Sreća i veselje u dvorištu svećenika Josipa, koji je spasio kujicu Lili iz šume, nisu potrajali.
Jedno jutro svećenik ju je pronašao ispred vrata kuće, bila je već potpuno hladna. Veliku tugu zbog gubitka kujice koja je postala dio njegova života zamijenila je još veća briga. Una, Tara, Bela i Hachy nemaju još ni dva mjeseca, a već su ostali sami. Nemaju mame koja će ih braniti, koja će ih hrabriti kad im treba hrabrosti, koja će ih voljeti onako kako to samo mama zna. Pozvao je stoga sve zaštitnike životinja, sve koji mu mogu pomoći da malena bića što prije nađu topli dom i ruke koje će ih tješiti.
Iako je tajnu uginuća Lili ponijela sa sobom, a uginula je pod sumnjivim okolnostima, iako nije stigla dugo živjeti životom sretnog psa, sasvim je sigurno da je odigrala važnu ulogu u životu svećenika Josipa. Pomogla mu je da se riješi straha od pasa, straha s kojim je živio sve dok nije pronašao nju. I ostavila je neizbrisiv trag koji nikad neće nestati, a tugu će zamijeniti samo lijepa sjećanja.
U udomljavanju štenadi svećeniku Josipu pomaže Katarina Perković Purgar, možete je nazvati na mobitel 098/760-594.
<<bojao-sam-se-pasa-ali-lili-nisam-mogao-ostaviti-u-sumi
Preslatki su. Nadam se da će naći dom.