Težak miris paljevine, sanitetska vozila, uznemireni članovi obitelji koji jednog po jednog odvode svoje stare i nemoćne, oproštaj u suzama, novinarske ekipe... slike su to iz dvorišta “Zelene oaze”, obiteljskog doma u Andraševcu pokraj Oroslavja, dan nakon nezapamćene tragedije u kojoj je živote u razornom požaru izgubilo šestero ljudi. Dom je naprasno prestao s radom, a tijela svih stradalih prevezena su u Zavod za sudsku medicinu na Šalati gdje se obavlja obdukcija. Karbonizirana su do neprepoznatljivosti, pa se službeno stradali do potvrđivanja identiteta vode kao NN. No, kako doznajemo, u objektu su bili smješteni Danica Kovačić (1936.) iz Klenovnika, Ivka Špoljarić (1930.) iz Klanjca, Božidar Bertol (1951.) iz Krušljeva Sela, Jelena Bogović (1916.) iz Krapine, Božena Lovrenčić (1935.) iz Začretja i Darinka Bekina (1938.) iz Gornje Stubice.
Ostali korisnici ne znaju za mrtve
Većina od preostalih, srećom neozlijeđenih, 40 korisnika svoj novi, vjerojatno privremeni, dom pronašla je u državnom Domu za odrasle osobe Lobor-grad, a “Zelena oaza” tijekom jučerašnjeg dana ostala je sablasno prazna. Manji drveni objekt izgorio je do temelja, a u zgradi u neposrednoj blizini, koja je samo zahvaljujući hitroj reakciji vatrogasaca sačuvana od plamena koji je već lomio prozore, zatječemo njegovateljicu Mariju Landripet u suzama.
VIDEO U požaru u staračkom domu smrtno stradalo šestero ljudi
– Strašna tragedija. Jedina je sreća u nesreći što je većina naših korisnika za vrijeme požara spavala. Kasnije su vidjeli vatrogasce i policiju, ali ne znaju da je bilo mrtvih – otkriva njegovateljica.
Sada je pristigla pakirati svoje štićenike, pomoći s papirologijom, odgovoriti na brojna pitanja članova obitelji. No mnoga pitanja i jučer su ostala bez odgovora. Očevid na zgarištu je završen, no uzrok još nije poznat pa se spekulira o električnoj grijalici. Tijekom razgovora s njegovateljicom, nije teško uočiti da i u glavnom objektu, koji je također prekriven drveninom kao i izgorjeli objekt, nema centralnog grijanja pa su korisnici i osoblje “osuđeni” na grijalice. Kobnog dana, Marija Landripet nije bila u smjeni ali dojurila je nakon telefonskog poziva oko pola šest ujutro.
– Za stradale je, nažalost, bilo prekasno. U smjeni je tog jutra bila iskusna kolegica koja ima staža kao svi mi zajedno. To se jednostavno moglo dogoditi svakome od nas – kaže Marija, dodajući da su se o 26 korisnika u ovom krilu “Zelene oaze” tijekom dana brinule dvije njegovateljice, dok je noću uvijek bila angažirana jedna, koja ne spava nego bdije nad korisnicima. No u kobnom trenutku šestero nepokretnih ipak je bilo potpuno samo.
VIDEO Vatrogasac o požaru u domu za stare i nemoćne
– Razgovarala sam s tom kolegicom koja je bila u smjeni, kaže da obavljala njegu u glavnoj zgradi i naravno nije mogla biti na dva mjesta u isto vrijeme. Požar je vidjela kroz prozor tek kada se razbuktao – priča Marija Landripet koju pitamo kakav je bio odnos gazdarice Gabrijele Čičković prema poslu.
– Odličan, profesionalan. Pa ja sam svog oca dovela u ovaj dom, onda vam to sve govori, i on je jedan od onih koje smo jutros pakirali i poslali u Lobor. Ako je točno da ova zgrada nije imala dozvolu, ja za to nisam znala – kaže, dodajući da se čula s gazdaricom i da je jako potresena.
Je li to uistinu tako, nismo uspjeli doznati jer su nas u kilometar udaljenoj glavnoj zgradi “Zelene oaze” dočekala čvrsto zatvorena vrata i mlađa ženska osoba koja je grubo tjerala novinare, prijeteći policijom.
– Prema savjetu odvjetnika Gabrijela neće davati izjave – rekla je.
Kako doznajemo, riječ je o jednoj od dvije kćeri Gabrijelina supruga Slavka iz prvog braka. U razgovoru sa susjedima doznajemo da je riječ o velikoj i skladnoj obitelji: Slavko uz dvije kćeri ima i sina, Gabrijela ima dvojicu sinova, dok zajedničke djece u braku koji je sklopljen prije desetak godina nemaju.
VIDEO Premijer obišao mjesto tragedije
– Krasni su to ljudi, nemam kaj reći. Ostavljaju mi kruh za pajceke, a kaj će sada biti s njima, ne znam – kaže susjeda Ljubica Posavec.
Bili su oprani i čisti, nikada gladni
U “Zelenu oazu” pristizali su, posljednji put, još neki članovi obitelji dojučerašnjih korisnika. Uznemireni su, ali ne mogu reći ni riječ protiv vlasnika doma. – Naši stari uvijek su bili oprani i čisti, nikad gladni – govore.
Nailazi i Stjepan Sinković, Zagrepčanin koji je u požaru izgubio tetu Jelenu Bogović. Došao je po tetine dokumente kako bi, u dogovoru sa svećenikom iz župe u zagrebačkom naselju Špansko, gdje je teta nekoć stanovala, mogao organizirati ukop. Unatoč tragediji, inzistira na tome da su uvjeti u domu bili dobri.
– Taj posao ne može raditi netko tko ga ne voli. Te žene su se ubijale oko naših najmilijih. Teta mi je u ovom domu bila od svibnja 2017. godine. Veliki je katolik i često je molila krunicu, ali kada se jače razboljela znala je noću moliti na glas i vikati i tada su me vlasnici pitali bismo li tetu prebacili u taj manji, drveni objekt pokraj glavne zgrade. Tamo su bili smješteni teško dementni i nepokretni ljudi i nikome ne bi smetalo da tamo viče. Ja nisam imao ništa protiv. Dogodilo se najgore, ali šefica nije požar napravila namjerno. Ništa im ne zamjeram – govori Stjepan Sinković.
No policija i državno odvjetništvo posve sigurno neće biti tako blagonakloni prema Gabrijeli Čičković. Gazdarica “Zelene oaze” tek treba pojasniti je li poslovala po zakonu i tko je donio odluku o grijanju drvenih objekata električnim grijalicama, što je u smrt odvelo šestero teško bolesnih i bespomoćnih ljudi.
Sve najljepše o vlasnici koja je debelo kršila zakon. To može samo u Hrvatskoj. Inspektori pajceka Mikulića su očito spavali svoj debeli zimski san. No, možda ih probude ovi kao ovaj dečko u Splitu. Nema druge...