Umro je Fidel Castro, objavio je jučer njegov brat Raul. Smrću Fidela Castra u 91. godini svijet je napustio posljednji iz plejade revolucionara i svjetskih lidera koji su oblikovali globalnu političku scenu 20. stoljeća.
Kubanci su se probudili jučer (poslijepodne po srednjoeuropskom vremenu) i tek tada se počela širiti vijest da je umro Castro. Većina ljudi koja je propustila televizijsko obraćanje Raula Castra zaspala je a da nije bila svjesna da je umro njihov dugogodišnji vođa jer većina kućanstava nema internet. Vijest se stoga proširila nakon pojave prvih tiskovina i vijesti na TV-u.
U Havani su se ljudi spontano počeli okupljati na Trgu revolucije gdje oplakuju voljenog Castra.
Iako osam godina nije bio prisutan u javnosti niti aktivan u politici, Castro je jedna od kultnih ličnosti političke scene prema kojoj nitko nije bio ravnodušan. Mrzili ga ili poštovali, svejedno, svatko je o njemu imao stav. Nedvojbeno, Castro bio je stvarni revolucionar, a ne salonski komunist. Drugo je pitanje koliko su njegovi revolucionarni planovi i želja za boljim sutra uspjeli. Srušio je Batistinu okrutnu diktaturu za koje je Kuba bila poligon korupcije i pljačke.
Kubanci u knjizi žalosti jamče da će ostati vjerni Comandanteu
Otok na kojemu je cvao kriminal, kocka i prostitucija, otok s kojega su i američki industrijalci i mafijaši i članovi Batistina režima u kovčezima izvlačili novac u švicarske banke dok je kubanski narod grcao u bijedi. Castro i njegov režim to su promijenili, ali su i podigli razinu pismenosti Kubanaca s dvadesetak na više od 95 posto.
Fidelov režim je i relativno industrijalizirao Kubu stvorivši gospodarstvo koje nije više ovisilo isključivo o primitivnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali i izgradio danas jedan od najboljih sustava zdravstva u svijetu, i to u zemlji u kojoj je do revolucije bilo samo nekoliko tisuća liječnika opće prakse i nekolicina specijalista. S druge strane, isti taj Fidelov režim karakteriziralo je i veliko gušenje osobnih sloboda i diktatura koju su tisuće Kubanaca platile glavom, deseci tisuća bijegom s otoka, dok je ostalo stanovništvo živjelo u velikoj bijedi.
Devet dana žalosti
Vijest o smrti je zavila zemlju u crno, proglašeno je devet dana žalosti, a knjige žalosti otvaraju se u svim kubanskim gradovima gdje će 28.11. i 29.11. svi koji se u njih potpišu obvezati da će ostati vjerni Fidelovom konceptu revolucije. Šest kubanskih nacionalnih TV kanala prenosilo je jučer isti program tijekom kojeg su mnogi predsjednici iskazali žalovanje. Svi su se složili u jednome - umro je veliki sanjar i borac.
Novinarka portala Vecernji.hr u Havani
- Moramo slijediti njegov primjer, moramo ići njegovim stopama - rekao je predsjednik El Salvadora Sanchez Ceren.
Evo Morales, predsjednik Bolivije, rekao je kako se Castro borio za solidarnost i slobodu svih naroda svijeta. istaknuo je kako je dogovor s Castrom bio da se u Boliviju pošalju liječnici koji će operirati 100 tisuća ljudi, no kubanski liječnici operirali su njih čak 700 tisuća i to besplatno.
- I mi u Boliviji se moramo boriti za ujedinjenost i očuvanje prirodnih resursa rekao je Morales.
U trenucima dok pišem ovaj tekst oko 12 sati po lokalnom vremenu (16 po hrvatskom) tijelo preminulog Fidela Castra je kremirano, a njegov pepeo bit će postavljen na glasovitom trgu revolucije u Havani gdje će mu 28. i 29. studenog mnogi Kubanci i turisti koji se ovdje zateknu moći iskazati čast.
Nakon toga njegov pepeo ide na četverodnevni put kroz kubanske gradove do Santiago de Cuba, grada u kojem će 2. prosinca biti pokopan na groblju Santa Ifigenija, u blizini groba nacionalnog heroja Castrova politička učitelja, u kojem je cijeli život tražio inspiraciju, Josea Martija.
Trg Revolucije je u subotu bio poprilično miran, na njemu smo zatekli tek šačicu turista i nekoliko vozača taksija.
- Ovo je šok za sve nas, njegov odlazak će Kubanci itekako osjetiti. Nastavit ćemo štovati njegovu ideologiju revolucije, to je ono što mi možemo napraviti da mu se zahvalimo i iskažemo svoje poštovanje - rekao nam je Liber, vozač taksija kojeg smo zatekli na gotovo praznom trgu u Havani.
- Danas je dan velike tuge za sve nas, oči su nam pune suza, ali moramo nastaviti raditi jer od ovoga živimo - rekao nam je drugi taksist koji krije svoje lice iza tamnih sunčanih naočala.
Trg Revolucije trebali su 2. prosinca ispuniti mnogi štovatelji revolucije na proslavi 60. obljetnice, no vijest o smrti Fidela Castra ‘spustila’ je kubansku zastavu na pola koplja i umjesto proslave na trgu će se ove godine žalovati.
Nema izvoza revolucije
No Kuba više nije ona zemlja kakvom je godinama vladao Castro stariji. Kubansko vodstvo s mlađim Fidelovim bratom na čelu danas više i ne pomišlja na “izvoz revolucije”, ni na izvoz zdravstvene revolucije, kao što ne razmišlja ni o svrstavanju na jednu ili drugu stranu u trenutku dok se rasplamsava novi hladni rat.
Danas je glavna briga Havane na koji način gospodarski održati glavu iznad vode. Kuba se stidljivo počela okretati prema drukčijem modelu gospodarstva. Još uvijek je planska privreda primarna, no sve je više obiteljskih restorana, počeli su s radom i taksisti obrtnici. Sukladno svemu tome, počele su divljati i cijene. Sve je to još uvijek daleko od slobodne privrede, no smjer u kojemu Kuba ide prilično je jasan.
A zamislimo treću opciju. Umjesto prethodnog diktatora Batiste nekog normalnog državnika koji bi od Kube napravil barem prosječno razvijenu zemlju. Ono kaj bi moglo uslijedit na Kubi pravi je upitnik. Zemlju nakon diktatorskog režima mora pokrenut sposobna i stručna vlada s dugoročnom vizijom. Postoji li takva e to je već malo veći problem.