Njih dvojica bili su najbolji prijatelji, zajedno su odrastali, tulumarili, igrali košarku u parku... Bili su zajedno i kad su upoznali dilera i kad su se počeli drogirati. U istoj raciji ulovila ih je policija pa su završili u domu.

Nakon izlaska na slobodu, jedan je požurio po novi dop jer su “previše bili unutra” pa se “treba nadrogirati i dobro provesti”. Drugog je život bez slobode promijenio pa je rekao:

– Čovječe, ne da mi se više. Hoću se vratit’ na faks, čut’ curu... Ajmo rađe na ćevape.

Pozivnica za djevojku

I tu su se njihovi putovi zauvijek razišli. Drugi se mladić izvukao i uspio u životu, a njegov je prijatelj umro od predoziranja. Sažetak je to predstave Dvosmjerna ulica čija je premijera bila u kazalištu Trešnja. A “glumačka” četvorka koja se prvi put u životu popela na pozornicu štićenici su Odgojnog zavoda u Turopolju, u koji su smješteni odlukom sudova zbog brojnih krađa. Upoznali smo ih dan prije premijere, na generalnoj probi u Turopolju:

– Pitaš za tremu. Pa ne spavam već četiri noći – promrmljao je policajac iz predstave, pogledom tražeći Tvrtka Tišlera i Nikolinu Rimac iz Udruge za kreativni socijalni rad Zagreb, uz čiju je pomoć predstava i postavljena.

– Jeste li poslali pozivnice – po tko zna koji put ih je upitao jer mu je, veli, bitno da na predstavu dođe i njegova djevojka. Drugi nas “glumac” pita hoće li ga itko prepoznati na fotografiji:

– Čovječe, baka misli da sam na kruzeru – objašnjava.

Danijela Đurak, diplomirana socijalna radnica i predsjednica spomenute udruge, objašnjava nam kako je nastala glumačka ekipa iz Turopolja: – Riječ je o projektu Ljepota življenja bez alkohola i droga koji financiraju Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Kroz odgojnu dramu, a Dvosmjerna ulica je upravo to, štićenici iz sebe izvlače osjećaje, mogu igrati uloge, shvatiti što osjeća žrtva. Predstava nema gotovog teksta i zadane priče, sve se svodi na improvizaciju i oni zapravo pričaju svoju životnu priču. U konačnici, 90 posto teksta osmislili su štićenici, Nikolina i Tvrtko samo usmjeravaju njihove emocije – kaže Danijela Đurak.

Hrabri četverac

Uvježbavanje za predstavu namijenjenu građanstvu, na koju je ulaz bio slobodan, započelo je u listopadu. Dečki, a trenutačno ih je u Turopolju devedesetak i svima su izrečene odgojne mjere koje ne mogu biti kraće od šest mjeseci ni dulje od tri godine, mogli su se sami javiti žele li glumiti:

– Najprije smo imali dvije grupe jer neromi nisu htjeli biti u istoj prostoriji s Romima. No, mnogi su odustali i na kraju su ostala ova četvorica mladića. Jako su talentirani i vjerujem da će im rad u grupi pomoći da isprave lošu sliku o sebi – nada se Danijela Đurak.

Pamtit će ona, veli, prvu skupinu štićenika koja je pohađala dramsku u Turopolju i čija je predstava u Trešnji izvedena 2008. godine:

– Kad su čuli pljesak iz pune dvorane, dečki su plakali od sreće. Bilo im je to prvi put u životu da ih je netko pohvalio i aplaudirao im – kaže. Miroslav Mihoci, v. d. ravnatelja zavoda, priča da štićenici imaju dobro organizirane slobodne aktivnosti: – Imaju dvadesetak radionica, a uskoro ponovno kreće i glazbena – rekao je.

velika promjena

Alka Vuica nekad i sad: Kako se naša poznata pjevačica mijenjala tijekom godina

51

IRCI ZABRINUTI ZA SVOJ IDENTITET

Irska više nije obećana zemlja, kući se vratilo 17 tisuća Hrvata

14

na društvenim mrežama

'Radio sam ja u Njemačkoj. Grozno. Vratio sam se, jedva izdržao tri godine': Ovo je razgovor Ide Prester s jednim vozačem

Stjepan Vukadin

Poznati chef otkrio kojim jelom je osvojio ljubav svog života: ‘Bio je to riskantan potez’

Da vas čujemo

KVIZ Mislite da dovoljno znate o zdravstvenom osiguranju? Na jednom pitanju većina padne

Kod ‘susjeda’ po gorivo: Litru benzina preko granice plaćaju tek 1,19 eura