Sjevernoirski majstor u svojem burnom životu doživljavao je svakojake kritike, govorili su za njega da je u stvari slab igrač, ali svojim uraganski brzim stilom igre, po kojem je i dobio nadimak, osvojio je naklonost publike i u karijeri, koja je obuhvaćala i dva naslova svjetskog prvaka, odigrao mnoge mečeve koji će se vječno pamtiti.
Što je on značio za uspon snookera, najbolje govori jedna jednostavna činjenica. Kad je 1971. kao najmlađi grač do tad osvojio Svjetsko prvenstvo, nagrada prvaku bila je 480 funti, a kad je deset godina kasnije osvojio svoj drugi naslov, potukavši u finalu nepobjedivog Roya Reardona, taj meč je već gledalo milijunsko TV-gledateljstvo i novčana nagrada bila je odgovarajuće velika. A da bi došao do tog finala, "Hurricane" je u polufinalu učinio nemoguće i protiv svog najboljeg prijatelja Jimmyja Whitea (jednog od rijetkih kolega koji su ga uopće podnosili), u onome što većina poznavatelja smatra najvećim mečem svih vremena, izvukao zadnji frame u kojem je gubio 0:59 i dobio meč, udarac za udarcem izvlačeći se iz nemogućih položaja.
Bivši svjetski prvak Dennis Taylor je za jedan od tih udaraca, tročetvrtinsko ubacivanje plave kugle u zelenu rupu s ekstremnim ljevorukim felšom koji je naveo bijelu da se od mantinele odbije natrag gdje je Higginsu trebalo, u područje ružičaste i crne kugle, rekao da bi i najveći majstor mogao tako posložiti kugle, pokušati taj udarac, i možda tek u jednom od sto pokušaja dobiti onaj rezultat koji je Higgins dobio u trenutku kad mu je o tome ovisio ostanak u meču i na turniru.
Ekstremne situacije bile su "Hurricaneu" što i voda ribi; bio je u stanju zaraditi ne jedno bogatstvo za zelenim stolom i onda ga profućkati na piće, cigarete, žene, alkohol i drogu, te stegovne kazne zbog neumjerenih izjava i djela (1986. je glavom udario suca na prvenstvu Ujedinjenog Kraljevstva). Kad je prvi put postao svjetski prvak, živio je ilegalno u kućama u nizu određenim za rušenje; kad bi jednu kuću srušili, on bi se premjestio u susjednu, i tako tjedan za tjednom. Nakon prestanka igračke karijere 1998. dijagnosticiran mu je rak grla s kojim se godinama borio, ali nije odustajao od starih navika. Na kraju je u rodnom Belfastu završio u domu za nužni smještaj, a kad se nije danima javljao na mobitel, našli su ga mrtvog u subotu; imao je samo 38 kg.
Na vijest o smrti Alexa "Hurricanea" Higginsa, kojeg je veliki Steve Davis nazvao "jedinim istinskim genijem kojeg je snooker dao", današnji svjetski br. 1, Ronnie "Raketa" O'Sullivan, rekao je:
- On je legenda snookera, i treba ga zauvijek pamtiti kao najboljeg igrača svih vremena.
