Kada je prije desetak dana tijekom radova na rekonstrukciji kanalizacijske i vodovodne mreže otkriveno vrijedno arheološko nalazište gotovo u samom centru Šibenika, kod crkve svetog Frane, zapravo se malo tko od “fetivih Šibenčana” baš previše iznenadio. Naime, i Šibenčani i općenito Dalmatinci znaju da se u staroj jezgri “prastarih dalmatinskih gradova” ispod kamenih podloga nalaze vrijedni arheološki nalazi i dokazi života u bogatoj povijesti Dalmacije. U ovom slučaju iznenađujući je bio broj grobova u samom središtu grada.
Priča o povijesti grada
Broj pronađenih grobnica se iz dana u dan povećavao, kao i broj pronađenih ljudskih ostataka. Tko su i kako su umrli, predmet je nagađanja i istraživanja, a najvjerojatnije je u najvećem broju riječ o šibenskim obiteljima težaka koje su bile pokapane u zajedničke grobnice. To su tada bile šire rodbinske zajednice te stoga i ne čudi da su u pojedinim grobnicama pronađeni ostaci tridesetak pokojnika. Oni bogatiji Šibenčani iz tog doba kao i fratri bili su pokopani unutar dvorišta crkve svetog Frane i samostana. Šibensko poduzeće Vodovod i odvodnja nakon otkrića ovih grobnica zaustavilo je radove na aglomeraciji i sada traje istraživanje nalazišta, odnosno groblja koje se koristilo sve do prve polovice 19. stoljeća. Tu su se Šibenčani zapravo pokapali sve do odluke tadašnjih vlasti u Dalmaciji, odnosno Austrije, kojom se zabranilo ukapanja unutar zidina dalmatinskih gradova.
Video: Nalazište kod crkve svetog Frane
Šibenčani su otad pokapani na drugom groblju, kod sv. Ane kod tvrđave sv. Mihovila. Grobovi u samom središtu Šibenika imaju svoju priču i zbog povijesti grada.
Sam prizor gradilišta za one koji ne znaju o čemu se radi je pomalo šokantan. Sve je ograđeno, pomalo nalikuje na serije CSI-a, na forenziku, istraživanje tragova... Je li bilo zločina, kuge, neke druge epidemije...?
Kršćanski ukopi
– Zasad smo pronašli 27 grobova koji su zapravo obiteljske grobnice. U jednom grobu pronašli smo ostatke i tridesetak pokojnika. Riječ je o grobu iz 14. stoljeća i ono što zasad uočavamo jest da je među ukopanima i znatan broj djece. Posljednji pokojnik ovdje je pokopan 1827. godine – rekao nam je voditelj lokaliteta i ekipe arheologa Slavko Galiot iz tvrtke Delmat Galiot uz Splita. Na pitanje može li se zbog većeg broja preminule djece govoriti o epidemiji, i to možda kuge ili neke druge zarazne bolesti, Galiot kaže kako više vjeruje u pretpostavku da je do većeg mortaliteta kod najmlađih u to vrijeme dolazilo zbog bolesti za koje u to vrijeme nije bilo lijeka.
– Mogu reći da smo zasad pronašli veći broj nalaza svojstvenih kršćanskim ukopima u to vrijeme, kao što su kuglice s krunica, ali i ukrasi poput igala i broševa. No našli smo i prsten pečatnjak koji svakako može poslužiti za identifikaciju – rekao nam je mlađi Galiot, arheolog Josip, također član tima, koji s kolegom Tomislavom Pušićem već danima neumorno radi na šibenskom nalazištu.
Ova dva mlada arheologa pokazala su nam jedan prsten s itekako uočljivim grbom, drugi na kojem se nazire grb i ostale nalaze među kojima su i mletački novčići koji su također pronađeni u grobnicama. Ako pak nakon skidanja korozije s pečatnjaka arheolozi pronađu na njemu očuvan grb i ako je, kažu nam arheolozi, objavljen među ostalim grbovima s ovog područja, možda će netko i od današnjih Šibenčana koji baštine te grbove zapravo pronaći mjesto gdje su bili ukopani njihovi preci. Ipak nama najljepši nalaz su pozlaćeni praporci nađeni u jednoj grobnici, a koje su Šibenke u to vrijeme očito nosile na svojoj odjeći.
– Mi smo znali da je ovdje bilo ukopa, a već je sedamdesetih godina prošlog stoljeća tu iskopavano. Mi ćemo sav materijal koji je pronađen preuzeti i brinuti se o njemu, a tek nakon istraživanja o svemu ćemo moći reći nešto više, i o nalazima i okolnostima u kojima su ljudi tamo pokapani – rekao nam je ravnatelj muzeja Željko Krnčević.
Zašto nama nije dozvoljeno da se zakopamo u svojem dvorištu??Gradska groblja,holding,deru nas.