Kad je Vlada u studenome odgovorila na zastupničko pitanje Gorana Aleksića o arbitražnom sporu Unicredita zbog “švicaraca”, pokrenutom u Washingtonu temeljem ugovora Hrvatske s Austrijom o zaštiti i poticanju ulaganja, rečeno je kako će konačnu ocjenu usklađenosti tog ugovora s pravom EU dati Sud EU u predmetu Achmea (C-284/16), i to obvezujuće za sve članice EU, pa i Hrvatsku.
Jučer je Sud EU presudio. Kad smo Aleksiću poslali odluku, ushićeno je uzvratio: – Izuzetno sam zadovoljan i moram reći da obožavam Sud EU. Od samoga početka arbitražnoga spora u Washingtonu i ja, i moji stručni suradnici iz stranke Snaga te iz Udruge Franak tvrdili smo da bilateralni ugovor na temelju kojeg je Unicredit pokrenuo arbitražu nije u skladu s EU pravom pa zbog toga RH u toj arbitraži ne smije sudjelovati uz prigovor nenadležnosti ICSID-a. Evo, Sud EU još jednom potvrđuje da je ono što govorimo istina, kao što je već utvrdio i za slučaj franak u presudi C-186/16 – kaže Aleksić.
Slovačka spasila 22 mil. eura
I bivša Čehoslovačka je 1991. sklopila ugovor o poticanju i zaštiti ulaganja s Nizozemskom, tzv. BIT (196 ih je među članicama EU), koji je predvidio nadležnost arbitražnog suda. Slovačka je naslijedila BIT. Dvije godine nakon što je otvorila svoje tržište zdravstvenog osiguranja, 2006. je zabranila raspodjelu dobiti pa je društvo Achmea stoga pokrenulo arbitražni postupak. Arbitražni sud u Frankfurtu na Majni je 2012. utvrdio da je Slovačka povrijedila BIT i naložio da Achmei isplate naknadu štete od 22,1 milijun eura. Slovačka je potom na njemačkom sudu podnijela tužbu radi poništenja arbitražne odluke. Njemački Savezni vrhovni sud tada je pitao Sud EU je li arbitražna klauzula u skladu s pravom EU. Češka, Estonija, Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Latvija, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Europska komisija poslali su Sudu EU očitovanja u prilog slovačkoj argumentaciji, a Njemačka Francuska, Nizozemska, Austrija i Finska da je klauzula valjana. Sud EU obrazlaže kako je temeljem međunarodnog sporazuma pravo EU nadređeno nacionalnim pravima. Nacionalni sudovi mogu Sudu EU uputiti tzv. prethodno pitanje, dok arbitražni sud to nije ovlašten jer se ne smatra sudom jedne od država članica, premda može primjenjivati i tumačiti pravo EU.
Nadležni nacionalni i Sud EU
S obzirom na to da arbitražni sud ne može zajamčiti punu učinkovitost prava EU, arbitražna klauzula nije u skladu s pravom EU. U očitovanju Aleksiću, Vlada je napisala kako će, ovisno o odluci EU suda, ocijeniti kako će BIT-ove staviti izvan snage, čekajući zajedničko rješenje na razini EU ili jednostrano raskinuti ugovore. Što se arbitražnog postupka tiče, vezani su tajnošću.
Ajd, valjda je to jedna dobra vijest... Budući da smo po rastu BDP-a opet pali na začelje EU-a i da nema reformi, ovo je ipak naznaka nečeg dobrog. Samo da se naša vlada drži toga, a ne da sad krene kontra presude priznavati arbitražu... Mada, ničemu se ne bih čudio...