Dok se neke njezine kolege žale na nedostatak posla, glumica Suzana Nikolić, koja je srca gledatelja osvojila ulogom vlasnice frizerskog salona Lane Ivić u humorističnoj seriji “Stipe u gostima”, zaposlena je više nego ikada. Uskoro počinje snimati sedmu sezonu “Stipe”, u predstavi “Mirni dani u Mixing Partu” u režiji Borisa Liješevića, čija je premijera krajem prosinca u ZeKaEm-u, igra poznatu britansku dramatičarku Sarah Kane, glumi i u predstavi Histriona prema tekstu Tomislava Žigmanova “Bunjevački blues” u režiji Vlatka Dulića čija je praizvedba bila nedavno, a gostuje i u seriji “Zora dubrovačka” kao Marova teta Nada sa Šipana.
Rano ujutro meditiram
Osim toga, često je na putu zbog glumačkih radionica koje vodi s nekoliko kolega iz europskih kazališta po cijeloj Europi.
– Dan mi počinje oko pet ili šest, kada ustajem, i završava kasno navečer. Obično rano ujutro vježbam i meditiram ili odem na Sljeme ako ne pada kiša, zatim jurim na probu ili na snimanje, nakon probe na Akademiju pa navečer na predstavu. Naravno, provodim koliko god je moguće vremena sa 16-godišnjom kćeri Anom, pogotovo navečer kada nemam probu ili predstavu – priča 48-godišnja glumica koju smo gledali i u HTV-oj seriji “Na terapiji” u kojoj je igrala majku čija kći ide na terapiju psihoanalize.
– Marina, Sarina majka, rastavljena je gospođa u srednjim godinama koja se teško nosi s vrlo složenim problemima kćeri adolescentice. Sara je buntovna i krajnje gruba, krivnju za odlazak svog oca, odnosno rastavu, prebacuje na majku, pokušava se ubiti i uglavnom se vrti u zatvorenom krugu nanoseći bol i sebi i njoj – opisuje Suzana. Kao majci adolescentice i u stvarnom životu nije joj bilo teško zamisliti koja se vrsta unutarnje borbe mora odvijati u nekome tko je u takvoj poziciji.
– To je osoba koju proganja osjećaj da stalno govori i radi pogrešne stvari koje izazivaju sve veće nerazumijevanje i svađe. Pa čak i onda kada se čini da se uspostavlja neki afirmativni odnos, osjeća koliko je to krhko i ponaša se sama sa sobom kao sa staklenom figuricom, oprezno izgovara riječi, odmjerava njihov učinak, boji se hoće li se opet sve raspasti pa odahne kada se komunikacija ipak održi, što ulijeva kakvu-takvu nadu u budućnost... Jako bolno. Ali snaga koju majka može pronaći u sebi kako bi razumjela, shvatila i prihvatila svoje dijete onakvo kakvo jest, to je u konačnici najvažnije – nježno govori. Suzanina jedinica s 11 je godina napisala svoju prvu knjigu, piše i poeziju, a ponosna mama ističe da i kao tinejdžerica podjednako uživa u pisanoj riječi.
– Čita puno i njezino poznavanje književnosti je na zavidnoj razini. Međutim, čini se da će njezino profesionalno usmjerenje biti medicina – kaže umjetnica o kćeri pa otkriva što je najljepše, a što najteže kad si roditelj tinejdžeru.
– Najteže je ponekad sačuvati kontrolu i ne izgubiti živce, a najljepše je promatrati kako se tvoje dijete razvija i postaje zrelo, odgovorno, samostalno mlado biće.
Glumica rođena u Županji profesorica je na zagrebačkoj ADU, a za svoje studente kaže da su divni zato što su mladi i slobodni te i ona od njih puno uči, međutim:
– Kada oni sami ne pristaju na marljivost, disciplinu i učenje, rad postaje naporan, dosadan i težak. Gluma je specifična profesija u kojoj se učenje bazira na ludizmu, igri. Ali postoje i određena pravila i principi koji se moraju poštovati kako bi se mogle stjecati i graditi određene vještine kao što su vladanje tijelom, glasom, govorom i emocijama. Takav rad može s uloženim strpljenjem i vremenom kod talentiranih ljudi rezultirati rađanjem umjetnika – govori.
Vegetarijanski blagdanski stol
U sljedeće dvije godine planira privesti kraju poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture koji je prije dvije godine upisala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nada se da će do tada uspjeti dobiti stipendiju kao postdoktorand, i to u New Yorku. Kad joj je potrebno opuštanje, otkriva, počasti se masažom ili kozmetičkim tretmanom, no jednako lagodan osjećaj u njoj bude dobra knjiga ili ugodno društvo. Pedeseti rođendan, koji će proslaviti za godinu i pol, ne doživljava dramatično, a kao što je to voljela i s 20, i na pragu šestog desetljeća života voli plesati.
– Plešem u posebnim prilikama ili sama sa sobom – smješka se pa dodaje:
– Ples utječe na melatonin, hormon sreće, dakle, zdravo je plesati. Ne mogu se pohvaliti nekim plesačkim umijećima premda smo za potrebe ZeKaEm-ove predstave “Veliki Gatsby” prošli kratku školu plesa. Još ne zna hoće li i u 2014. ući u plesnom ritmu, no zna kakve će se delicije naći na njezinu blagdanskom stolu.
– Blagdanski stol je klasičan, riba i bakalar na Badnjak, purica s mlincima za božićni ručak, sarma za Novu godinu. Međutim, kako ne jedem meso, radim sarmu sa seitanom, a purice ipak malo ukradem jer je obično prava domaća. I mamini kolači, naravno – veseli se Suzana.
