Rat se u Siriji razbuktava i više nema sigurnog utočišta. Fronte se otvaraju na različitim mjestima u kratkim razdobljima. Iako režimska vojska odana Basharu Al-Assadu drži veći dio teritorija, pobunjenici se svako malo pojave iza nekog kuta. Sve veće prometnice koje spajaju velike gradove njihova su stalna meta. Iako smo dobili odobrenje sirijske vojske da možemo krenuti putem prema Homsu, najvećem žarištu u Siriji, uz jamstvo da je put siguran, to nas je putovanje zamalo došlo glave.
Pucaju po svemu
Samo nekoliko kilometara od centra grada, kod mjesta Azra, pobunjenici su se iznenada pojavili na glavnoj prometnici i počeli pucati po svemu što se kretalo. Zahvaljujući gužvama koje se stvaraju na punktovima sirijske vojske koja detaljno pregledava svako vozilo, ostali smo živi. Dok smo čekali na punktu, na kojem je ispred nas bilo desetak vozila, odjednom je došlo do nekoliko detonacija i sporadične pucnjave. Ljudi su smjesta ostavili automobile i počeli bježati glavom bez obzira skrivajući se u obližnjim kamenim kućama. Ne poznajući teren, trčali smo za grupom te se nadali kako oni znaju gdje se mogu skriti.
Ušli smo u usku ulicu kojom smo se jedva provlačili. Odjednom su se otvorila vrata koja od straha nismo ni primijetili. Gospođa nam je mahnula rukom da uđemo, što smo bez razmišljanja i učinili. Nismo imali izbora. Borba je postajala sve žešća.
– Uđite unutra, to vani će potrajati – ljubazno i smireno rekla nam je gospođa Fatme te dodala kako se to događa svaki dan. – Iako je kuća stara 300 godina, vjerujte mi, unutra ste sigurni – kazala je.
Ušavši u kuću, nismo mogli vjerovati da se na sve te detonacije i puškaranje nitko od ukućana ne obazire, već žive uobičajeno, gledaju TV, piju kavu, puše nargilu... Kao da žive u nekom drugom svijetu, a ne u središtu sukoba.
– Eto, vidite, vani je rat, ali mi ćemo popiti kavu i nešto pojesti, sigurno ste gladni. Ne morate se bojati, unutra neće ući. To oni malo zapucaju da prestraše ljude i prekinu promet i onda pobjegnu. Mi smo na to već navikli i znamo da je to već svakodnevni ritual – smirenim glasom govori Fatme, pokušavajući nas umiriti nudeći nam čaj i kavu.
Višesatne borbe
– Najbolje bi bilo da pušimo nargilu jer za mene je ona već postala lijek za stres. Kad god se puca, skuham si džezvu kave i pripremim nargilu. Vjerujte mi, dok to potrošim, borbe stanu. Tako vam je to iz dana u dan. Evo, imate voća i svega što poželite. Nemojte slušati što se događa vani, odmorite se i bez straha jedite i pijte. Kuhajući kavu i noseći nargilu, gospođa Fatme je osluškivala i uz smiješak komentirala.
– Izgleda da ćemo se danas lijepo družiti. Ovi vragovi su se raspucali. No nema veze. Hrane imamo, vode također, duhana, kave, ugljena..., a oni nek pucaju. Prije će njima nestati metaka nego nama zaliha – kroza smijeh govori Fatme. Borba je trajala oko četiri sata. Sirijska vojska uspjela je potisnuti pobunjenike i vratiti ih u gradić Azru. Međutim, autocesta prema Homsu ostala je do daljnjega zatvorena.
>> Svi znaju - pobijedit će onaj tko bude kontrolirao glavni grad!
