Poslije godinu i pol suđenja, sudac za mladež Općinskog suda u Vukovaru Davorin Smičić izrekao je presude jedanaestorici optuženih za nanošenje teških ozljeda od kojih je tada 16-godišnji Josip Klasnić preminuo. Petorica od njih osuđeni su na po dvije godine maloljetničkog zatvora, dok su preostala šestorica osuđena na upućivanje u odgojnu ustanovu, gdje će ih nadzirati Centar za socijalnu skrb i gdje mogu provesti od šest mjeseci do tri godine.
Pratili sva ročišta
Izricanje presude veoma bolno i teško primili su roditelji i brat Josipa Klasnića koji su uplakani i u suzama izašli na stražnji izlaz suda te nisu imali snage komentirati izrečenu presudu.
– Molio bih vas za razumijevanje. Ovo su veoma teški trenuci za mene i moju obitelj i molio bih da imate razumijevanja. Sada ne možemo ništa komentirati – rekao je Josipov brat Blaženko, dok su majka Jelena i otac Stjepan u suzama i bez riječi ulazili u automobil.
U subotu, dva dana prije izricanja presude, majka Jelena za Večernji list je rekla da jedva čeka izricanje te da bi im osuđujuća presuda koliko-toliko olakšala bol.
– Već gotovo dvije godine živimo s činjenicom da našega Josipa više nema. Svijeća u kući nije ugašena sve ovo vrijeme, a s mislima na njega i liježemo i budimo se. Josip je u travnju trebao napuniti 18 godina, a u lipnju i maturirati. Umjesto da slavi 18. rođendan, ja sam mu na grob nosila tortu. Mislila sam da će mi srce pući, ali izdržala sam jer sam znala da je njemu bilo teže i bolnije – rekla nam je majka Jelena. Rekla je i da su ona i suprug pratili sva sudska ročišta jer još toliko mogu učiniti za svoga sina za kojega se svijeća u kući obitelji Klasnić nije ugasila od njegove smrti.
Nitko nije izrazio sućut
– Kažu da vrijeme liječi sve, ali ne pomaže ni protek vremena, s obzirom na to da je bol i dalje jaka i da je ništa ne može ublažiti. Svaki dan razmišljamo o tome kakav bi Josip bio danas, čime bi se bavio, kakvu bi imao curu, kada bi se oženio – kroza suze nam je u subotu govorila majka Jelena. Govoreći o izricanju presude, istaknula je da njihovu obitelj nikakva kazna ne može zadovoljiti niti vratiti sina, ali da se nadaju osuđujućoj presudi kako bi ona bila pouka svima drugima koji bi i pomislili nešto slično napraviti bilo kada i bilo gdje u Hrvatskoj.
Svjesna je i da se prava istina, kao i svi detalji toga tragičnog događaja, nikada neće saznati jer neki neće reći da ih ne bi dodatno povrijedili, a drugi jer na taj način štite sebe. Boli je i što nikada od optuženih mladića i njihovih roditelja nije došla nijedna riječ isprike ili sućuti, kao i što su se na suđenjima vrlo često osjećali kao da su oni krivi za cijeli slučaj.
Odvjetnici osuđenih mladića najavili su žalbe na presudu.
Hrvatsko se KRIVOSUĐE opet dokazalo! Gdje su sad smradovi koji brane Hrvatske sudove!? FUJ!