Netko si je prije nekoliko godina dao truda i analizirao propise, od Ustava, zakona, poslovnika i pravilnika do odluka u kojima se spominju dužnosti predsjednika. Došao je do zaključka da predsjednik ima čak 188 ovlasti! Raspisuje izbore za Sabor i saziva prvo zasjedanje, raspisuje referendum u skladu s Ustavom, povjerava mandat mandataru za sastavljanje Vlade, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda u inozemstvu, prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija, vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga, imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, na temelju odluke Hrvatskog sabora objavljuje rat i zaključuje mir, u skladu s Ustavom i zakonom surađuje s Vladom u usmjeravanju rada sigurnosnih službi, a za vrijeme trajanja ratnog stanja može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora...
To su, taksativno nabrojene, ovlasti koje ima predsjednik kojeg će građani birati 29. prosinca. O predsjedničkim se ovlastima u pretkampanji i na početku kampanje govorilo vrlo malo, tek tu i tamo netko bi usput prokomentirao bi li ih trebalo povećati ili čak i smanjiti. Predsjednički kandidati i njihovi savjetnici vjerojatno misle da vanjska politika i vojska nije nešto na čemu se dobivaju glasovi. Lukrativnije su druge teme na koje predsjednici zapravo nemaju izravnog utjecaja. – Jedan od najvećih paradoksa ove predizborne kampanje je to što se u svojim javnim istupima nitko od predsjedničkih kandidata ne bavi s temama iz ovlasti predsjednika Republike. Svi se bave pitanjima zdravstva, korupcije, plaća nastavnika, zaštite okoliša i stanjem u sudstvu, dakle bave se onime čime se bave Hrvatski sabor i Vlada. Predsjednik ima vrlo jasne ovlasti. On je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, u mirnodopsko doba njegove su ovlasti ograničene Zakonom o obrani donijetim u vrijeme kad je premijer bio Zoran Milanović.
Njegove ovlasti više nisu onakve kakve je imao prvi predsjednik Franjo Tuđman jer smo promijenili predsjednički sustav i Zakon o obrani. No, i dalje su ovlasti u području obrane znatne, poput nadzora tajnih službi i sukreiranje vanjske politike. On tu nastupa kao svojevrsni superveleposlanik Hrvatske. Očekivao bih da će kandidati za predsjednika u svojim istupima govoriti kako vide hrvatsku vanjsku politiku, oružane snage i rad naše obavještajne zajednice. Ništa od toga se ne vidi i ne čuje, već se bave dnevnom politikom i jeftinim političkim efektima. Što je, opet, s jedne strane za razumjeti jer im je cilj dobiti izbore, a izbori se dobivaju tako da se birače uvjeri da si ti njima najsimpatičniji, a ne tako da se birače educira. To samo po sebi pokazuje koliko je ova kampanja besmislena – smatra analitičar Tonči Tadić. Koliko, pitamo ga, takve teme zanimaju građane?
– U eri sukoba Rusije i Ukrajine, u eri jačanja NATO-a i sve većih investicija u obranu u svim članicama NATO-a, morale bi te teme građanima biti zanimljive. Kao i tema o eventualnoj dodatnoj vojnoj obuci za naše građane, kupnji borbenih zrakoplova, daljnjem naoružavanju Hrvatske vojske, nadzoru Jadrana, nabavi flote, protuzračnoj obrani, zatim su tu i pitanja zaštite građana u slučaju neposredne ratne opasnosti... To su sve teme koje bi trebao sagledati i o njima stajalište imati svaki predsjednički kandidat, a mi o tome nismo apsolutno ništa čuli! Hrvatska je članica NATO-a, pa je zanimljivo pitanje koje su njezine pozicije prema NATO-ovim inicijativama, što kandidati konkretno misle o ratu u Ukrajini i ulozi Rusije.
O tome, ponavljam, gotovo ništa nismo čuli. Nadalje, kako predsjednički kandidati gledaju na eventualne ruske provokacije i spinove koji se dnevno plasiraju u našim medijima, koja je pozicija Hrvatske prema Kini i što misle kako bi se Europska unija trebala postaviti prema Kini, a kako prema Trumpovoj Americi? Ni o tome također ništa nismo čuli, ali zato slušamo o zdravstvu, korupciji, dječjim vrtićima, razdvajanju otpada i 1500 drugih tema koje nemaju veze s ovlastima predsjednika – napominje analitičar Tadić. Prema Ustavu iz 1990., Hrvatska je imala polupredsjednički sustav, kakav je, primjerice, bio francuski. Predsjednik kojeg su birali građani mogao je smijeniti premijera i vladu, a mogao je i ostati član, pa i predsjednik političke stranke. Nakon promjene vlasti na izborima 2000. napušten je polupredsjednički i uveden parlamentarni sustav kakav je ustrojen u većini zapadnoeuropskih država, sa smanjenim ovlasti predsjednika države. Zašto se o temama iz predsjedničkih ovlasti danas tako malo govori?
– TikTok politika. Bitno je što je sada, bitno da se zapali vatra oko aktualnosti. Ušli smo u novu razinu političke komunikacije na kojoj se ne gledaju posljedice niti uzroci, već trenutačno stanje stvari, odnosno aktualni narativ. Tko se sjeća proljeća i Milanovićeve akrobacije i kakve uopće to ima veze s ovlastima? Kad biste napravili danas anketu o tome koji je najveći problem u državi, većina će istaknuti problem korupcije koja je u direktnoj korelaciji sa sredstvom. DORH, USKOK, ilitiga sud, bilo koji, totalno nebitno, sve je to isto i svi ne rade jer da rade bilo bi reda, a sada ga nema.
To je otprilike razmišljanje "mid level" građana. I zato svatko tko isuče mač i juriša na te institucije, uz narativ "mi vs. oni" pobjeđuje. To je su napravili neki bivši političari i ostvarili fenomenalan rezultat, a to upravo radi i Milanović. Ovlasti predsjednika su dosadna tema, ona nije aktualna osim ako nam ne prijeti kriza koja se jasno odvija po nekim smjernicama napisanim u ustavu, također vanjska politika je još dosadnija tema ako nisu u igri Srbija i BiH. Zato, da sada pitate građane o jasnim razlikama između premijera i predsjednika, prvo čujete benefite, a zatim možda pokoju ovlast. No, ako ih pitate o aktualnostima, svatko će imati svoje mišljenje – kaže analitičar Petar Tanta.
>>> VIDEO Dragan Primorac održao je skup u Mostaru
Analitičar Dragan Bagić kaže kako na ovim izborima predsjedničke ovlasti doista jesu relevantne jer se nalazimo u situaciji u kojoj imamo čitav niz vanjskopolitičkih i sigurnosnih izazova, a kandidati o njima najmanje govore. - Niz je procesa, globalno i regionalno, prema kojima se Hrvatska mora postaviti i kandidati bi trebali predstaviti svoja stajališta o tim pitanjima, a mediji ih propitivati. Te teme u prošlim izbornim ciklusima nisu bile toliko relevantne jer je situacija, vanjskopolitički ciljevi i kontekst bio stabilan, i nije se moglo bitno novo što reći. Sad smo prvi put nakon dugo vremena u drugačijoj situaciji da stvarno postoji potreba i prostor za raspravom i sučeljavanjima različitih mišljenja, ideja i vizija kad su u pitanju izravne ovlasti oko vanjske politike, sigurnosti i obrane – kaže D. Bagić.
Druga važna tema je briga za stabilnost institucija i usklađeno funkcioniranje poretka koji je nizom događaja prilično rastresen i doveden u pitanje, a povjerenje građana u institucije i poredak je vjerojatno na najnižim razinama. - I tu bi isto bilo dobro od kandidata čuti što misle o tome, što je uzrok i kako iz toga izaći – smatra Bagić. No, ključni kandidati se dominantno, više nego prije, bave temama koje ne spadaju u ovlasti predsjednika. - To mi se čini kao specifikum kampanje jer prvi put imamo stvarni kontekst u kojem kandidati mogu govoriti o društveno važnim i relevantnim pitanjima koje jesu u njihovim ovlastima, a s druge strane oni malo govore o tim stvarima, nikad manje – zaključuje.
- Zoran Milanović sa svoje pozicije favorita izbjegava debate o bilo čemu, držeći poziciju kao da je praktički već izabran. Glavni izazivač Dragan Primorac je HDZ-ov kandidat i predsjednik Milanović u biti komunicira s premijerom Andrejom Plenkovićem, kao što i Plenković komunicira s Milanovićem, pa Primorac ispada nebitan u kampanji. Ostali, posebno Marija Selak Raspudić, koja jedina ima ozbiljan potencijal za prestići Primorca i ući u drugi krug, koristi svaku priliku govoriti i podsjećati na sve teme koje su hrvatskoj javnosti važne, neovisno jesu li u ustavnim ingerencijama predsjednika jer se bori za vidljivost, što je, rekla bih, razumljivo. Ono što će biti tema, o tome puno više odlučuju novinari koji postavljaju pitanja nego sami kandidati – kaže analitičarka Ankica Mamić.
>>> VIDEO Milanović održao predizborni skup
Za promjenu kompetentnost i sposobnost umjesto politika i podobnost? Zaglavili smo u lošim navikama koje je teško promjeniti.