Kad padaju diktatori i ruše se totalitarni režimi, na vidjelo izlaze mračne tajne koje su, više ili manje čuvane, bile i sastavni dio vladanja Slobodana Miloševića. "Večernjakovo" razotkrivanje jedne takve tajne poklopilo se s Miloševićevim uhićenjem zbog sustavnog otuđenja državnog novca, a ne zbog ratnih zločina, za koje će mu se vjerojatno kasnije suditi u Haagu. Međutim, Miloševiću će se vrlo teško dokazati sustavno potkradanje vlastite države, iako je on koristio puno osoba od povjerenja za prebacivanje novca izvan Srbije na tajne račune u drugim državama. Njegovo isisavanje novca postala je svojevrsna srpska javna tajna, ali mnogi su uvjereni kako se nikad neće ući u trag cijelom iznosu koji je Milošević pokrao.
Slobodan Milošević po struci je bankar i znao je kako izbjeći zamke strogih međunarodnih bankarskih zakona, u čemu mu je svesrdnu pomoć davala najviše Borka Vučić, direktorica Beobanke i ministrica za suradnju s finacijskim institucijama. Iako u visokoj životnoj dobi (74 godine!) aktivno je sudjelovala u tajnom prebacivanju novca za Miloševića. "Večernji list" je otkrio kamo je nestao samo mali dio novca, a riječ je o više od 100 milijuna dolara.
Kršenje protokola pri dolasku aviona
U jesen prošle godine Borka Vučić sastala se u Bejrutu s Rijadom Salamijem, guvernerom središnje banke Libanona. Do susreta je došlo posredstvom nekoliko privatnih libanonskih bankara i uz pomoć libanonske pravoslavne crkve. U ekskluzivnoj izjavi za "Večernji list" Velibor Dulović, veleposlanik SRJ u Libanonu, rekao je:
- Ne mogu vam iznijeti sve detalje oko dolaska ljudi iz Beograda jer ni sam ne znam puno zbog tajnosti u kojoj se sve odvijalo. Prvi put kada je dolazila gospođa Vučić, iz Beograda je zatraženo da veleposlanstvo uime jugoslavenske vlade zatraži dozvolu od libanonskog ministarstva za promet i veze za sljetanje zrakoplova "Falcon DH-50", koji je u vlasništvu vlade SRJ, na bejrutsku zračnu luku, te VIP postupak za putnike. Gospođa Borka Vučić doputovala je u pratnji nekoliko osoba i osobno sam ih dočekao. Znam da su svi imali diplomatske putovnice, te da su se sastali s Jafijem Abduom, direktorom Saradar banke, a po preporuci guvernera Rijada Salamija. Delegacija je u toj banci trebala otvoriti žiroračun na ime vlade SRJ, a Borka Vučić je za to donijela iz Beograda pet milijuna dolara gotovine. Kao razlog za otvaranje računa navedeno je plaćanje obveza jugoslavenske vlade. Iz Beograda je nekoliko puta zrakoplov slijetao u Bejrut, no od mene je traženo samo da osiguram VIP tretman za zrakoplov i osobe koje stižu, ali posebno je naglašeno da nisam dužan zrakoplov i dočekati u bejrutskoj zračnoj luci, što je kršenje protokola.
Veleposlanstvo bilo servis Miloševićevim ljudima
Veleposlanik Dulović zna više od rečenog, ali iz razumljivih razloga sve još ne želi otkriti. Anonimni izvor iz veleposlanstva SRJ potvrdio nam je kako je Borka Vučić nekoliko puta dolazila u Bejrut s gotovinom u torbi, a čest gost libanonskih bankara bio je i Dušan Matković, direktor smederevske Železare i Miloševićeva osoba od povjerenja u SPS-u. Izvor nam tvrdi kako su kršena sva diplomatska pravila i kako je veleposlanstvo služilo kao servis Miloševićevim ljudima. Poneki od njih visoko su rangirani srpski političari koje je naš izvor potajno promatrao pri dolasku u bejrutsku zračnu luku, a neke od njih čak i fotografirao "za osobnu sigurnost".
Naš izvor Miloševićevu odluku da opere novac preko libanonskih privatnih banaka povezuje s lobiranjem Georgesa Khodora, poglavara dijela pravoslavne crkve u planinskom dijelu Libanona, koji je projugoslavenski orijentiran. U vrijeme napada NATO-ovih snaga na SRJ, Georges Khodor organizirao je demonstracije pred američkim veleposlanstvom u Bejrutu i poticao mlade libanonske pravoslavce da se jave kao dobrovoljci za obranu Srbije. Još za rata u BiH postao je poznat napadajući medije koji su "pisali protiv Srba", a odigrao je veliku ulogu u stvaranju veza za prebacivanje novca, koji je iz libanonskih banaka išao dalje na Cipar, te u Grčku, Rusiju, Bjelorusiju, Ukrajinu, Južnu Afriku i Kinu.
Uz Saradar banku, koja ima svoju ispostavu na Cipru, Milošević je preko svojih povjerenika novac uložio i u Credit bank, Bank Al Madina, Federal bank te Nacional bank. Sve te banke u privatnom su vlasništvu, obiteljskom ili dioničarskom, i nude mogućnost čuvanja novca pod šifrom bez obveze dokaza o podrijetlu novca.
Rijad Salami, guverner Središnje banke Libanona, poručio nam je preko svoje tajnice kako ne može razgovarati s novinarima i poručio nam je neka mu ostavimo broj telefona (što se kasnije pokazalo uzaludnim poslom), a poglavar pravoslavne crkve Geroges Khodor nije nam bio dostupan.
Hassan Haidar Diab
