Silom prilika uvedena online škola pokazala je četveročlanoj zagrebačkoj obitelji Zorane i Miljenka Sedlara s dvoje osnovaca, Viborom i Klarom, kako bi mogla izgledati svakodnevica kad bi se ostvario njihov san o preseljenju na Molat. S idiličnim otočićem zadarskog arhipelaga, na kojem živi samo koja stotina stanovnika, vežu ih prekrasna ljeta, ali i Zoranina djedovina.
Selidba na Molat – otok bez škole
Maštarija da zagrebačku užurbanost, sivi asfalt i život u stanu zamijene velikim plavetnilom i mirom stare kamene kuće tinja već nekoliko godina. Glavna prepreka željenom životu na otoku bez škole, koji podjednako priželjkuju i veliki i mali Sedlari, upravo je škola. Za razliku od mnogih zemalja, pa čak i iz neposrednog okruženja, Hrvatska ne pruža mogućnost tzv. home schoolinga i roditelji ne mogu preuzeti na sebe obrazovanje svoje djece niti djeca u regularnoj situaciji mogu pohađati online nastavu kao sada.
Veliki eksperiment u koji je zbog pandemije ubačeno hrvatsko školstvo podgrijao je želje i nadu Sedlarovih – ali, zasigurno, i još nekih hrvatskih obitelji – da će i kod nas zaživjeti opcija školovanja prema kojoj bi đaci mogli usvajati nova gradiva, rješavati zadatke i zadaće i, u konačnici, bivati ocijenjeni a da se školskoj zgradi i ne približe. Bračni par biologa nada se da je naše društvo sada definitivno na korak bliže svemu tome.
– Već dulje razmišljamo i priželjkujemo mogućnost obrazovanja djece kod kuće, iščitavamo kako to izgleda u drugim zemljama i žalimo što kod nas ne postoji takva mogućnost. Sada smo se svi skupa uvjerili da školska godina može normalno teći a da djeca fizički ne odlaze na nastavu. Istina, pokazale su se i neke manjkavosti, bude nekoordinacije pa djeca u pojedinim danima imaju previše predmeta i zadaća i slično, ali to nije ništa što se ne bi moglo unaprijediti niti znači da online škola u budućnosti ne može biti još bolja, kvalitetnija. Svjesni smo da se online školu sad moralo organizirati praktički preko noći i u takvim okolnostima zapravo samo možemo pohvaliti brojne entuzijaste u učiteljskim redovima koji su stvarno dali sve od sebe – kaže doktorica znanosti Zorana i otkriva da u krugu poznanika ima više parova s djecom koja slično razmišljaju.
– Primjerice, jedan bračni par, također su biolozi i imaju dvoje djece osnovnoškolskog uzrasta, sanjari o preseljenju u neko slavonsko seoce. Nisu odande, djeca su zagrebačkog asfalta, ali bili bi spremni kupiti neko napušteno imanje i napustiti grad kad bi postojala mogućnost online škole – kaže Zorana.
Naša sugovornica, koju vuče otočić čije ime ima korijen u latinskoj riječi mel, mellitus: medeno, slatko kao med, ne misli da u Hrvatskoj postoje tisuće obitelji koje bi u prvom valu slale svoju djecu u online školu. Ali vjeruje da bi se možda oformila po jedna virtualna učionica za svaki razred osnovne škole. Tim prije što sve više ljudi, uključujući i Zoranina supruga koji se bavi energetikom, može raditi i od kuće.
VIDEO Kako će izgledati život nakon koronavirusa? "Nema više rukovanja, ni sastanaka.."
– A sve više je i onih koji sada zbog korone razmišljaju kako bi bilo lijepo imati kuću na selu, svoje dvorište i vrt, uzgajati svoju hranu i živjeti u bliskom kontaktu s prirodom – kaže Zorana čijoj je obitelji okruženje prirode također jedan od velikih motiva željenog preseljenja na Jadran.
– Vjerujemo da iskustvo odrastanja u prirodi, na otvorenom, ima puno prednosti, barem jednako kao i razne i mnogobrojne organizirane aktivnosti koje djeci pruža grad. Ne kažem da je to nešto što bi svima odgovaralo, ali kao što, primjerice, postoje Montessori i Waldorf edukacije, jednostavno bilo bi fer da postoji i mogućnost školovanja na daljinu. Osim toga, mnoge bi to možda i potaklo da počnu razmišljati o preseljenju iz velikih gradova na neki otok, poput nas, ili negdje na selo. Mnogo je naših krajeva opustjelo, škole su ugašene i, kad bi se neka obitelj s djecom i poželjela tamo naseliti, sada nema osnovni uvjet, školu – smatra Zorana čija bi obitelj, zaživi li i u Hrvatskoj školovanje na daljinu, preseljenjem možda ostala bez nekih zagrebačkih pogodnosti, ali bi se, recimo, mogla pohvaliti da živi na otoku s knjižnicom koja ima puno više i knjiga i članova (6600) nego stalnih stanovnika.
A ta mogućnost za Sedlarove i nije tako daleka kao što se donedavno činilo. Ova Vlada je, naime, u nacionalni plan reformi ugradila i izradu strateškog okvira za učenje na daljinu.
– Da, u planu je izrada konkretnih modela. Detalji se ne znaju, ali svakako bi bilo dobro da i Hrvatska ima tu mogućnost. Ne treba nikog kopirati, svaka zemlja ima svoje specifičnosti i to treba uvažiti, ali meni osobno sviđa se slovenski model jer učenici jednim dijelom ipak zadržavaju kontakt s učiteljima i razrednim kolegama. Roditelji prate nacionalni kurikulum, a djeca na kraju polažu ispite. U nekim zemljama to je liberalnije. Ali, sve u svemu, to je prilično složena tema, izostaje socijalizacija koja je jako bitna za razvoj komunikacijskih vještina kod djece, i prije svake implementacije sve bi trebalo biti jako dobro promisliti i pripremiti – smatra sociologinja Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, koju javnost poznaje i kao zagovornicu provođenja kurikularne reforme, ali s kritičkim odmakom.
Uvjerena je da će Hrvatsku prema online nastavi u nadolazećim godinama pogurati i nestašica obrazovnog kadra. Već se sada teško nalaze nastavnici matematike i informatike te raznih strukovnih predmeta, a problem će ubuduće samo rasti.
Učitelji su motivirani
– S tim se će pogotovo mučiti škole u ruralnim krajevima i na otocima. Održavanje nastave online postat će tako za dio predmeta potreba i, kako se čini, jedino rješenje – uvjerena je naša sugovornica koja smatra da je većina učitelja pokazala da je tome dorasla.
Online nastava pokazala je da su učitelji motivirani, entuzijastični i prilagodljivi. Dio posla dobro je odradilo i Ministarstvo obrazovanja iako je upalo u zamku pretjeranog reguliranja. Primjerice, išli su do toga da propisuju čak i raspored po danima. S druge strane, dobro su organizirali nastavu na televiziji. U cjelini bih pak rekla da su se učitelji ipak pokazali za klasu boljima od svog resornog ministarstva. Kako bilo, sadašnja online škola svakako daje pregršt korisnih spoznaja i iskustava za buduće obrazovanje bez pohađanja školskih učionica. Nadajmo se, sve skupa na vrijeme da jedanaestogodišnji Vibor i njegova devetogodišnja sestrica Karla iz naše priče još stignu okusiti čari djetinjstva i odrastanja na otoku.
Niko im ne brani ....