Dvojica avanturista iz Hrvatske jedini su putnici na jedrilici HIR 3 koja u tom trenutku plovi Indijskim oceanom. Na putu su oko svijeta i nabrojiti sve opasnosti koje ih čekaju gotovo je nemoguće. U sklopu svoje rute planiraju uploviti ravno u groblje brodova oko rta Horn, područje za koje ne treba dodatno objašnjavati kako je dobilo ime, svakodnevno se bore s visokim valovima, stalno trebaju paziti na potrošnju hrane i pića, kopno ne vide po nekoliko mjeseci, a u moru oko njih plivaju morski psi. Većinu bi ljudi panika vjerojatno uhvatila da se susretnu samo s jednom od ovih situacija, ali to ne vrijedi za Sašu Fegića i Nebojšu Petrovića. Što rade njih dvojica? Lagano usred oceana razvlače tijesto za burek, tamo negdje južno od Indije. Zaželjeli se, kažu, pa zašto ga ne bi pripremili.
Da sam znao što me čeka...
Ne, ovo nije vic. Saša Fegić 41-godišnji je Zagrepčanin koji je prošle godine u svojoj jedrilici krenuo na put oko svijeta. I to najopasnijom mogućom morskom rutom od istoka prema zapadu, preko tri oceana i oko tri najjužnija rta kontinenata. Na putovanje života uputio se s desetmetarskom jedrilicom koju je kupio pet godina ranije te ju je spasio od propadanja i pripremio za putovanje života. U avanturu se otisnuo 17. lipnja 2018. iz Malog Lošinja kada ga je cijela Hrvatska s uzbuđenjem ispratila na put. Fegić je sada došao do sredine puta, a dok čeka povoljno vrijeme da nastavi putovanje preko Pacifika do Južne Amerike, ispričao nam je sve dogodovštine koje je proživio u posljednjih godinu i pol dana.
Prvi dio puta bio je lagan. Od Malog Lošinja do talijanskog grada Barija i Sardinije, te dalje do Ceute na sjeveru Afrike, pa kroz Gibraltar do Kanara i Zelenortskih Otoka. Do tog trenutka imao je na brodu više suputnika koji su se izmjenjivali po etapama, a onda su na jedrilici ostali samo Saša i njegova partnerica Marina Đukanović. Do tamo je sve išlo po planu i tajming im je bio odličan. Trebali su ploviti Atlantikom do Cape Towna u Južnoafričkoj Republici, no onda je, točno na sredini oceana, puknula jedna sajla.
– Otišla nam je pripona koja drži jarbol. Recimo za laike da je to jako, jako važan dio broda. Sva sreća da smo uspjeli sačuvati jarbol – govori nam Saša Fegić o prvoj drami koju je doživio na brodu. Iako je riječ o dijelu koji stoji svega 20-ak dolara, to malo znači mnogo ako si usred oceana i nemaš ga gdje kupiti. Pa što učiniti?
– Morali smo skrenuti s puta, i to 1500 milja u jednom smjeru. Do Brazila! Brod u onakvom stanju jednostavno nije mogao doći do juga Afrike tako da smo na popravak morali putovati dva tjedna u jednom smjeru, ukupno 45 dana preko Atlantika – prepričava pustolov pred kojim je tek bila prava avantura.
Iz Brazila su, naravno, do Cape Towna morali još jednom preploviti Atlantski ocean, dva puta u tri mjeseca, što se ne događa često. Kada je HIR3 konačno došao do Cape Towna, Marina se iskrcala s broda i vratila u Hrvatsku, a novi je član posade postao Nebojša Petrović, koji je prije ukrcaja na putovanje svih putovanja vozio taksi po zagrebačkim ulicama. Što se tiče vožnje brodom, nije bio dalje od Jadrana, a sad je pred dvojicom putnika bila ruta od 5000 milja od juga Afrike do Pertha u Australiji.
– Bez kopna smo bili punih 85 dana, a zapravo smo preplovili oko 6000 milja! Očekivali smo da će putovanje trajati najviše dva mjeseca, ali na oceanu malo toga možeš planirati – prisjeća se Fegić, koji putovanje oceanom opisuje kao prolazak plavom pustinjom. S obzirom na to da su odlučili putovati rutom kojom gotovo nitko ne plovi, na Indijskom oceanu su sreli samo tri broda. Većina, naime putuje klasičnom ekvatorijalnom rutom po sredini Zemljine kugle, no Saša je odabrao južnu rutu i odlučio oploviti tri rta – Dobre nade na jugu Afrike, Leeuwin u Australiji i južnoamerički Horne, koji je najopasniji.
– Svaki put kada bismo došli u neku marinu i sreli jediličare, zvali su nas “onima koji idu u krivom smjeru” – kroz smijeh opisuje Saša, no priznaje kako je provesti 85 dana na brodu bilo zahtjevnije nego što je očekivao.
– Svi se začude kada čuju da sam rođeni Zagrepčanin, da nisam s mora. Ja kažem da sam baš zato bio dovoljno lud da se otisnem na ovakvu avanturu, jer nisam mogao ni zamisliti što me čeka – ističe. Šalu na stranu, Saša je prije odlaska na put godinama radio kao iskusni skiper koji je prošao cijeli Jadran, no ocean je nešto sasvim drugo.
– Nema tu bonace, more gotovo nikad nije mirno. No osim toga, većinu se vremena ne događa baš ništa. Tu i tamo je preletjela nebom pokoja ptica, vidjeli smo nekoliko dupina i kitova te morske pse. Kada ideš na takvo putovanje, najvažnije je moći biti sam sa sobom – ističe Fegić te dodaje da se na brodu, suprotno mišljenju većine, jako dobro jede.
– Iako nam se put odužio, imali smo dovoljno svega, jedino je Nebojša ostao bez cigareta. Ali hrane smo imali dosta. Na Atlantiku smo imali dosta svježeg voća i povrća koje može stajati iznenađujuću dugo ako se dobro čuva. Na Indijskom oceanu nažalost ne. Osim toga, tu je i konzervirana hrana, a redovito smo si pekli kruh. Ipak, svima je najdraža naša priča o motanju bureka usred oceana – govori te dodaje kako im je bilo glavno da imaju luka, češnjaka i maslinova ulja. Uz te tri namirnice, kaže, mogu pripremiti bilo koje jelo. Štedjeti su morali jedinu vodu, koju su koristili isključivo za piće, a za sve ostalo, poslužilo je more.
– Jedino mi je nakon nekog vremena počelo nedostajati meso, jer sam njegov veliki ljubitelj. Tako da sam, kada sam došao u luku, najprije naručio odličan steak i hladno pivo – kaže kroz smijeh.
Ni jedna svađa
No što osim kuhanja čovjek radi na brodu 85 dana? U jedrilici koja ima svega 10-ak metara, više od polovice prostora korišteno je kao skladište, tako da su Saša i Nebojša na raspolaganju imali samo salon s krevetima i kuhinju.
– Nije nam bilo dosadno. Većinu smo vremena provodili na otvorenom. Čitali smo, pisali, razgovarali, jeli i pili, ali smo zapravo većinu vremena meditirali u tišini. To je drugačiji život. Da nisam vodio brodski dnevnik, ne bih ni pogledao na sat – prepričava. Ipak, dvojac se nije odrekao nekih navika modernog života. Fegić ističe, naime, da je najveća razlika u putovanju jedrilicom nekad i danas u tome što postoji veza sa svijetom. Sve ostalo je više-manje jednako, no činjenica da možeš pročitati ili poslati e-mail te primiti obavijest o vremenskoj prognozi velik je napredak. Svakodnevno ažurirane prognoze koje predviđaju kretanje ciklona i do dva tjedna unaprijed veliki su oslonac i uvelike pomažu u planiranju rute, te omogućavaju izbjegavanje opasnih situacija u određenoj mjeri. Ponekad to znači odstupanje od planiranog kursa, ali sigurnost broda i posade je na prvom mjestu.
– Nije to baš internet u punom smislu te riječi, ne možemo baš surfati, ali zato nam je jedan prijatelj svaki dan slao e-mail s glavnim vijestima. Neki su nas pitali zašto se ne maknemo od toga, ali nama je bilo super čitati o lošim stvarima od kojih smo daleko. Onda nam je manje nedostajao dom – šali se Fegić. Iako je izrazito teško s nekime provesti toliko vremena, priznaje kako se s Nebojšom nije ni jednom posvađao, a ključ uspjeha u tome je nešto suprotan od očekivanog.
– Ljudi kažu da je najvažnija dobra komunikacija, a mi smo se odlučili za sasvim suprotan model. Dogovorili smo se da si nikada ne govorimo što nas živcira te da si ne prigovaramo. Čak i ako se netko u nekom trenutku naljutio, to se jednostavno prešutjelo. Pa gdje bismo stigli da smo se raspravljali oko svake sitnice – neobičan je savjet ovog dvojca, no unatoč dobrim odnosima, nije im baš sve prošlo glatko.
Štoviše, Saša ističe kako je u trenutku kada su došli do Australije, baš sve što je moglo, pošlo po krivu. Opet im je, naime, pukao isti dio broda i to usred noći tako da je situacija bila uistinu dramatična. Prijatelji s obale, tzv. shore crew, organizirali su prihvat i popravak broda, u pomoć je priskočila i australska obalna straža koja je ih odvukla u Melbourne, a nakon popravka broda produžili su dalje do Sydneya.
– U tom je trenutku bilo jasno da ne možemo nastaviti put prema rtu Horn. Već smo previše kasnili, a od Novog Zelanda do Južne Amerike može se putovati kada je na južnom Pacifiku ljeto. Zbog svih problema koje smo imali, jednostavno nismo stigli na vrijeme – prepričava Saša te priznaje da ga je u početku jako mučilo to što neće uspjeti završiti putovanje kako je planirao. Od početka je to, naime, trebalo biti jednogodišnje putovanje.
– Međutim, to je iskustvo bilo iznad svih mojih očekivanja i promijenilo me na mnogo načina. Između ostalog, shvatio sam da ne treba žuriti i da ne treba biti opterećen vremenom – ističe.
I tako su Saša i Nebojša nastavak puta koji je prema rasporedu trebao biti prošle zime, odgodili za ovu zimu. U međuvremenu su popravili jedrilicu te otišli na zasluženi odmor. Tri su mjeseca proveli u Australiji, mjesec su dana bili u Novoj Kaledoniji, a potom čak dva mjeseca na Fidžiju.
– To je baš pravi tropski otok s plažama i palmama, onako kako sam ga zamišljao. No najdraže će mi uspomene ostati ljudi koji sam upoznao tijekom putovanja, posebno pustolovi. Puno više ljudi na svijetu radi ovakve ludosti poput nas nego što se u Hrvatskoj misli. Posebno mi je u sjećanju ostao jedan Francuz koji je vozio bicikl od svoje zemlje do Južne Afrike. Tamo se ukrcao na brod za Južnu Ameriku te smo se dogovorili da ćemo se pokušati opet naći – kaže Saša te dodaje kako ga se najviše dojmilo što se u velikim lukama svi ljudi pozdravljaju, međusobno si pomažu, sklapaju prijateljstva...
Dok je čekao povoljno vrijeme za putovanje, Saša Fegić se na desetak dana vratio u Zagreb kako bi pribavio novo jedro i rezervne dijelove za brod, no sada je došlo vrijeme da nastavi svoje putovanje. Nebojša i HIR 3 čekaju ga u Aucklandu na Novom Zelandu, a datum kada opet kreću na put je 18. studenoga.
– Ja bih krenuo već jučer! – odlučan je Saša, kojeg sada čeka najteži dio puta. Nitko ne može predvidjeti koliko će opet biti bez kopna, no procjene su da će im do Južne Amerike sigurno trebati više od dva mjeseca, čak i uz povoljne vjetrove.
Potraga za Nemom
– Ovu dionicu možemo nazvati “potraga za Nemom“ jer ćemo proći točkom u Tihom oceanu koja nosi to ime, a odnosi se na mjesto koje je najudaljenije od bilo kakvog kopna. Najveća je opasnost na Pacifiku ako dođe do nekog problema i zatreba nam pomoć jer je tamo jednostavno nema. Pomorci se najviše boje bolesti u tim situacijama, pa neki čak preventivno vade slijepo crijevo – govori Saša. Toliko koliko će on i Nebojša u tom trenutku biti udaljeni od civilizacije, izolirani su samo astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Na oceanu će im biti i hladno, s obzirom na to da će prolaziti samo 800 milja od Antarktike, a dionica oko Rta Horn je najopasnija na svijetu s obzirom na to da tamo zbog spajanja dvaju oceana oluje u prosjeku bjesne više od 300 dana godišnje.
– Mi smo spremni! – zaključuje Saša, kojem je želja u konačnici popiti pivo u Puerto Williamsu, malenom selu koje se nalazi južnije od Ushuaije, najjužnijega grada na svijetu. A na pitanje zašto uopće to sve radi, odgovor je jednostavan – rt Horn je ultimativni cilj, kao Mount Everest za planinara. Iako ni Saša ni Nebojša nemaju iskustva s takvim pothvatom, vjeruju da će ih pravim putem povesti njihov HIR 3 s obzirom na to da je ova kultna jedrilica već bila tamo. Ona je naime poznata po tome što je pod paskom legendarnog Mladena Šuteja već napravila put oko svijeta, a bila je i zvijezda dokumentarne serije “Jedrima oko svijeta“.
– U šali znamo reći da ona zna put, samo mi nekad radimo probleme – zaključak je dvojca koji neće zaustaviti ni vjetar, ni valovi, ni ledenjaci, ali najveći im problem na putovanju predstavlja manjak novca.
– Nismo ničiji rođaci ni kumovi, pa nam je teško naći velike sponzore, a ovaj put jako puno košta. Iskreno, ne želim ni znati koliko sam ukupno potrošio jer bih se vjerojatno pitao odakle mi taj sav novac. Sve što sam zaradio posljednjih godina uložio sam u ovaj projekt, prodao sam auto, stan dao u najam... Najviše nam pomažu prijatelji, pa i ljudi dobre volje koje uopće ne poznajem – ističe Saša, koji je prije sljedeće etape puta pokrenuo i novi način skupljanja donacija.
Svatko tko ga odluči podržati putem platforme Patreon moći će u realnom vremenu pratiti kretanje i poziciju jedrilice, te dnevni unos iz brodskog dnevnika, a po obilasku rta Horn dobit će i razglednicu s tog mjesta. Sve koje zanima kako napreduju mogu pratiti zgode HIR-a 3 na Facebooku, a oni koji ne vole društvene mreže mogu se predbilježiti i dobivati tjedne izvještaje s ovog uzbudljivog putovanja putem e-maila.
Zadnja etapa avanture sveukupno bi trebala trajati do ljeta iduće godine... a onda?
– Nadam se da HIR 3 neće u mirovinu, to je najgore što se brodu može dogoditi. Zajedno ćemo se vratiti u Hrvatsku, a onda bih zaplovio malo oko Visa, želim otići na Lastovo, do Elafita te na Unije i Susak – zaključuje Saša, kojeg dobri stari Jadran čeka, a do tada –sretno!
