Mrkva iz Italije i Nizozemske, špinat, koromač, celer, rukola, ‘baby’ salata, radič i puterica iz Italije, češnjak iz Kine i Egipta, breskve i nektarine iz Španjolske, Grčke i Italije, marelice i trešnje iz Turske, povrće za juhu iz Nizozemske... Nema kraja apsurdima krene li se u obilazak trgovačkih lanaca. Ako već u ostatku godine oskudijevamo u domaćem voću i povrću, u podsvijesti nam je da bar sad, u sezoni, jedemo sezonsku robu, pogotovo povrće za koje je ovo urodom bolja godina. No u pomnom obilaskom najvećih, uljuljkani u slogane o domaćoj robi, koje nerijetko povezujemo i sa slikom marljivih farmera na OPG-ovima, domaće se u šumi deklaracija teško nađe i povećalom. Tako ćemo, prema svemu sudeći, i kriznu jesen opet dočekati bez domaće hrane i zaboraviti kako smo na početku koronakrize isticali da nam je nužna domaća proizvodnja.
Čak je i luk uvozni
Gotovo isključivo domaće su lubenice (mini su iz Španjolske), mladi krumpir, paprika babura, tikvice, krastavci, kupus, kelj, salata kristalka te veći dio rajčica. Bresaka, nektarina, šljiva, marelica... tek se ponegdje nađe iz hrvatskih voćnjaka jer su vremenske nepogode dodatno skresale ionako nedostatnu domaću proizvodnju, dok su uvoznog luka, poriluka, mrkve, celera... također pune police.
– Sve ste dobro vidjeli – kaže nam donedavno jedan od većih hrvatskih proizvođača povrća, a sada zaposlenik jednog većeg trgovačkog lanca. Više od 90% proizvođača, tvrdi on, proizvodi napamet. Nemaju dogovoreni otkup kako bi uopće planirali proizvodnju, a nisu ni udruženi kako bi, kad krene otkup, imali jaču pregovaračku poziciju prema trgovcima. Parcele su pak usitnjene što poskupljuje proizvodnju pa je na kraju prodajna cijena niža od cijene proizvodnje i ljudi svjesno rade s gubitkom – govori naš sugovornik (podaci u redakciji). Dodaje kako se stalno vrti priča oko nacionalne strategije poljoprivrede, “ali tu nema kruha dok se ne poslože planska proizvodnja i planski otkup”.
– Ako znamo da uvozimo 70% proizvodnje povrća, onda moramo znati i kako povećati vlastitu proizvodnju, u kojem trenutku, koje kulture i u kojem dijelu Hrvatske, a sve to onda moraju pratiti i odgovarajuće nacionalne mjere, bolje obrazovanje proizvođača, navodnjavanje, protugradne mreže, antifrost zaštita, novije tehnologije... – kazao je. Ovako s jedne strane imamo trgovce koji posljednjih tjedana i javno pozivaju lokalne proizvođače na suradnju, a s druge pad domaće i turističke potrošnje te proizvođače od kojih neki već zaoravaju neprodane lubenice, kelj, tikvice...
VIDEO Splićani jedva dočekali otvaranje ribarnica i trgovina
Odluka na dobavljaču
Drago Munjiza, glavni direktor Lonije, kaže kako oni ne uvoze, nego kupuju voće i povrće od domaćih distributera koji ih razvoze direktno u Lonijine dućane.
– Inzistiramo na domaćem, ali od koga će oni nabaviti robu, njihova je konačna odluka. Želja nam je imati 100% domaćeg voća i povrća, no realnost je, ovisno o vrsti robe i sezoni, 50-75% ukupnog prometa kategorije – rekao je Munjiza.
Iz Kauflanda na upit koliko je domaće robe u njihovim trgovinama odgovaraju kako je njihov naglasak na suradnji s domaćim proizvođačima te da je “od sveg voća kojega su nabavili u zadnjih tjedan dana 68% domaće, a od povrća čak 92%”. Iz Lidla i Plodina nismo dobili odgovor. Iz Spara tvrde da surađuju s više od 60 malih domaćih proizvođača i OPG-ova, dok njihova vlastita robna marka Vrtovi Hrvatske u ovoj godini bilježi rast od 60% u odnosu na prošlu godinu.
– Ponudu iz uvoza nabavljamo samo kad su domaći proizvodi nedostupni, pogođeni vremenskim nepogodama ili drugim nepredviđenim okolnostima – odgovaraju. Domaća proizvodnja i proizvođači, kao i partnerski odnos s malim i velikim dobavljačima, strateška su odrednica i Konzuma.
– Voće i povrće hrvatskog porijekla čini oko 80% ukupnog prometa u ovoj kategoriji. Nabava uvijek ide primarno od domaćih proizvođača, posredno i neposredno više od 4000 njih, nerijetko čak i nauštrb same cijene, a Konzumu je cilj da mu se na policama nađe što veći broj kvalitetnih domaćih proizvoda, uz održivi model suradnje i za dobavljače i za Konzum – ističu te dodaju kako su u zadnjih 10-ak godina znatno ulagali i u otkupno-pakirne centre uz pomoć kojih osiguravaju kontinuitet isporuke.
– Ako jedan trgovac danas treba 100 tona lubenice za akciju, nema proizvođača, zadruge ni proizvođačke organizacije u RH koji bi toliku količinu mogli isporučiti danas, sutra će prodavati albanske – kaže naš sugovornik.
A imamo, dodaje, i ‘kriminalni’ pravilnik koji dopušta da se na uvoznu robu, koja je samo prepakirana u Hrvatskoj, kao što je povrće za juhu, legalno deklarira hrvatsko porijeklo. Tko pak misli da je na tržnicama, gdje je slična roba dvostruko, neka i četverostruko skuplja, domaća, moraju znati da na jedan OPG dolazi i pet preprodavača, a i neki proizvođači, kako bi bili konkurentniji, nadopunjavaju asortiman diskontnom robom iz trgovačkih lanaca ili sa zelene veletržnice.
Lani smo tako uvezli povrća za 163,1 milijun eura, 25% više nego 2018., te voća za 211 milijuna eura (13% više). U deficitu s voćem lani smo bili 171 milijun eura. Samo u prva tri mjeseca 2020. uvoz voća rastao je još 13%.
NEKTARINE, breskve, marelice u pravilu su iz uvoza, iz Italije i Španjolske
ŠLJIVA je gotovo u pravilu uvozna iz Italije, domaće se proizvodi sve manje
ČEŠNJAKA, luka, poriluka samo smo u prvom tromjesečju uvezli za 4,6 mil. eura
PATLIDŽANI dominiraju talijanski, dok su tikvice uglavnom domaće
KRISTALKA domaća, rukola, puterica i ‘baby’ salata iz Italije, iceberg iz Poljske
TREŠNJE domaćih i nema, uglavnom su uvoz iz Turske i Grčke, a cijena im je visoka
MRKVA domaću koju smo našli bacili bismo, dominira uvoz iz Italije i Nizozemske
PAPRIKA babura je domaća, rog, crvena, zelena uvoz iz Turske, Maroka, Nizozemske
a dok ja pišem da nas je prestigla rumunjska, uskoro će i bugarska, da ćemo imati najveći pad bdp-a u europi od -11% onda mi se hdz trolčići smiju da sam rumunj....ajmo sad svi u isti glas plenki, marić i medved su najbolji u svemiru!!!!!!