Parlamentarni izbori sve su bliže, a danas je u studiju Večernjeg lista održano sučeljavanje na temu zdravstva. U sučeljavanju na Večernji TV sudjelovali su Ivana Kekin (Možemo, I. izborna jedinica), Samir Haj Barakat (Rijeke pravde, IV. izborna jedinica), Trpimir Goluža (Most, II. izborna jedinica) te Ivan Ćelić (HDZ, VI. izborna jedinica). Na sučeljavanju su raspravljene broje teme, uključujući pitanje čekanja na dijagnostičke preglede, odnos između privatnog i javnozdravstvenog sustava, zdravstvena zaštita pacijenata s rijetkim bolestima, cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja...
Kako se planira smanjiti čekanje na dijagnostičke preglede?
Ćelić: Tu je više faktora. Liste čekanja svuda su prisutne. U svim analizama imamo dvije stavke – jačanje zdravstvene infrastrukture, a druga su ljudi. Imate li dovoljan broj medicinskih timova, možete pridonijeti smanjenju listi čekanja.
Goluža: Imate tu dvije metode – intervente mjere da bi se postojeće liste smanjile, a druge su mjere koje treba napraviti na organizaciji sustava da se one ne bi ponavljale. One su krajnja posljedica. Prvo treba motivirati zdravstvene radnike za rad izvan redovnog radnog vremena i za rad vikendom. Treba se uključiti struka, preusmjeravati pacijente... U Hrvatskoj je dobro da hitni bolesnici zapravo nemaju liste čekanja.
Kekin: Netko je poslao pacijente na liste čekanja i tu je ključ problema. Liste čekanja moramo rješavati tamo gdje nastaju. One nastaju jer imamo zapuštenu primarnu zdravstvenu zaštitu. Jačanje primarne zdravstvene zaštite je prva stvar, druga je jačanje preventivnih programa.
Haj Barakat: Najveći je problem administracijski dio. Nekada svi mi osjećamo kao da smo liječnici i pacijenti na jednoj strani, a administracija na drugoj. Nije svaka lista čekanja podjednaka. Treba napraviti nešto na tragu onoga što smo imali prije, a to su prioritetne liste.
Ćelić: Vidjeli smo za vrijeme COVID-a da je sustav održiv i otporan. Proces zdravstvene reforme proces je koji se događa. Ne možete u današnjem sustavu onemogućiti privatno zdravstvo.
Goluža: Hrvatski javnozdravstveni sustav ima takav potencijal da nijedna privatna ustanova ne može parirati ako se sustav vodi na odgovarajući način, gdje će interes građa biti primarni interes onoga tko upravlja sustavom.
Kekin: Jako je važno da ne koristite tezu da ste odlično nosili COVID krizu. Umrlo je 18 tisuća građana. Također, mislim da se ne treba hvaliti kakva je onkološka skrb u Osijeku kada je prije tjedan dana bila vijest da je pokvaren aparat za zračenje. Kada plaćate u javni sektor, to ostaje građanima.
Ljudi odlaze u privatne poliklinike, plaćaju preglede i događa se, kada se vrate liječniku u javno zdravstvo, da ti dokumenti ne budu prihvaćeni.
Goluža: To je nedopustivo. Sve privatne ustanove imaju odgovarajuće akreditacije, provode se inspekcije. Mislim da ćemo takvim pristupom samo udvostručiti pretrage, to nije dobro.
Kekin: Tko god je imao takva iskustva, meni je žao. To treba prijaviti Komori.
Haj Barakat: Mi smo u jeku COVID krize, kao bolnica, odlučiti postati COVID bolnica. Dva puna mjeseca nismo dobili plaću jer su nas iz HZZO-a obračunavali po učinku. Entuzijazam liječnika nešto je što je nosilo krizu. Ja nemam nikakav problem s privatnim zdravstvom, ali novac koji se daje HZZO-u ne može ni jednom lipom završiti kod privatnika.
Ćelić: Ako neka osoba treba čekati 6 mjeseci na magnet i dobije termin za 15 dana za privatnu polikliniku, mene zanima što bi pacijent rekao. Da se razumijemo, ne favoriziram privatni zdravstveni sustav. Zalažem se za jasno odvajanje privatnog od javnog i da novac, što je moguće više, bude ulagan u bolnicu u Našicama, u KBC Zagreb i širom Lijepe Naše.
Posebna se pozornost pridaje zdravstvenoj zaštiti djece s rijetkim bolestima. Hrvatska je skupljala novac za liječenje. Do kada građani moraju financirati liječenje djece, a država o tome ne vodi brigu?
Ćelić: Ne bih rekao da država ne vodi brigu. Na 10 tisuća stanovnika, pet osoba ima rijetku bolest. Pogledamo li spinalnu mišićnu atrofiju, gdje je izdvojeno više od 90 milijuna eura za lijekove oboljelih, onda bismo mogli zaključiti da se itekako vodi računa o tome. Humanitarne akcije češće se organiziraju u siromašnijim zemlja. Želim vjerovati da nikome u Hrvatskoj neće biti potrebno organizirati akcije ako je riječ o lijeku za koji postoji službena medicinska indikacija i ako je to odobreno od Agencije za lijekove.
Goluža: Vlada je napravila pozitivan iskorak po tom pitanju, to se ne može osporiti. Riječ je vrlo diferentnim bolestima i takvi se problemi ne mogu rješavati senzacionalističkim pristupom. Dao bi prostor struci, da vidi optimalno rješenje. Međutim, u svakom slučaju, potaknuo bi ljude koji imaju probleme da aktivno rade, udruže se u udruge. Riječ je o enormnim iznosima.
Kekin: Imamo sredstva koja imamo, ona nisu beskonačna. Ako ih ne trošimo racionalno, neće ostati za one koji nemaju alternativu. Liječimo skupo i loše. Imamo jako loše otkrivanje bolesti u ranoj fazi. Onda ljude liječite kada je liječenje skupo i neefikasno. Nama ljudi umiru od bolesti koje su se mogle spriječiti. Ne samo da bi se spasili životi, nego bi se racionalizirali troškovi zdravstvenog sustava.
Haj Barakat: U ovom mandatu po pitanju posebnih bolesti napravljen je iskorak. Treba biti pošten i reći da je napravljeno, ali ključ je u tome da bismo mogli napraviti još više uz uštedu.
VEZANI ČLANCI:
Kako motivirati primarnu zdravstvenu zaštitu?
Ćelić: Primarna zdravstvena zaštita nakon Domovinskog rata nije bila atraktivna mladim liječnicima koji su željeli raditi unutar bolničkog sustava. Razlike u plaćama bile su značajne, danas su koeficijenti ujednačeni. Treba privući mlade ljude da ostanu tamo.
Goluža: Bilo je previše vrludanja, nije se znalo u kojem se smjeru ide. Ukinuli su staž, obezvrijedili pripremu mladog čovjeka. Posljedica je ova situacija koju imamo. Sretna je okolnost što imamo jake udruge liječnika i neka pametna administracija bi koristila iskustva tih ljudi. Treba povećati plaće, treba zanimanje učiniti atraktivnijim tako da imaju mogućnost usavršavanja, treba ih rasteretiti administrativnog posla. Administrativni posao ne smiju raditi liječnici, nego administratori. Mladim liječnicima treba usaditi ljubav prema struci, trebaju raditi s pacijentima, a ne staviti ih među papire, to je podcjenjivanje mladih ljudi.
Kekin: Jedan stariji gospodin požalio mi se da je u godinu dana promijenio šest liječnika obiteljske medicina. Ne ostaju godinu, dvije, nego ostanu dva, tri mjeseca. Struka je obezvrijeđena. To je jedina specijalizacija u kojoj ljudi mogu raditi bez specijalizacije. Šaljemo poruku da je ta struka manje vrijedna, to se događalo i s plaćama.
Haj Barakat: Primarna je kičma društva. Moja je supruga ginekolog u primarnoj, deset godina imala je najveću ambulantu primarne po broju pacijenata i njezina je plaća iznosila 7800 do 8300 kuna. Pitao sam kada je red da prijeđe u koncesiju. Istodobno je moja županija imala šest domova zdravlja, šest direktora, šest šefova pravnih službi... To se sve trebalo plaćati, umjesto da se taj novac usmjerio za naše kolege.
VEZANI ČLANCI:
Treba li dopunsko zdravstveno osiguranje pojeftiniti ili poskupjeti?
Ćelić: Sustav je takav kakav jest. Dopunsko je liberalizirano, moramo voditi računa o aktualnoj situaciji u zemlji. Mislim da nisu potrebna nikakva povećanja.
Goluža: Kada gledate zdravstveni sustav, ljudi ne razumiju u financijskom smislu kako je konstruiran. Danas svi praktički imaju po nekoj osnovi zdravstvenoj. Svega 30 posto građana uplaćuje da bismo svi mogli imati zdravstveno osiguranje. Dopunsko i dodatno su dodatni prihodi za zdravstveni sustav. Mislim da bi poslodavci trebali iznaći mogućnosti da radnike dodatno osiguraju.
Kekin: Mislim da bi trebalo ići u smjeru da se građane motivira, da one koji, recimo, rade programe rane detekcije, da im se dodatno smanjuje svota koja plaćaju.
Haj Barakat: Novaca u zdravstvu ima. Ne mora svaka bolnica raditi svaku operaciju, ali ako biste napravili strategiju na 8 godina, mi bismo od ovog sustava mogli dobiti ono što trebamo. Edukacija ljudi također treba biti bitna. Od hrvatskog zdravstva mogli bismo napraviti čudo. Imamo dobar kadar i edukaciju.
Mladi se susreću s problemima i nastaje potreba za stručnjacima u radu na mentalnom zdravlju. Kako zdravstveni sustav treba odgovoriti?
Ćelić: Unutar županijskih zavoda za javno zdravstvo postoje službe za mentalno zdravlje. Psihijatri nisu jedini koji se trebaju baviti metalnim zdravljem djece. Osim psihologa, timovi će biti osnaženi socijalnim pedagozima, socijalnim radnicima...
Goluža: Zadnjih 20 godina promijenio se način života, naša djece žive u digitalnom svijetu. Sad bi trebalo iznaći neke metode gdje bi se više ljudi uključilo u pružanje adekvatne pomoći djece. Treba razmišljati o većem broju specijalizacija psihijatrije koje će se baviti mentalnim zdravljem djece.
Kekin: To je bolna tema. Potrebe su tolike da nama danas djeca mogu doći do dječjeg psihijatra de facto tek kada su suicidalna. To je sustav koji je zapušten godinama. Meni nije jasno kako jer 2020. javnost je vrištala da će se to dogoditi i nitko nije ništa poduzeo.
Haj Barakat: Živimo u drugom vremenu. Sve osnovne škole trebale bi imati psihologa, nekada je to bilo normalno.
VEZANI ČLANCI:
Pravo na pobačaj, da ili ne?
Haj Barakat: Svatko ima pravo na pobačaj. Ja sam osobno protiv. Ne želim liberalni fašizam, ona priča da svatko to mora raditi, ali abortus mora biti dostupan.
Kekin: Apsolutno sam za pravo na izbor. Uvijek, bez iznimke.
Goluža: Trebamo učiniti sve da eradiciramo pobačaj, ali pritom se moramo voditi na način da donošenjem odluka dodatno ne pogoršamo situaciju.
Ćelić: Život treba štititi od trenutka začeća do naravne smrti. Pobačaj ne može biti metoda kontracepcije, ali stavljanje pobačaja izvan zakonske regulative otvara mnoštvo problema među kojima je najveće ugroza zdravlja žena.
Cijelo sučeljavanje možete pogledati na Facebook i YouTube stranici Večernjeg lista.
FOTO/VIDEO Pripreme za izbore: Jedan glasački listić košta 15 centi, pogledajte proces tiskanja
Koliko teških riječi na današnji dan, Dan Prve republike.