno o kome je riječ.
Je li moguće da o tome nikad ništa nije čuo ni saznao Saša Perković, dugovjeki Mesićev i Josipovićev savjetnik za nacionalnu sigurnost? Je li moguće da o tome nikad ništa nije znao Mesić, a danas o tome ništa ne zna Josipović? Teško je povjerovati da za to ne znaju ni bivši ni sadašnji predsjednik.
Stoga se postavlja opravdano pitanje, zašto je Josipović šutio više od četiri godine? Zašto nije radio svoj posao? Nije li njegova inicijativa samo još jedna zloporaba položaja i ovlasti, dnevnopolitički obračun preko leđa sigurnosnih službi? Ili, ako ga u tome smjeru vodi njegov savjetnik Perković, zar naš šef države ne vidi da ga savjetnik loše, pogrešno savjetuje? Ili možda ipak Josipović na sve to pristaje? Kakva je Josipovićeva pozicija, moglo se zaključiti i iz njegova subotnjeg istupa pred novinarima.
On bi pisao knjigu o najnovijoj odluci Vrhovnog suda u slučaju Zdravka Mustača, njemu je čudna odluka i u slučaju Josipa Perkovića. Ali ni jedne riječi o žrtvama, gdje je obitelj Đureković? Ili je to ta njegova nova pravednost koja isključuje žrtve druge strane? Upravo na ovim primjerima pada sva Josipovićeva vjerodostojnost. Izvana njegovana retorika, njegovan izgled, a iza zavjese ništa novoga, nikakva nova pravednost, nikakvi rezultati, samo borba za očuvanje privilegija i pozicija. I obračuni sa svima koji se tome suprotstave, koji drukčije misle.
Kako se izbori bliže, toga će biti sve više, jer naš šef države postaje sve nervozniji. Šteta, opet godine koje su pojeli skakavci.
Kolika, kakva je tvoja uloga pravedniče?? Priličan obol si joj dao, pljačke nisi i ne želiš vidjeti, jer partija iz koje dolaziš i od koje očekuješ potporu ne smije se nadzirati, vaši lopovi nisu lopovi, u kojoj su oni kategoriji? Mesić je pljuvao gdje god je stigao, ti žmiriš nad hrvatskom sirotinjom i nesrećom, Ti si otišao i korak dalje, razoružao zemlju i ostavio je potpuno bez nadzora! Bolje zašuti i nestani! Kažeš sustav dopuštao i dopušta, o čemu si zborio kad si tražio glasove prošli put, o čemu zboriš danas i što spremaš uskoro?? Jesi li i ti izgubio pet godina, pet godina uzaludnih otišlo, a zemlju si stropoštao u smeće. Ja bih se sramio biti predsjednikom takve zemlje! Teško ćeš uhvatiti novog mandata, trivijalci jedni, nesposobnjakovići i neznalice. Dobro bi bilo razmisliti o mogućem azilu i gdje ćete ga ostvariti i moći dobiti, jer dođe li poštena vlast u Hrvatskoj, biti će za tebe neugodno, a za zločinačku partiju također!