U Domu pastoralnih susreta u Lovranu u ponedjeljak su otvoreni 1. Mediteranski teološki susreti, koji se održavaju na temu "Sloboda i odgovornost za izgovorenu riječ". Sudjelovalo je 40-tak studenata treće, četvrte i pete godine studija teologije te apsolvenata katoličkih, protestantskih i pravoslavnih teoloških fakulteta te studente poslijediplomskih studija teologije. Skup je ekumenskog karaktera i uz katoličke, uključeni su pravoslavni i protestantski teolozi. U programu sudjeluju studenti protestantskih i pravoslavnih teoloških fakulteta.
Inicijator skupa je riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić koji je u uvodnom govoru ustvrdio da je sloboda dar i jedna od temeljnih ljudskih osobina. "Tko nije slobodan, osjeća se da nije ni potpun čovjek i slobodu s pravom očekujemo od drugih i drugi je očekuju od nas", rekao je Uzinić. Tim povodom u subotu se oglasio i na Facebooku čiju objavu prenosimo u cjelosti:
Dragi prijatelji!
Poznato vam je da su u Riječkoj nadbiskupiji u Lovranu kroz protekli tjedan organizirani prvi Mediteranski teološki susreti, nakon sličnih teoloških ekumenskih susreta u Dubrovniku pod nazivom Ljetna škola teologije. Uključujući se u ove susrete svojim predavanjem i razgovorom sa sudionicima, glavni tajnik Biskupske sinode kardinal Mario Grech ovu je inicijativu nazvao „izvrsnom idejom koja može pomoći studentima da prodube svoje teološke uvide, osobito iz razloga što se ovi susreti odvijaju na ekumenski način.“ Ne dijele svi ovo mišljenje. I to je legitimno. No osobno već po treći put svjedočim da je ova inicijativa potrebna i važna baš kao što je primijetio i kardinal Grech. I ove godine osvjedočio sam se da to mišljenje dijele svi predavači i sudionici ovog susreta. Svi smo, ne samo studenti, postali bogatiji za jedno izvanredno iskustvo teološkog dijaloga, u slobodi, ali i odgovornosti. To nas je iskustvo međusobno povezalo, sprijateljilo, vjerujem učinilo boljim ljudima i boljim kršćanima, a nadam se i boljim studentima teologije i teolozima. Ovo naše lijepo iskustvo nisu mogli poremetiti niti oni ružni glasovi koji su, zapravo, najbolji primjer neodgovorne slobode u javnom prostoru koja nas je i potaknula da ove godine na teološki način promišljamo o slobodi i odgovornosti za izgovorenu (i napisanu) riječ. Ponovno se, nažalost na najprimitivniji mogući način, potvrdila istinitost tvrdnje da je „naša javnost i komunikacijski prostor (i onaj vjerski i crkveni) zatrovan brbljanjem, pojeftinjenim pa i vulgarnim zloupotrebama velikih, svetih riječi: Bog, Isus, evanđelje, Gospa, život…“ I da se „istodobno kroz te bujice riječi ponekad sije toliko nepodnošenja, osuda, toliko mržnje.“ Upravo je to ono što je bilo tako očito u napadima na društvenim mrežama, koji su dodatno prošireni neodgovornom potrebom za senzacionalizmom u izvještavanju, na evangeličku pastoricu u Rijeci gđu Melanie Ivančević. Kao čovjek, kršćanin, svećenik i katolički nadbiskup sam duboko pogođen i razočaran, ali i posramljen zbog riječi koje je morala čitati i slušati, ona i njezina obitelj, proteklih dana u našem javnom prostoru. Posebno me boli što su te teške i neprimjerene riječi izgovorene i od članova moje zajednice. Nažalost ovo nije izoliran slučaj, u našem javnom prostoru tijekom posljednjih godina mogu se pronaći slični komentari oko najrazličitijih tema, a protiv svih onih koji su drugačiji, drugačije misle ili se drugačije ponašaju. Posebno sam ožalošćen jer i njima me je Bog postavio za pastira i pozvao me da ih vodim prema Gospodinu koji nam kao uvjet ljubavi prema Bogu postavlja ljubav prema bližnjemu. Čini se da u tome kod pojedinaca ne uspijevam i da ih sve više gubim. Molim za njih i naše obraćenje. Želio bih ih čuti, ali ne ako govore jezikom mržnje i isključivosti. I poručiti im da osuđivanje i isključivost nisu dio katoličke vjera, ne pripadaju kršćanstvu, nego su njihova suprotnost i negacija. Upravo zato sam odlučan nastaviti činiti ono što smatram da trebam činiti kako bih promijenio lice naše Crkve koji oni krivo predstavljaju i pomogao joj da njezino lice ponovo odražava autentično lice Isusa Krista u kojemu se, kako nam svjedoči evanđelist Matej u današnjem evanđeoskom ulomku, dogodilo ispunjenje Izaijinog proročanstva o Sluzi Jahvinom koji ne da nikoga ne mrzi, nego ni „preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti“ (Mt 12, 19-20; usp. Iz 42, 3-4). Želi li naša Crkva biti takva, a trebala bi željeti ako želi biti autentična i Kristova, ovo Izaijino proročanstvo treba biti i njezin put za navještaj vjere u pluralnom i sekularnom prostoru u kojemu je danas pozvana nastaviti Kristovo poslanje. Mediteranski teološki susreti u Rijeci, kao i ranija Ljetna škola teologije u Dubrovniku, su jedan maleni, ali po mom mišljenju za katoličku stvarnost u Hrvatskoj vrlo važan korak u tom smjeru. U nadi da ćemo bez obzira na sve moći s tim koracima nastaviti i u budućim godinama preporučujem vašoj molitvi sebe i ovaj projekt, ali i sve one koji mu se s mržnjom protive misleći da tim čine dobro. Dok to činim na sve vas dragi prijatelji zazivam Božji blagoslov i zagovor Gospe od Karmela, one koju karmelska duhovnost prepoznaje kao mali oblačak na morskoj pučini iz kojega nam je u Isusu Kristu darovan obilan i plodonosan pljusak Božje milosti.
