Subota 4. lipnja
SRPSKE LAŽI NIKAD NEĆE DOŽIVJETI ZAOKRET
Naslov kaže: “Zaokret u vanjskoj politici Srbije: Vučić najavljuje približavanje Zagrebu: Što se krije iza toga?” Iza toga se krije Vučićeva spremnost da isti dan kad ujutro najavi taj zaokret poslijepodne učini zaokret u suprotnom smjeru. Bilo je i u proteklim godinama dana kad je Vučić govorio kako su zbog niza razloga Srbiji nužni dobri odnosi s Hrvatskom, a onda bi nakon pola sata opalio po ustaštvu kojega ima na sve strane. I sad navodno želi učiniti veliku novost u vanjskoj politici, dok Srbija istodobno podiže apsurdne optužnice protiv hrvatskih pilota, a srbijanska premijerka razdražuje Srbe tvrdnjom kako smo “etnički očistili Hrvatsku” i kako “u Europi ne postoji etnički čistija država”. A Srpska akademija SANU prati je žestokim napadom na HAZU koji je uporabio sintagmu “jasenovački mit”, premda se cijelo vrijeme dok je postojala komunistička Jugoslavija među Srbima pronosio mit o stotinama tisuća žrtava zloglasnog logora. Na prošlogodišnjoj komemoraciji u Donjoj Gradini na granici s Hrvatskom Dodik je pred Vučićem govorio o pola milijuna ubijenih Srba u Jasenovcu. Zbog nekih interesa Beograd može poboljšati odnose s Hrvatskom, ali njegove laži i neprijateljstvo nikad neće doživjeti zaokret.
Nedjelja 5. lipnja
MAKSIMIR JE POKAZAO KOLIKO JE EUROPA KRŠĆANSKA
Kršćanstvo je navodno u velikoj krizi u Europi koja bi uskoro mogla postati Euarabija. Naime sve je veći broj muslimana dok sve više kršćana napušta vjeru. Molitveno-zabavni spektakl na maksimirskom stadionu, gdje se okupilo više od pedeset tisuća uglavnom mladih ljudi, ne potkrepljuje strahove o nestajanju kršćanstva u Europi i teško je zamisliti da bi vjernici bilo koje druge vjere takav spektakl mogli napraviti. Temelji zapadne civilizacije u Europi su kršćanski, pa promjene u omjeru kršćana i drugih na našem kontinentu mogu biti vjerske, ali ne i civilizacijske. Može se broj drugih vjernika približavati broju kršćana, ali koliko god se povećavao, Europa će ostati kršćanska. Jedino kad bi bila do temelja srušena, a to je nezamislivo, ne bi bila kršćanska, ali više ne bi bila ni Europa. Zloguka predviđanja o propasti kršćanstva nisu baš kristovska, jer Krist ne može propasti, nije propao ni kad je ubijen, nego je uskrsnuo, a uskrsnuo bi i kad bi u Europi bio razapet, kad bi njegove Europe nestalo. Kršćanstvo u Europi nije u krizi nego je u krizi vjera u takva Krista. Koliko te vjere ostane, ostat će i kršćanske Europe makar se s Kristom preselila negdje drugdje, u uskrsnuće.
Ponedjeljak 6. lipnja
KOMUNISTIČKA METAFORIKA
I – BATINA Povjesničar Ivo Goldstein kaže: “Ne možemo ustaše i domobrane, odnosno HOS, zvati hrvatskom vojskom. Neoustaštvo je karcinom društva i to se mora maknuti”. Ustaše i domobrani bili su hrvatska vojska, to je povijesna činjenica, samo je pitanje – kakva. No ni na to pitanje nema jednoznačnog odgovora. Nisu svi ustaški i domobranski vojnici bili zločinci, bilo je među njima časnih i hrabrih ljudi, a neki zacijelo nisu ni znali za zločine vodstva NDH. To je isto kao kad biste rekli da njemački vojnici u Drugom svjetskom ratu nisu bili njemački. Nacionalni naziv neke vojske ne određuje njezinu narav, bila ona njemačka, hrvatska, engleska, srpska... – može biti i patriotska i zločinačka. Ustaštva u Hrvatskoj nema jer ga nema ni u vlasti ni u oporbi ni u strankama ni u institucijama ni u medijima – ima ga samo u ispadima pojedinaca ili skupina (na stadionima i drugdje), a oni nemaju nikakav ugled ni legitimitet u hrvatskom narodu. Povjesničar Goldstein obračunava se s nečim s čim se obračunala povijest, s “karcinomom neoustaštva”. Za vlast bivše države hrvatsko je domoljublje bilo “rak-rana društva”. Goldstein je naslijedio tu metaforiku, ali očito čezne i za komunističkom batinom.
Utorak 7. lipnja
SAMO JAK POLITIČAR STVARA JAKU DESNICU
Nastavlja se plač zbog slabe hrvatske desnice i rasprave o tome treba li desnica sa svima surađivati, pa i ljevicom, kako bi se rušio HDZ. Jalov plač i jalove rasprave. Bez pojave neke jake osobe i neke nove vizije hrvatske budućnosti moćne konzervativne stranke koja bi bila dostojan takmac HDZ-u, Možemo!, SDP-u, Mostu... neće biti. Takva jaka osoba s idejom o samostalnoj Hrvatskoj prije nešto više od trideset godina bio je dr. Franjo Tuđman. Ovodobni Tuđman nije moguć, ali bi moćnu desnu stranku zacijelo mogao stvoriti političar koji bi autoritativno zahtijevao vraćanje rasprodanih banaka i drugih strateških dobara u hrvatske ruke, i koji bi uvjerljivo – nasuprot bruxelleskom sluganu Plenkoviću koji masovno protjeruje Hrvate u inozemstvo, a zemlju je učinio najsiromašnijom u EU – zagovarao izlazak Hrvatske iz položaja kolonije u Europskoj uniji koja nas pljačka i diktira nam politiku gore nego bivša Jugoslavija. Takva političara zasad nema ni na vidiku, zasad imamo samo HDZ i Pupovca na vlasti te oporbu kojoj je jedina namjera rušenje Plenkovića. Ali niti ima mogućnosti da to učini niti se vidi što bismo time dobili. Da bar znaju obmanjivati i lagati kao sadašnji premijer!
Srijeda 8. lipnja
KAKO SU NAS SRBI ‘PREVODILI’ NA PRAVU STRANU
Srbijanski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin Hrvatsku je stotinama puta počastio optužbama kakve vole četnici, a sada pak “dobroćudno” izjavljuje: “Ako postoji narod koji je nepogrešivo birao pogrešnu stranu povijesti, onda je to hrvatski, i ako postoji narod koji je Hrvate prevodio na pravu stranu povijesti, onda je to srpski narod”. Na pravoj strani povijesti nismo bili ni kad smo bili kraljevina u srednjem vijeku, ni kad smo poslije s Europom dijelili renesansu i druge velike vrijednosti koje Srbe nisu ni doticali, ali eto jesmo kad smo kao “guske u maglu” srljali u zajedničku državu sa Srbima i dva desetljeća trpjeli njihovo nasilje te potom završili u drugoj zajedničkoj državi, Titovoj komunističkoj i velikosrpskoj Jugoslaviji. Srbi su nas “prevodili na pravu stranu povijesti” i nezapamćenom agresijom devedesetih godina prošlog stoljeća u kojoj je sudjelovao i Vulinov sadašnji šef Aleksandar Vučić. Prevodili su nas i svojatanjem hrvatske književnosti i kulture te nema dobra koje nam nisu željeli, ali, eto, mi smo bili tvrdoglavi, pa njihovu “pravu stranu povijesti” nismo prihvaćali. Ima li još igdje u svijetu naroda koji svoj zločin predstavlja kao dobročinstvo?
Četvrtak 9. lipnja
SIROTINJU U SELU PERUŠAJU I HVALE
Tekst kaže – u proteklih pet godina privremeni odlazak iz Hrvatske prijavilo je 177.470 hrvatskih građana, a trajno iseljenje u inozemstvo 55.821 građanin. Dakle, ukupno 233.291 Hrvat privremeno je ili trajno napustio Hrvatsku od 2017. do 2021. Što će raditi u inozemstvu? Širit će ugled Hrvatske o kojem svako malo govori premijer Andrej Plenković. To je još jedan od njegovih velikih uspjeha. U gospodarstvu, standardu, kupovnoj moći... doveo nas je na dno europskih ljestvica, pa je prirodno što smo pri vrhu ljestvice iseljavanja u EU, ispred nas je samo Litva. Pri vrhu smo i po rasprodanim nacionalnim bogatstvima, po milijardskim profitima koje iz Lijepe Naše iznose strani vlasnici iz banaka, nekad velikih strateških državnih tvrtki, hotela i drugih dobara otuđenih od građana koji su ih stoljećima stvarali. Stranci kupuju i poljoprivredna zemljišta i vode, premda im je to zabranjeno, ali ih uzmu tako što kupe tvrtke Hvata u čijem su vlasništvu. Kad je riječ o sprečavanju grabežljivaca iz inozemstva i masovnom odlasku Hrvata u inozemstvo ova vlast ništa ne čini, očito je i zato velik ugled Hrvatske u svijetu, kao sirotinje u selu koju perušaju oni koji je najviše hvale, kao i Plenkovića po Bruxellesu.
Petak 10. lipnja
RUSI NIŠTA NE VALJAJU, ALI UBIJAJU LI – UBIJAJU
Vijesti iz Ukrajine pune su proturječnosti. Hrvatski mediji pišu – Rusi su u sve većim nevoljama. Ali Rusi sve više napadaju, napreduju, ubijaju i osvajaju. Ukrajina je sve manja, ali njezin predsjednik Zelenski svaki dan govori kako ne želi nikakvo primirje, nego želi osloboditi sva okupirana područja. Stanje je sve tragičnije, ali je ukrajinsko političko vodstvo sve optimističnije. Ruski je narod zbog Putina sve očajniji, ali je podrška Putinu u Rusiji sve veća. Sankcije protiv Rusije sve su oštrije, ali je Rusija sve bogatija. Sa Zapada se Ukrajini šalje najubojitije oružje, ali Ukrajinci se brane sve slabije. Zašto je tome tako? Zato što su nam Rusi mrski, a tko nam je mrzak, ništa ne valja, nesposoban je i nedjelotvoran. Rusiji se sa Zapada sve više prijeti, ali nitko ne želi u Ukrajinu da je u ratu obuzda. Potpora Ukrajini stiže iz cijelog svijeta, ali cijeli svijet ravnodušno gleda rusko klanje u Ukrajini. Zelenski prije podne zahvaljuje Zapadu na potpori, a poslije podne ga optužuje da ništa ne čini. Užasno je reći, ali Ukrajina je postala predstava smrti koja se gleda kao Shakespeareov komad u kazalištu s redovitim programom i redovitom publikom. Prednost je što se ulaznica ne plaća.
Ima jedan veliki postotak ljudi u Hrvatskoj koji imaju ustasko stanje duha. A to je pogubno najprije za Hrvatsku, a onda i za ostale.