Otok i grad u jednom. Key West na kraju Floride, države u kojoj većina američkih umirovljenika živi svoj ugodan san o uživanju nakon desetljeća rada. Većina njih smjestila se na obje obale, između Miamija s jedne i Fort Myersa s druge strane. Doduše, nekretnine i život dosta su skuplji na obali Atlantika dok su gradovi na zapadnoj obali poput Fort Myersa, Naplesa ili Sarasote dosta jeftiniji, a kažu i ugodniji za mirni život. Potvrdio mi je to i Vlado Bukovnik, moj stari prijatelj još iz zajedničkih zagrebačkih dana koji je još prije 30-ak godina otišao u prohladni Toronto da bi prije sedam godina i on poput dosta njegovih prijatelja kupio apartman u Cape Coralu, malom mjestu nadomak Fort Myersa, gdje zimi uživa na 30-ak stupnjeva i samo na TV-u gleda kanadske neprilike s vremenom. Kad sam mu izložio ideju da moram otići na Key West, objasnio mi je da to nije mjesto za umirovljenike, već neka slobodnija oaza američkog načina života koji isključuje duhan i žestoka pića, a uključuje obilne obroke takozvane zdrave hrane uz koju su prosječni Amerikanci sve deblji iako neumorno i dalje prate sve moguće trendove u mršavljenju, skidanju kilograma trčanjem i vježbanjem.
I doista, Key West nešto je potpuno drukčije. Nešto više od 200 kilometara udaljen od Miamija za što treba oko četiri sata vožnje preko niza mostova uz podosta sreće na putu. I ako ne bude poslovične gužve turista koji jure prema tom gradu. Krene li se automobilom iz Miamija prema Key Westu, pred vama je vjerojatno jedan od najljepših vozačkih doživljaja. Mostovi, mostovi i opet mostovi… I sva sila policijskih patrola koje zaustavljaju svaki automobil koji vozi barem i pet milja više od dozvoljene brzine. Prvo mjesto na tom putu je Key Largo, turističko odredište u kojem mnogi zbog nižih cijena traže prenoćište na putu do mnogo skupljeg Key Westa. Stanovnici tog mjesta nazivaju ga i glavnim gradom svjetskog ronjenja jer nekoliko milja sjajne obale doista zove na boravak pod vodom i uživanju u ribolovu i koraljnim obrisima ispod mora. To je veliki raj za sve ekoturiste jer je gotovo sve sačuvano kako je ovdje bilo stoljećima. Cijeli otok dobio je ime po filmu koji se zvao upravo „Key Largo“ još 1948. godine, no cijela istina je da su scene iz filma snimane u – Hollywoodu. No, još uvijek će vam ovdje neki stanovnici potvrditi da su uživo vidjeli Humphreya Bogarta kako šeće mjestom.
Žele brodsku liniju do Kube
Na putu do Key Westa prolazi se i kroz Islamoradu, malo mjesto poznato po velikom broju ribarskih brodica. Na pet malih otočića živi manje od deset tisuća stanovnika od kojih su većina ribari ili iznajmljuju sobe turistima u prolazu za Key West. Većina turista se, međutim, ne zaustavlja u tim mjestima jer im je glavni cilj što prije doći do svog znatno poznatijeg odredišta, no sama vožnja cestom kojoj je s obje strane more pravo je uživanje za oči. Ako, naravno, ne dođe do vrlo čestih zastoja pa zato mnogi preporučuju da se na taj put do Key Westa ne ide bez barem nekoliko boca vode.
No, postoji i alternativa koja polazi s ruba Meksičkog zaljeva, iz Fort Myersa, a riječ je o brzom katamaranu nazvanom „Key West Express“ koji za samo četiri sata ugodne plovidbe dolazi direktno do luke koja je samo stotinjak metara udaljena od samog središta grada. Na taj brod-katamaran stane oko 600 ljudi na dvije palube, a povratna karta je samo 150 dolara, što je ravno jednoj noći u Key Westu i to uz veliku sreću da dobijete neku sobu. Zbog toga većina turista najčešće rezervira smještaj i nekoliko mjeseci ranije.
Cijeli otok dug je 6,4 kilometra, širok 1,6 kilometra, a legendarna glavna ulica Duval Street koja presijeca grad na dva dijela duga je 1,8 kilometra i razdvaja blokove niskih kolonijalnih kuća okruženih raznovrsnim obilnim raslinjem koje gotovo da ulazi u prozore niskih kuća. Zanimljivo da je Key West udaljen samo 171 kilometara od glavnog grada Kube Havane što je 30-ak kilometara manje nego što je udaljen od Miamija. Posljednjih godina vladavine predsjednika Baracka Obame mnogo se puta najavljivala ponovna uspostava trajektne i brodske veze s Kubom, pa je čak nekoliko brodarskih kompanija već napravilo i službene prijedloge svojih putovanja do Kube i natrag s cijenama (stotinjak dolara u jednom pravcu) i vremenima polaska i dolaska.
– Mislim da bi liniju do Kube svi pozdravili – rekao mi je Doug Bradshaw, glavni menadžer luke u Key Westu, jer zanimanja i upita imaju gotovo svakodnevno.
– Nažalost, to ne ovisi o nama, već o odluci američke vlade.
Poslije sam se raspitao i u jednoj od kompanija koje su zainteresirane za taj posao dobio službeni odgovor da je sve zapelo negdje u administraciji. A neslužbeno, ili kako to mi novinari kažemo „off the record“ na kavi s jednim od suvlasnika kompanije doznao sam da predsjednik Donald Trump nije previše oduševljen tom idejom i da je sve na čekanju s ne baš prevelikom dozom optimizma. S američkog tla inače ne možete otići na Kubu osim ako niste na listi od desetak zanimanja kojima je to dozvoljeno i na kojoj su sportaši, liječnici, novinari, itd. I kad sam izvadio novinarsku iskaznicu, nije bilo problema za odlazak na Kubu, ali samo zrakoplovom iz Miamija, uz sve moguće provjere. A vraćati mi se nije dalo.
Key West izuzetno je zanimljiv zbog svoje stare južnjačke, kolonijalne arhitekture, bijelih kuća i tropske klime koja stalnim kišama natapa bujno raslinje pa se sve doima kao neki predivan botanički vrt u kojem su postavljene bijele kuće kao ravnoteža bojama zelenila. Još uvijek velik broj starosjedioca taj grad zove Cayo Hueso, kako se zvao na španjolskom jeziku i ne pristaju, na kako oni kažu komercijalno ime Key West. U tim vremenima ovdje su živjeli pripadnici Calusa i doseljenici s Bahama, a prvi Europljanin koji je stupio na tlo grada bio je Juan Ponce de León 1521. godine kada je uspostavljena i španjolska vladavina tim područjem. Život se tada svodio na ribarenje i ispijanje raznih vrsta južnjačkih koktela. A kada je 1763. godine otok preuzela Velika Britanija, velik dio stanovnika doživio je to poput najgoreg uragana i vrlo brzo se iselio na Kubu. Igrom slučaja, kako to obično ide, dvadesetak godina poslije otok je opet pripao Španjolcima i tada su na njemu uglavnom ribarili bivši starosjedioci i tadašnji novi stanovnici Kube. A negdje na prijelazu stoljeća Key West je bio najveći i najzdraviji američki grad s ugodnom klimom, dobrom atmosferom koju su uglavnom stvarali stanovnici koji su oduvijek bili na strani juga u Građanskom ratu u Americi. A koliko je taj grad oduvijek bio u nekom blagom nesporazumu sa SAD-om, najbolje svjedoči podatak da su njegovi stanovnici 1982. godine proglasili neovisnost „Conch Republic“. Bio je to, naravno, samo odjek protesta protiv granične američke blokade, objašnjava mi sudionik tog događaja Charles Stentworth.
– Stvorio se red vozila dug oko 30 kilometara i patrole su provjeravale baš svako vozilo kako bi spriječile prijevoz kubanskih imigranata na američko tlo.
Naravno da je to paraliziralo i ono malo turizma na otoku, no i danas se ovdje svakog 23. travnja slavi dan neovisnosti Conch Republic, s cjelodnevnim paradama, glazbom i zastavama. Prigodni suveniri tih dana idu bolje od sladoleda i Duval Street je prepun boja i živosti. Posebna navala je za putovnicom kojom možete dokazati da ste državljanin „Conch Republic“ i koja stoji oko 200 američkih dolara. Za taj novac dobijete putovnicu i certifikat o državljanstvu sa slikom i, naravno, ID. Sve je to moguće nabaviti i ovdje, ali i putem interneta, kao i u više od deset tisuća poštanskih ureda širom Amerike. Uvjet je da ste normalna osoba i da imate između dvije i 99 godina.
Sredinom rujna prošle godine jedan od najvećih uragana Irma svom je snagom pogodila Key West kao i cijelu Floridu i Kubu. Nakon njega ostala su crna predviđanja kako ovaj grad više nikada neće biti kao prije, no na sreću to se nije dogodilo. Dosta je ljudi napustilo grad, porušene su stare drvene kuće, bilo je problema sa strujom i vodom, no Key West je izuzetno otporan na sve to. Ne samo da je šteta sanirana već se i na ono malo prostora koji je preostao čak i gradi. Nove nekretnine skuplje su nego prije, a potražnja za njima raste. Grad je preživio i ponovno je životan i pun atmosfere iako nitko ne može sa sigurnošću reći hoće li opet neka nova Irma vrlo brzo opet pogoditi grad Hemingwaya, kubanske kave i laganog odmaka od klasičnog američkog načina života.
Grad koji treba vidjeti
Samo srce grada je Old Town gdje su smještene i najveće turističke znamenitosti Mallory Square i Duval Street, bez sumnje najživlja i najpoznatija gradska ulica. Tu su klasični bungalovi i kolonijalne vile poput rezidencija iz nekih davnih vremena čiji stil uglavnom potječe iz vremena između 1886. i 1912. godine. Drvena konstrukcija koja je izdignuta na metar od zemlje s metalnim krovovima i pastelnim bojama izvana i brojnim verandama i balkonima. I gotovo uvijek zamolba: No photo please. Key West bio je posebno zanimljiv umjetnicima, slikarima, pjesnicima, ali i američkim političarima. Tako su ovdje jedno vrijeme živjeli Harry Truman, koji je ovdje proveo 175 dana i napravio svoj aneks, predsjednik Roosevelt, Eisenhower, Kennedy koji je ovdje bio odmah nakon kubanske krize i Jimmy Carter nakon što je napustio svoj predsjednički ured. Nijedan od njih nije, međutim, postao zaštitnim znakom ovog grada kao što je to Ernest Hemingway, čuveni pisac koji je upravo ovdje napisao jedan dio svojih svjetski poznatih dijela poput Smrti u podne, Za kim zvona zvone, Snjegovi Kilimandžara itd.
Zanimljivo je da su dijelovi jednog njegova originalnog djela pronađeni u Sloopy Joe baru gdje je svakodnevno dolazio na piće. Za ulaznicu od 20-ak dolara saznao sam i priču po kojoj je neki rođak njegove žene Pauline kupio kao svadbeni dar kuću u kojoj je veliki pisac živio. No, ta legenda kaže da je tada i Hemingway napravio bazen koji ga je stajao tadašnje pravo bogatstvo od 20 tisuća dolara (danas oko pola milijuna dolara) i bacio novčić u bazen s riječima: “To je zadnji novac koji imam.“ I jedan penny doista i dalje stoji na dnu bazena no naravno da nikada nećemo doznati je li to baš njegov. U kući je izložen i njegov pisaći stroj, kuhinja sa svim posuđem, a ispred kuće je veliki vrt gdje su se održavale društvene zabave kao i crna mačka koja leži na njegovu krevetu i kažu da je potomak njegovih četrdesetak mačaka koje je obožavao. Čuo sam ovdje i priču o Hemingwayu kad je kao mladi pisac nudio okladu kolegama da će napisati cijelu priču u samo šest riječi. Svatko od prisutnih uložio je 10 dolara i on je tada na salveti sa stola napisao „Na prodaju. Cipele za bebu. Nenošene.“
I tada već postao dio onoga što ga je poslije proslavilo u svjetskim razmjerima. Naravno da je priča o Hemingwayu postala dio svakodnevice Key Westa, no i bez njega ovo je doista grad koji treba vidjeti i doživjeti pa barem i na jedan dan.
VIDEO Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva…
